Vrijeme je da se oprostim od snova Neće biti novca i književne slave Ostatak života provešću U pušenju cigareta Čitanju svojih i tuđih pjesama Pecanju riba na obali mutne rijeke Imam kćerku koja me uvjerava Da je rodjenje važnije Od umjetnosti Imam sina koji me lupa po glavi A ta glava nije intelektualac Ništa posebno…


Ako kažem, ne tako glasovito, profesor Hegel jeste običan čovjek, mislim da će sprdnja sa mojim zanesenim bićem i najezda definicija kroz osjenčene vijekove, nastaviti tumaranje –  ka ničemu. Gospodin Hegel, živ je karakterom i dobrim djelima. Potisnute kategorije ne znače smrt imena ili iščezavanje sanjarenja. Ne vjerujem, u njegovom slučaju, da tamo posjeduje znanje, iako…


Kada vidjeh vatru kako riječju stvara svijet, Učitelj mi kaza da ostavim knjigu i molitvu. Prečih stvari ima na putu. Mali bića vape. Tako list izbjegava sve užase velih pitanja, a nježno dijete moli za igru. Izveden iz zanosa, već blijed ili uklonjen, pogledah novi dan. Bio je tih, bez smisla i kritike. Nije ulazio…


Gotovo je. Koprena zaklanja moje djelo. Igram se sa glistama. Otrpjeh, na prelazu, nepojmljivu bol – dok nije iščiljelo. Zauvijek, obitavam  – u nesvjesnom. Pčela ima koliko i misli. Gdje ste?… Smrtna djeco – nedozvani.


Trpi zvijezda Mene   Treperi Treperi zvijezda U srcu zemlje Dalje od tmine   Tako se Donji svijet I čovjekova sreća Trpe   Tako treperi Ono sudjeno Vidjeno Na granici A ovdje   Jer Sunce zalazi Ja padam A zvijezda Zvijezda sve trpi   I treperi Lijepo treperi Njegova jasika Moj duh