Ponekad razmišljam Onako iz zajebancije Što bi bilo da na tren Nestane sile gravitacije   Imao bih neku glupu sjenu Zalijepio se za neku drugu ženu I odjednom kad se vrati sila Shvatiš da si se zalijepio za debila   A bilo bi zgodno vidjeti Kakve je tko sreće I zašto bi se tko uhvatio…


Imao sam kuju Bez pedigrea, mješanca Od majke terijera I oca koker- španca   Nije imala moderno ime Nije ni Lara, Nera , Luna Zvala se obično za obično pseto Zvala se Cuna   Bila je dobrica Imala je narav bezazlenu Najviše je lajala na mjesec I na svoju sjenu   Poznavaoci pasa bi rekli…


Dok stojimo na groblju Nismo ni svjesni Koliko smo mrtvi, Koliko u nama ima plijesni   Iz podzemlja nas gledaju I odmjeravaju crvi I klade se Ko će se usudit prvi   Svidio im se jedan Debeo ko krava Sav rumen, mastan, Dobru gozbu obećava   Jedan skeptik reče: Ja sam mu gricko ćaću Ništa…


Jednog bezbrižnog ljetnog popodneva U glavi mi se usnulo Da sve probleme i prljavštinu svijeta Može riješiti jedino Mr. Musculo   I prestadoh vjerovati u omiljene akcijske junake Shvativši da su bezveznjaci i obična trlja-brlja I da  mir i pravednost na zemlji može ostvariti Samo istinski borac protiv tvrdokornih mrlja   Za to je potrebno…


Sviđa mi se tvoj pupak Svježe izbrijani znojni pazuh Al’ ono što mi maštu budi To su tvoje lijepe grudi   Igram se tvojim nemirnim čuperkom Igram se tvojim nožnim prstima A usne mi uvijek završe Na tvojim lijepim grudima   Gledam tvoju lijepu figuru I potajno često puta A ono što mi bode oko…


Kad pogledi nisu čvrsti Kad riječi ne služe svrsi Tad miluju te moje ruke Tad pričaju moji prsti   I ne treba ništa reći Riječ bi učinila krah Od svih zvukova Dozvoljen je samo uzdah   U mraku kad te ne vidim Prstima te osjetim Preko njih mi znake šalješ Kroz njih mi sebe daješ…


Da li je to kraj Il‘ tek predah pred konačni obračun Nebeski konobaru, Bože Daj da platim račun   ,,Konobar‘‘ ispostavi račun Upisane razne stavke Koje ne mogu isplatiti Sve zemaljske banke   Zatražim uvid u dugove Da zavirim u dužnu teku Nema druge no svoje mjesto u raju Staviti pod nebesku hipoteku   Odjednom,…


Išla je od groba do groba Kao sa cvijeta na cvijet pćelica Bila je celebrity lokalnog groblja Zvala se Zlatica   Odjevena je u kratku crnu haljinu Visoke crvene lakirane čizme Neprikladne za posjet groblju Kao i za svadbe, pričesti, krizme   U rukama je nosila Nekoliko žutih grobnih svijeća I buket nepravilno odrezanog Tek…


Brate moj, Bliži nam se ,,pedesetka” A mi smo samo stari znanci Plašim se da doskora Ne postanemo potpuni stranci   Provedosmo tridesetak godina Zajedničkog života u obiteljskoj kući A ja o tebi tako malo znam, Ne znam što te uveseljava, što te muči   Volio bih da se ponekad opustimo, Pa ako treba da…


Burna noć, Ljetno jutro nešto prije zore Slaba mjesečina i par zvijezda Još miluju prozore   Popili smo još po jednu cugu I pod gasom predložih drugu Da se spustimo na more Da krenemo dok je zore   On otvori svoje oči snene U njima vidjeh more, žene I od sreće reče: ,,Hajde stari, pakuj…


Sad kad je gledaš Iz tolike daljine Da li je više voliš Reci mi sine   Da li je vrijedilo Da se za nju tamniči i gine Ima li tu istine Reci mi sine   I kad vidiš kako je komadaju Krvavim raljama bijesne psine Da li te to gore manje boli Reci mi sine…


Volim da se otkačim i zamezim uz dobru kapljicu A dežurnim licemjernim moralistima Volim da opsujem mamicu   Volim obične, radišne ljude Koji pošteno rade za nadnicu Ne volim tajkune i ratne profitere Al’ volim im opsovati mamicu   Ne volim politiku Jeftinu i izlizanu političku matricu Popratni folklor, ljigave uvlakače Al’ volim im opsovati…


Pojavljuju se iz sumorne magle Ogrnuti teškim zimskim kaputima Lutaju bez cilja i nade ,,Što ste uradili ljudima”   Teškog koraka, grozničavog pogleda Bolnog jecaja stisnutog u grudima Zombi je ljepotan spram tih bića ,,Što ste uradili ljudima”   Vi, odabrani, bogomdani Sa u baršun umotanim mudima Dajete si funkcije, pozicije, činove ,,A što ste…


Mi moramo da mjenjamo svijet Dosta je starih ljigavih partija Dosta je demokracija, aristokracija Tehnokracija, teokracija, autokracija   Moramo ga okrenuti naglavačke Napokon s njim tresnuti o zemlju Promijeniti sustave vladavine Ne ovisiti o Vašingtonu i Kremlju   Dosta nam je te taktike Sve se radi uz blagoslov Rusije i Amerike A čim neko malo…


Još uvijek mi u glavi Odzvanja osuđujući uzvik ,,Ti fukaro nedostojna Usuđuješ se reći da si pjesnik”   Ja lakouman i tašt dozvolih Da me u visine digne obični stih Ponese u kovitlacu misli I svrsta u društvo velikih   I  brzo se vratih jer shvatih Razliku između gazde i sluge Sluga teško nahrani sebe…


Dižemo palac kad je sve OK Dižemo i dva Kad je peace Kad je pobjeda   Izražavamo pripadnost U vis dižemo trojku Kad je himna Desnicom hvatamo lijevu dojku   Mi ih dižemo Oni ih mrse Dignimo ih svi I koji klanjaju i koji se krste   Neko diže jedan (jen), dva Neko diže tri…


Ne ponosim se mnogim stvarima Koje sam u životu učinio Al‘ sretan sam što sam baš tebe U ljubavnoj lutriji osvojio   Uvijek se pitam Čime sam te zaslužio I znam da sam se Bogu Do neba zadužio   I kako možeš da me gledaš Trpiš, uz mene stojiš Kako možeš da me stvarno Uporno…


Bio si svoj Tvorac poetskog i glazbenog čuda Za razliku od drugih Ti si imao muda   Tvoji sljedbenici (i moja malenkost) I danas se kunu u tebe Kažu Đoni je kralj Svi ostali su bebe   Komunistički dušebrižnici U eter ti nisu dali Dok su drugi na TV-u (valjak, prljavci) Jeli, pili, spavali, srali…


Rijetki istomišljenici su rekli Da ima neprocjenjivi dar ,,vrli i pametni” rekoše Da u glavi ima kvar   Vidio je što drugi nisu Bili su hendikepirani A kad im je to rekao Morao je da se brani   ,,Ja pjesnik jesam I tog se ne stidim Ono što vi ne slutite Ja tako jasno vidim”…


Predsjedniče Amerike U Ovalnom uredu, nasmijan Zašto ubijaš ”neprijatelje demokracije” Zašto djeci kradeš san   Predsjedniče Rusije Na naslovnici novina, nabildan Zašto ubijaš nadu Zašto djeci kradeš san   Teroristo, mrkog pogleda Mržnjom naoružan, eksplozivom opasan Zašto podmuklo ubijaš Zašto djeci kradeš san   Gospodaru života i smrti Diljem svijeta, znan ili neznan Zašto mučiš,…


Oslobodi pjesnika u sebi Pusti riječ neka teče Ne podliježi samocenzuri Nisi prvi koji piše smeće   Oslobodi glazbenika u sebi Iz dubine pusti tonove Ne trudi se biti originalan I drugi oponašaju volove, slonove …   Oslobodi slikara u sebi Prema platnu ispolji sadizam Budi začetnik novog pravca Pa nek se zove  ,,idiotizam‘‘  …


Gledam je onako zapuštenu Krnjeg dimnjaka i krova nagnutog A moj um nikako da svari Da je to dom djetinjstva mog Sjetim se scena iz rane mladosti I obuzme me neka toplota Iz dimnjaka je vijao dim U kući je bilo radosti i života I svaka prostorija, podrum, tavan Svaki kut i sjena Bijahu odlagalište…


Ljudi su jeli ljude Kad su gladni i dosadi bilje Htjeli su nešto zasitije Nešto malo življe Vodili su se onom ,,što ubiješ, to i pojedeš” I u nedostatku drugog mesa Ljudsko je bilo prava delikatesa Dok promišljam o tom Čujem u šefovom uredu krik i galama To ,,mobing” je na (d)jelu Ljudožederi su među…


Dok koračnica glasno svira I vojska ulicama paradira Zastave dignute, ratna uvertira  A usta puna mira Beskrajne  političke debate Priča im k’o Sahara pusta Vlast se napada i brani Med i mlijeko teku iz lažljivih usta Borba za pravo na pobačaj Rijetki su trbusi kuljavi Kućni ljubimci zamjenjuju djecu A usta puna života i ljubavi…


Želim da se stisnem uz tebe I da tako provedemo dva-tri dana U našem ljubavnom gnijezdu Na zgužvanim bijelim plahtama   U našem ljubavnom brlogu Grickat ću te kao lav lavicu Milovati i ljubiti dijelove  tijela S naglaskom na tvoju stražnjicu   Neću da te ostavim ni na tren Ni zbog rata, ni zbog više…