Obala… Duga i tmurna, pijesak hladan, a obzor nijem I figura sjetna… No nit’ slutit nije mogla Da šapat vjetra i pjesma valova poruku nose, Da svjetlost sja tamo gdje prije nit’ vidjet mog’o nije. Ta poruka bijaše njen tih glas, mekan i nježan, Pjesmom izazovnom valovima bujnim nošen Te laganom pjenom poput pera lebdećeg,…


Još kao da je jučer povjetarac lišće nosio, Još kao da su jučer uspomene zbiljom bile, Na putu trnjem prožetim naš duh je izgorio. Vidim te još i danas, slično k’o i nekoć prije, Dok po suhoj zemlji tmurno hodam I gorila je svjetlost Tvoja punim sjajem. I gorila je i lila svijetlost žarko žutu,…


Nekoć… U ranu zoru znao bih se probuditi od ljubavi, mislima satkanim od topline i miris njene kose… Da, odmah tu pokraj mene u ranu zoru. Beskraj jednog sata prelijevala bi se u vječnost jednog dana, a svaki dah i njene oči, te nepomične oči, podsjetili bi me da smo ispod zvjezdanog neba samo mi,…