Izgledas neobicno skupljenih krila poslije letova prepunih nemira, razmisljas skriveno hoces li moci opijena suncem ponovo negdje poci, mirno spustenih uplasenih vjedja krila svoja pruziti za daljinama, zanesena vjetrom u visinama. Koliko puta si ocima svjetove gledala nocima kako ubrzano gmizuci disu, ljude koji izbezumljeno jedni na druge kidisu, ne uznemirena u svojim visinama vidjela…


Skrivena tisina Gledam te sa strane kako ocima svojim pratis me nocima, kako to bez rijeci moci cu da snivam, zar tako uspjecu sada da obitavam. Vidis svaki pokret lica, tamu sjenke sto bljesne kada zvijezda neka s neba eksploziju kresne, u dubini tame ostavljajuci rane skrivene tisine, nema vise poziva koji se snovima mojim…


  Dasak istine Dodir daska toplog daha cula tvoja sto uzburka, prislonjenog lica svoga s usnama njeznim kraj tvog vrata, sanjam. Godinama neisprana slatka jeza sto talasa, osjecaje predocene vraca sjajem oka naseg pogleda, snagom novom obnovljene osjecaje zaboravljene. Kakve suze progutane u nama rijeci zbore, jekom glasa dok govore prozivljene nase opisuju zore, skrivene…