Nije ovo rastanak Kako može biti Ja sam tvoj sin I kći sam tvoja ja Tvoja svjetlost majko U nama će sjati Kako reći hvala Kad je ono tako malo U život je cijeli More hvala stalo Za ruke kroz život na visove mnoge Pratila kroz škole Dizala na noge Smijala se smijehom Plakala si…


Moja kula od karata Nedovršena Postoji Izgrađena do granice Rušenja Odolijeva Krov joj osta nebo Plavo Lagano Naslonjena u svim pravcima Vjetrovima Poduprta Prolazite U očima zavist Na majstora Graditelja


Noćas je pao pernati snijeg Pokrio sve ispod moga neba Noćas je bila noć Kad zeko majku treba Govore tragovi u bijelom moru Pored šume na brijegu Bitke su pretekle zoru Crveni tragovi u snijegu Jutro je uprljalo koracima Nevinu noćašnju bjelinu Zvonki se rasuo smijeh Niz brijeg u dolinu A odmah potom, gledajte čuda…


Na kraju grada birtija čami Ulaze u nju zajedno i sami Siromašni ljudi i umorne žene Tijela bace na čas, duša nosi sjene Pogled, čašu, ruku i razinu pića Obavila šutnjom neka davna priča Urasli u pejzaž nijemi i pijani Mirno trpe svježe ubode u rani Neon para mrakom ulicom se dere Vi ranjeni ljudi…