Opet sam se predao tebi Uz tebe sam biće živo Ti si moja tiha patnja i slatki grijeh Ti, moje omiljeno svijetlo pivo   Konzumiram te na razne načine Za to ne treba ni truda ni mašte Ispijam te na toplo-hladno Sam i u društvo Na sito i na tašte   Ti si moj…


  Bosna je zemlja Na brdovitom Balkanu Skoro savršena Al’ ima jednu manu   Svi je žele Svak’ je grize i pomalo ujeda Počev’ od turaka, amera Istočnih i zapadnih susjeda   Bosna se kočoperi Otima, grebe , rita Al’ teško da opstane Jer nema više Tita   Strah me hvata A suza oko rosnu…


  ,,Kakve su boje njegove oči” Sa stidom upitah ukućane A gledajući u te oči Proveo sam dane i dane   Znam samo da su to oči Koje ne varaju i ne driblaju Možda malo sanjive I ranjive   Bilo je u njima i zelenila i plavetnila I kestenja, badema, pistacija i srne Te oči…


  Za mene si bila princeza Nedostižna kao usijani planet Kad godi bih te ugledao Svašta bi mi padalo na pamet   Izuzetno si mi se sviđala Nisam mario za druge trebe Za mene si bila čista Sumnjao sam da uopće imaš fiziološke potrebe   Nisam vjerovao da Iz tako savršene guze Može da ispadne…


  Predsjedniče Amerike U Ovalnom uredu, arogantno nasmijan Zašto ubijaš ”neprijatelje demokracije” Zašto djeci kradeš san   Predsjedniče Rusije Na naslovnici novina, nabildan Zašto ubijaš nadu Zašto djeci kradeš san   Teroristo, mrkog pogleda Mržnjom naoružan, eksplozivom opasan Zašto podmuklo ubijaš Zašto djeci kradeš san   Gospodaru života i smrti Diljem svijeta, znan ili neznan…


  Nadamo se napadu I bježimo zapadu Al’ narod će biti bijesan I zapad će postat tijesan   Zato, držimo se sjevera Dok još ima glečera Za doručak riba Druga riba većera   Zakupimo glečere i igloe Od bijelih meda i eskima Da nam ne bude zima Spavat ćemo s njima   Svud okolo bijela…


  Poletje i naša ptica Suza izda kapnuvši niz kljun Saučesno skrivasmo poglede Trljajući u oku nepostojeći trun   I pijetao se oglasi dvaput Za ugodan let i sretan put A on kao da ga nije čuo Tek je snažno krilima zamahnuo   Odletio je jer mu tata Nije član glavnog jata I što su…


  Volim te gledat Kako rijetku sijedu kosu češljaš I da si još uvijek faca umišljaš Volim te takvog baš   Volim te slušat Kako pričaš Kako se ponavljaš I pomalo zaboravljaš Volim te takvog baš   Uvijek si bio Heroj naš I sad kad se Bolesti i starosti otimaš Volimo te takvog baš  …


  Da sam ikako mogao Da sam imao moći Učinio bih da od oca Naslijedim lijepe plave oči   Ovako je ispala Neka čudna mješavina Koje podsjeća na spoj Plavog dizela i kerozina   Još sam naslijedio: Tanke, uzdignute obrve Prčast nos, široke nozdrve Crnu kovrđavu kosu Pjegice na obrazu i nosu Do invalidnosti uboge…


  Ma gdje da žive i rade A u pravilu s mora Dođe nam  rodbina i prijatelji Dođe nam naša dijaspora   Nabildani, poprženi I ugodna tena Od sreće sjaju Muž, pas, djeca, žena   U novčanicima bank kartice Za keš su odveć tijesni Odjeća po zadnjoj modi Auti novi, bijesni   Priča im je…


  Uživali smo u moru Gutajući darove ljeta Predala se zagrljaju Dva tijela strašću sapeta   Dok nas udaraše vali Svijetu strasti smo se predali Iznad i ispod površine mora Drhtali smo od slatkog napora   Isključili smo vanjski svijet Imali smo slobodan let Imali smo slobodni pad S tijela pili ljubavni slad   Sa…


  Pjesniku Petru Gudelju Odrastao sam u krševitom kraju Kojim sunce prži i vjetar nemilosrdno brije Gdje su svoji na svome Jedino krvoločni vukovi i ljute zmije   Otišao sam upoznati svijet I njegove pitome oaze A naiđoh na pokvarene ljude Koji sve pred sobom gaze   Kako sam stario Onaj moj nepristupačni rodni kraj…


  Nekad sam mogao zaplakati Zbog banalnih, morbidnih stvari A sad pazim da mi opravdani plač Izgled lica ne pokvari   I smijeh mi je prazan Skrivam ga u sebi Kontrolirano ga izbacujem U prijekoj potrebi   Usta su mi suha Sputana kao konj Zbog neprotočnosti riječi Šire nesnosan vonj   I duša mi je…


  Da se ponovo rodim Ne bih sisao vesla Slijedio bih put Kojim je išao Nikola Tesla   Ne bih išao na visoke škole Ne bih da budem privatnik Želim da radim u elektru Kao najobičniji radnik   Razvlačio bih žice Od jutra do zvijezde Zabijao elektro-stubove Da se ptice gnijezde   Da se ponovo…


  Noć je, Nad grad se navukao veo tmine Vrijeme kad se najlakše gine Čuvaj se sine!   Noć je, Zvijer je gladna, cure joj sline Pozor! Opasnost urbane divljine … Čuvaj se sine!   Noć je, Vrijeme laži i istine, Loše cure glume da su fine Čuvaj se sine!   Ulice grada Pune otpada…


  Koji bi to nered bio I koji svinjac Kad bismo znali Što o nama misli Naš kućni ljubimac   Mnogi bi bili nesretni Mnogi razočarani Što o nama misle A naša ih ruka hrani   Što se to krije Iza njihovih bezizražajnih lica Da može dokučiti Naša moždana vijugica   Oni su nijemi svjedoci…


  Zašto me pratiš crna ptico? Zašto baš ja da ti se svidim? Zašto sam tvoj izbor?   Osjećam tvoju sjenu Čujem zvuk tvojih krila Slušam tvoj krik Koji me nervira   Zašto baš ja? Kaži mi razlog, Da li sam slučajno izabran U nekoj sado-mazo lutriji Ili imaš neki plan Samo tebi znan  …


  Kako je nastao naš planet? Sačekaj, pitat ćemo Internet.   Zašto je ,,Ukleti Holandez” uklet, A Svetac svet Reći će nam Internet   S kim li sada poznata glumica dijeli krevet? Nije problem, I u krevet će zaviriti Internet   Bože, Bože gdje ide ovaj svijet? Što Bog ima s tim, Pitat ćemo Internet…


  Što me čini drugačijim od drugih Da li moje neprospavane noći Nenaviknutost na svijet oko mene Ili tihi jecaji u samoći   Da li su to moje kameleonske oči Izbuljene u agresiji do neprepoznatljivosti Moje crveno lice i nos Ili prijeteći škrgut vilične kosti   Možda je to moj bijeli jezik Isplažen kao zastava…


  Tiha glazba, nestvaran ugođaj Zadimljena prostorija Igra sjena na zidu Čudna iluzija   U pozadini čujem glas To pjeva Đenis Sa gitarom čuda stvara Maestro Hendriks   Oko glave oblak dima Miris osušenog sijena Sve je cool i sve štima Samo čudna vizija njena   Pokušavam da je uhvatim Da dodirnem lijepo lice Al’…


  Ponekad mi se čini Da sam okružen zvijerima Koje reže, laju, zavijaju I dave svojim hvalospjevima   I svi su opaki i jaki Ili to samo glume A u stvari su potkornjaci Savitljiviji od gume   Žele da budu shvaćeni Da im se potvrđuje Da budu priznati Da se njihovo mišljenje štuje   Oni…


  Razmišljah da zagrizem metak No pobojah se da će smjesa krvi i mozga Bespotrebno umrljati zid i poster A na posteru golišava Jelena Rozga   Htjedoh zanjihati uže Da moj znojni vrat omču omasti Al’ zgrozih se na pomisao kako mi međunožje Prljaju zadnje kapi sokova strasti   Pomislih da stvar riješi stari dobri…


  Osjetih bol u predjelu želuca Kao da me nešto reže Ne obračam pozor To se zvijer proteže   Onda osjetih bol kao da munja S lijeva, nadesno sijeva To sita i zadovoljna Zvijer pospano zijeva   Osjećam kako me boli glava Budimo tihi, Nek’ zvijer još malo spava   Kad se probudi A da…


  U gorkoj životnoj zbilji Koju su napustili šarm i ljepota Igramo svoje male uloge U predstavi zvanoj ,,imitacija života”   Nismo bili glavni glumci Al’ bili smo prvi na listi Na kojoj su redom bili Kaskaderi, dubleri i statisti   Ne osjetismo popularnost Niti glamura sjaj Naši životi su loša tv sapunica Kojoj stalno…


GLAS

  Pričaj mi bilo što Volim te slušati kad pričaš A ako nemaš što za reći Volio bih da mi nešto pročitaš   Volim tvoj mirni glas Njegovu intonaciju i boju Dok te slušam Uživam u spokoju   I ne očekujem neke misli, Ne očekujem neku filozofiju Tvoj govor doživljavam Savršeno usklađeno kao Bečku filharmoniju…