Ostati nepomično ležati dok glava visi sa kreveta kosa razbarušena se vuče po podu a niz usnu klizi kap sline. Bacaš me u svjetove snova užitkom tjeraš da hodim po žici bosim nogama dodirivajući rascvale grudi znojavih tragova. Otvaraš vrata prostranstva kao da smo pomalo ne ljudski nastrojeni jer životinjski nagon čuči u nama upravo…


Vraćam se a bijah već otpisana duša mi kao suha grana al neda ponos da padnem na dno tvrd sam orah i to je to. Ustala iz pepela kada su me prekrižili i oni što me mrze i oni što me vole ne osvrćem se za prošlosti unutarnji glas govori da će sutra biti bolje….


Sutra ću vrijeme prikovati u najljepše stihove poezije tebe ću u njih uvezti končićem novoga nadnja novoga boljega sutra. Ostaj mi zauvijek na usnama ostaj mi trzaj osmjeha na bradi čuvaj me od svijeta čuvaj me od zlih ljudi…. Marina.


Nevjero

Kuda su to moji koraci odlazili kome sam to pružala ruke čije usne nesebično ljubila da bih tebe Nevjero izgubila. Zašto sam ti poglede davala dala ti da uranjaš u moje oči dala ti srce iz grudiju svojih a ti Nevjero više nećeš doći?   6.1.2014.  M.


Sve odiše noćas nektrom tvojim pustopoljine davno bjahu tu promjeno si sve svojim dodirima kada smo prvi puta pogužvali postelju. Sve odiše nektrom tvojih želja a moje žudnje postaju sve jače i dok ti trnem pod tijelom i prstima od užitka mi se plače. Okuj me noćas dodirima toplim jagodica kažiprsta neka ti klizi sve…