U rano jutro Dok se rosa rađala Dvije su srne pasle Livadu nekošenu Oduzet ljepotom Utopljen u mir Dovoljan je bio Taj daleki blagi Začuđeni pogled Podigle su glave Još žvačući sočnu travu Nestale u šumarku Svoga svijeta Što to nosimo Iz dubine vremena Mi sijači straha  


Ma što me gledaš i što me žališ Nisam ja za žaljenje Za ovo je potrebna Hrabrost Osvojio sam slobodu Njome vladam Ne dugujem Ne vjerujem Ne očekujem Nema gubitka Nema dobitka Nemam ili imam Ništa Samo ogromna Preprostrana Sloboda I zrno ljubavi za Nenu Blagajnicu


Ne brini ljubavi moja Kada se izgubiš Neće me uplašiti daljina Doći ću ti sa svakom zrakom sunca Srce ću ti svoje dati I ponijet ću te Na planinu svjetlosti i ljubavi Da sjajimo zapleteni U plavo vilinsko kolo Čuva nas Pjesma tišine


Utopio sam svoja dječja maštanja U kaljužice vode Poslije ljetnih oluja Moja mala jezera Spajao sam Tabanima sječimice Razrogačeno pratio Prelijevanja, stvaranja mojih rijeka, brana i obala Taj mali divni blatnjavi pejzaž jezera s uvalama i plažama Rijeke brzaju dolinama Iznad sam dugo čekao Pojavu malih žitelja


Stisnuti između Prošlosti i budućnosti Da li uopće postojimo Koja je to nemjerljiva Sitna Mjera bitka Ne postoji riječ Cvijet tajno razgrće boje Bijeli pas na dvoru laje Jastreb plavetnilom plovi Čini se to je….


Ovdje miriše na ljude i nemar Pospani mozak i tijela lijena Na čelu bore, brige i košmar Što se to plaća i kakva je cijena Stanimo malo probudimo misli Žuljem na ruci potvrdimo htijenja Otvorimo ono što smo tako stisli Po trnju hrabro putem poštenja Možda bi mogli vratiti istinu Sakriti boru u radosnu smijehu…


Skupljano vlat po vlat Trave i po koju vunu Ptičice istegle vrat Iz gnijezda u glogovom grmu Jutro se novo sjaji Njišu se kljunovi žuti Treperi gaj u graji Rasuta rosa šuti Jučerašnjih pupova cvijeće Mirisno bogatstvo rasipa Šojka šarena prelijeće Pčela saće nasipa Ščućuren u zavjetrini djetinjstva Jutro me lagano rasani Odćutah ljepotu u…


Tri su gospođe očiju sretnih Kazivale …… Prijatelji su došli Zaraslim stazama čežnje Kroz davno minule dane Tražeći ono izgubljeno sebe Potekla je riječ Plavi trag razlivene boje Riječ mila meka nevina Mi sada jesmo djeca Pijemo opet Bistro vrelo života Kako ostati Što može stih Mladost ljepota ljubav Nedužan poj U urednim knjigama Sanja…


Ne tuguj draga Ja sam to novo prisustvo Oko tebe Ja sam samo uspio prijeći U onaj vječni Sjaj Gdje nema boli Gdje nema tuge Jedino čista ljubav Teče rijekama Struji prostranstvima Čut ćeš me  svuda Vidjeti u svemu Cvjetna sam livada šarena I nevidljiva ptica Koja opojno pjeva u gaju I daleka sam modra…


Gledam te krišom U pozi goblena Na bijelom zidu Odmara se sjena Lutaju uvojci U dimu plavom Odbjegle brige Nad tvojom glavom Gejzir u tebi Kipi pritajeno A ti si mirna Mirna savršeno


Ne postoji vrijeme E da postoji Rekao bih mu stani Ne mrdaj Ne vrdaj Nemoj ti meni Ovo i ono Ukipi se Zakoči tu negdje U mojoj mladosti I tako okrenem glavu Da pogledam dragu Ono ne dohvatljivo Ne uhvatljivo Izdrobljeno, samljeveno Brzinom munje Bježi U zanosu U neznanom pravcu Bez početka i bez kraja…


Nije ovo rastanak Kako može biti Ja sam tvoj sin I kći sam tvoja ja Tvoja svjetlost majko U nama će sjati Kako reći hvala Kad je ono tako malo U život je cijeli More hvala stalo Za ruke kroz život na visove mnoge Pratila kroz škole Dizala na noge Smijala se smijehom Plakala si…


Moja kula od karata Nedovršena Postoji Izgrađena do granice Rušenja Odolijeva Krov joj osta nebo Plavo Lagano Naslonjena u svim pravcima Vjetrovima Poduprta Prolazite U očima zavist Na majstora Graditelja


Noćas je pao pernati snijeg Pokrio sve ispod moga neba Noćas je bila noć Kad zeko majku treba Govore tragovi u bijelom moru Pored šume na brijegu Bitke su pretekle zoru Crveni tragovi u snijegu Jutro je uprljalo koracima Nevinu noćašnju bjelinu Zvonki se rasuo smijeh Niz brijeg u dolinu A odmah potom, gledajte čuda…


Na kraju grada birtija čami Ulaze u nju zajedno i sami Siromašni ljudi i umorne žene Tijela bace na čas, duša nosi sjene Pogled, čašu, ruku i razinu pića Obavila šutnjom neka davna priča Urasli u pejzaž nijemi i pijani Mirno trpe svježe ubode u rani Neon para mrakom ulicom se dere Vi ranjeni ljudi…