Eh, vi hladne kamene gromade mirogojske! Što vi možete reći o mrtvacima što pod vama snivaju neprekinute snove? * Ma što vi možete o njima znati? O životu patnika i životu junaka, političara, pjesnika ili znanstvenika vi ne možete govoriti jer ste pratilac i plod smrti koja nas sve odnosi u neke druge sfere, lišene…


 Ponovno si ušao U moje snove. Čekala sam dugo Da te sretnem, Ali si brzo otišao. Ostavio si trak Svog čarobnog pogleda Kojim otvaraš moju dušu. Kao da vidiš Sve što u njoj živi I tragove svega Čega više u njoj nema. Nisi dao odgovore. Nisi mi ublažio čekanje Otkrivanjem trenutka stvarnosti U kojem će…


Neka svaki poeta što ovim stranicama šeta blagoslov za Božić ima sa svojim voljenima. Da vam se ostvari svaka želja dok se obasipate tonama veselja želi svima Marija


Pastiri dođoše vidjeti što je, jer im anđeli pjesme poje. U štalici zatekoše kralja koji će osvojiti svijet bez malja. * I radost ih tada svlada jer dobiše opravdanje nada. Od njih nam eto glasa o rođenju svijeta spasa. * Mi o tome baš od njih znamo da se Božić rodi tamo. I svi se…


Pjesnici vole zvijezde. Zvijezde su sjajne, a tako daleke, nedostupne. Kad bismo mogli poletjeti k njima u visine! Oh, što bi naš život bio ljepši! Ali nikad doseći. Jer ljepota iščezava s dohvatnosti. Ljepota je u čežnji koja ne pita, samo seže za nemogućim.


Ljubav je poput kamena. Može biti različitih boja i oblika. * Ljubavlju možemo pogađati druge ljude. Na nju se možemo spotaknuti, od nje klesati skulpture iz mašte. * Ljubav možemo zagrijati. Od topline se može i raspuknuti. Ljubav možemo ohladiti. Od hladnoće se može razdijeliti na dvoje. * Možemo je oslikati pa držati na ormaru…


Svaki Božić mi donese novu radost, a nova godina što slijedi ne gasi nadu u srcu. Jer te slutim svaki tren sve jače. * Svaka kuglica na boru ima oblik tvojih zjenica. Svaka grana bora miriše svježe poput tvoje kose. Svaka svijeća podsjeća na sjaj tvog osmjeha. Svako zvonce što se oglasi veselo je kao…


U ormaru se skrila jedna dobra vila. U ormaru dugo bila pa onda iz njeg malo provirila, glavu kroz vrata nakrivila i svemu se naokolo divila. A onda iz ormara ispirila.


Kako da pjesnik pristane bacati u vjetar što iz vjetra nije izišlo? I kako da se smiri nad onim što nije stvoreno da pruža lažni mir? Kako tražiti od čovjeka riječi da ih olako shvati, da se njima igra i manipulira najvećom vrijednosti vlastita života?!


Tisuću i tko zna koji put upravo sam poželjela doći ti blizu ili da mi blizu dođeš. Prigušeno svjetlo podsjeća da još ima neostvarenih želja u dubini duše koja postoji za tebe. Suvišno je govoriti o svemu što osjećam prema tebi i bilo bi previše tričavo ponavljati neprestano isto. Riječi se upotrebom troše. Ponekad se čini kao da…


Da mi je biti poput stroja! Imati samo jednu svrhu u životu. I samo se nje držati. * Da mi je nemati mozga! Biti hladna i čvrsto sastavljena konstrukcija uvijek istih radnji. * Kojima ne bih znala izvor, shvaćala posljedice ni mogla pratiti tijek. Niti bih morala. Da mi je biti stroj!


Nema mi do trenutka kad mi glava klizne na jastuk, kad se opustim i sklopim oči pa kad mogu oćutjeti muk. * To je nešto posebno što mi nitko ne može uskratiti. I kad prođe, nije mi teško jer znam da će se opet vratiti.


U mraku već tko zna Koji put Prebirem mislima Da bih pronašla Onaj tren Kad je sve određeno. U noći koja odzvanja Glazbom i zvucima prometa Tražim sebe Duboko u meni. Sigurnost u ostvarenje Ove ekspedicije Postaje upitna, Ali nema odustajanja. Jer kroz prašumu misli, Osjećaja i želja, Kroz mutnu vodu uspomena Negdje će se…


Pokraj mene prazno mjesto. Otvoreno za putnika namjernika. Jednog će dana sjesti pokraj mene pa ćemo putovati kroz raznolike pejzaže. Snažni stroj će nas vući polako, ali sigurno do cilja. Grijat će nas sunce koje će prodirati kroz njegove prozore, a hladiti zrak što uspije ući kada ih otvorimo. * U interakciji ćemo se upoznavati….


Ti si bio moja najdraža priča. Čitala sam te kroz tvoje oči. Duboke. Plave. * Divna priča je to bila. Puna radosti dobrote i ljubavi. * Priča koju ću pamtiti zauvijek. Originalna i iskrena. Najljepša priča ikad.


Najljepše zlato što prebiva u tebi majko Slavonijo jest tamburica. Tvojom se ljepotom hrani, tvoju radost pije, živi u tvom naručju, tvojom nježnosti obavijena. * Valjda je zato tako sjajna i razigrana poput zahvalnog djeteta što je na ponos brižne mu majke.


Zrelo žito njiše se na povjetarcu u ljetnom danu okupanom suncem. Njegova se boja stapa s bojom sunčeva svjetla i kao da više nema razlike između žita i nebeske zvijezde. * Kad bih mogla biti dio te fuzije; stopiti se s klasovima žita, dotaknuti svemir!


Moje pjesme su odraz moje duše i stoga ih poštuj ti koji ih čitaš. Poštuj moju nutrinu kao što bi želio poštivanje svoje. Budi obazriv u donošenju sudova jer ne čitaš samo pjesmu, već i njezina tvorca.


Jesi li pjesnik, kao i ja? (Ili si samo utvara?) Koga to čekaš? Ima li lice? Širi li krila nestašne ptice? Voliš li konje kako ih ja volim? Gledaš li zvijezde dok ih brojim? Što zapravo želiš? Kuda se seliš? Koja je tajna? Kako ću je otkriti? Kada i kako ćeš me razotkriti? Ima li…