Barka na vesla bez motora, jidra samo snažne ruke nima niti sidra. Njegovo su lice izbrazdale bure silni svit prevozi sve do kasne ure. I njegov je čača i od čače čača odlazija zorom u škuro se vraća. I govori on sve jezika svita od furešta uči svakog dugog lita. Barkajol  stari ne bi se…


Naviga je dugo, svim morima svita pasali mu dani, pasala mu lita. Znale ga nevere, uragani, plime u sve porte svita bacija je cime. I bija je kapo dok je more tuka vodija je život pravog morskog vuka. Znale ga dubine, zore iznad mora služija je tako kruh sa sedam kora. Sad prid kućom sidi…


Do bola volim ove stijene vruće more što se ziba, buru što me tuče. Ja samo želim ugasiti te slike među alge leći, bez pompe i vike. Nemam ništa, sve je pjena želim biti gola stijena bez života, jednog daha želim biti prah od praha. Želim među alge leći neću snove, neću riječi dosta mi…


Sve gromače srušilo je vrime puste ure, oseke i plime na toj stini više nikog nije kamen priča ča je bilo prije. Čekala je svojega mornara i vadila vešte iz ormara da ih nosi kada dođu svati bude lipa kada se on vrati. Al  ̓mornara odnilo je more kuda  skita ne znaju ni zore možda…


Dimi se more,diže se bura škuri su vali, vala je škura škuro je nebo, misli su škure mi smo se stisli spod balature. Osićam kako srce ti buba dršće ka tica, vrimena gruba mi smo se stisli spod balature škure su kale, ure škure. Škuro je cviće usrid đardina konopi škripju, škura marina škura je…


Izlazim iz mora, iz pjene i soli željna da ti vidam ranu koja boli željna da te vodim dubinama plavim da na našu žudnju sve bisere stavim. Izlazim iz mora, iz bačene mreže Sunce nam se smije, podne se proteže valovi nas maze, žal blješti od smijeha naša koža slana, misli sve od grijeha. Kada…


Ni nebo mi vrata otvoriti neće ovo malo žudnje i ponešto sreće u meni diše još ovoga časa malena varka, iluzija spasa. U mojoj nadi netko tebe čeka duša tiha, meka i daleka da tebe vodi putem svitanja mene čekaju vječna skitanja. Ja ništa nemam, tek kratak tren kad život prođe, ti bit ćeš njen….


Prijatelju, nemoj, ne briši mi suzu nemoj dragi brate, nije vrijedno truda to tek srce glupo, moja glava luda opet nekud bježi, gubi svoju muzu. Natoči nam čaše, bolje će nam biti zaboravit dane, noći one duge na dnu naših čaša ja ne želim tuge tiho ćemo pjevat, dobro se opiti. Kad pođemo kući, pijani…


Slani su poljupci mora na suncu se brzo tope na mokrome pijesku zora još vidi naše stope. Na usni još ima soli u kosi još zrnca pijeska u oku skrivene boli koža se suncem ljeska. A galeb koji se budi tiho u zoru ranu vidi, trag stopa vodi svaki na svoju stranu.  


Sve što slutim sad postaje tiše težak je umor na dno srca pao ne želim ljubav, samo želim kiše da bi se grijeh sa života sprao. Ja neću suze ni zadnje opijelo i neću žubor života da čujem ne želim ništa, neka šuti tijelo ne želim trajat, ne želim da snujem. Želim otići gdje nekad…


Ja ne želim i ne tražim tebe u mojoj šutnji ima tvoje šutnje neki me vjetri opet dalje nose sve je tek tama, tek prokletstvo slutnje. Ja ne želim i ne tražim tebe ti samo idi, svoje verse nosi i nemoj dati ništa da te spriječi život je čudan, a ja ne znam tko si….


Prokleti smo srcem, prijatelju moj i gorčina je naša velika. Prokleti smo vremenom i spoznajom smo prokleti, da je dan samo crna noć i da zvijezde ne sjaje za nas. I crna je naša dosada i prljava je psovka iz usta  naših. Mrtva je naša suza, kletva je naše ime stihovi naši su blud, a…


Iako te nema više tvoje verse opet ćutim puni kletve, nisu lijepi u sebi ih samo slutim. Ovim gradom lutao si prepun sjete i poruge prljav, gladan osjećaja sav od psovke, sav od tuge. Ja stihove tvoje šutim u sebi ih samo nosim ne dam da me slabu slome pa se smiješim i prkosim. Iako…


Pošlo je na krivu bandu puno riči i dišpeta a počelo sve je samo oko jednog ređipeta. Pred dvi je ure lipa Ane imala ređipet bili a sada on vidi jasno da on više nije cili. Sad trčidu oko stola sve uz kriču i uz vrisku on joj viče; ubit ću te i dat ću…


Ti si samo opsesija uma luda sanja, skitnica sred druma moja pjesma, zabranjeno voće tek fantazma, kapljica samoće. Ti si jecaj i zvuci gitare tihi odjek melodije stare ti si kiša, miris ružmarina dodir sjete, čaša dobrog vina. Ti si igra, i  džoker  u špilu šum na srcu, sinkopa u bilu ti si melem i…


Opila me maslina i drača moje more, bura i gromača ovaj vitar ča se zorom budi ni me briga ča će reći judi. Pramac broda luku nam ne traži pusti škoji puno su nam draži udar bure i rič tvoja blaga kada rečeš, puno si mi draga. Sol na usni, kapljice u kosi ludi vitar…


Nemoj mene ljubit tako strasno crni konji neka dalje krenu nek΄ utihne cilik violine ne smije Cigan ljubit plavu ženu. Nemoj mene svojom dragom zvati neka glazba umire u duši neka tebe svuda sreća prati kreni brzo dok moj svijet se ruši.


Sviraj violino, pojačaj mi tugu a ti, crni svate, toči čašu drugu. Ne pričaj mi noćas o ljubavi priče šuti dok mi srce jedno ime viče. Gudi violino, neka puknu strune dok umorno srce svoju sudbu kune. Samo vino crno u čaši se ljeska crna, teška tuga rubom svijesti bljeska. Nemoj mene noćas svojom dragom…


Ljubi me mili. Pogledaj draga kako su ulice mokre kiša je padala cijeloga jutra bojim se da će takvo vrijeme trajati, ostati i sutra. Ljubi me mili. Ti si čitala Glembajeve. Nije onaj   Leon tako nevin bio i on je mnoge tajne u dnu srca krio. Ljubi me mili. Vatra u peći se gasi. U…


Kada tvoj smijeh zvuči plavo ja vidim nebo, more jednu plavu zvijezdu neke plave zore. Kada tvoj smijeh zvoni zeleno znam, došlo je vrijeme skitanja valja pakirati kofere tiho bez pitanja. Ponekad  je tvoj smijeh žut gorak je, umara kao zgaženi ostatak povjerenja čini se da samu sudbu vara. I crven je nekad smijeh tvoj…


Ja nikada nikog uvrijedila nisam takve riječi strane su mi bile. Ali sada mili ništa me ne prijeći da ubrizgam otrov u sve tvoje žile. Dobiti ćeš dušo ono što si htio zadirao duboko a to nisi smio. Moje ime shvati tako se ne blati mojim životom vrijeme se ne krati.


Neka glazba još u meni plače neke oči još mi nešto znače neke ruke još na sebi ćutim neke misli u daljini slutim. Tebe ljubit bilo bi mi draže tvoji versi moju tugu blaže tvoje riječi brišu moje kiše tako živjet ja ne mogu više. Nikad snove ja odbacit neću nikad neću upoznati sreću nikad…


Nisam dušo varalica varalica nježnog lica. Samo malo snove krojim samo malo noći bojim. Mrtva luka, voda svuda k tebi želi glava luda ali sidra na dno pala kamen, srce zaorala. Varalica nisam, shvati ništa tebi nemam dati tlapnje, verse, snene noći ja ne smijem k  tebi doći.  


Lopov si dušo baš kao i ja što vješto krade zvjezdani prah i njime puniš džepove prazne čujem ti korak, poznajem dah. Sanjari smo samo u prokletoj tami samo smo srce i samo smo smijeh i neka kamen baci prvi kome smo gadost i kome smo grijeh. Krademo dušo i snove i zvijezde drugo si…


Dodirnuli smo najmračniju točku vrata pakla s tobom sam dotakla pokucavši  ušao si lako ja u strahu od njih se odmakla. Sada stojim pred vratima nijemo čekam prolaz, za tobom ću ući tražiti te u sjenama crnim želim dušo da te vodim kući. Vrag pakleni spriječiti me neće neka reži, neka vatrom prijeti našu zvijezdu gledati…