Kad bi znali cijenu riječi, slova bi čuvali u trezorima, I bili bi siromašni mnogi ljudi, Sa svojim prostim i podmuklim riječima. U srži riječi krije se emocija i atmosfera osječaja, Kakav rijetko proizvede, recimo, violina. Svako abecedno slovo u duši krije težinu, i miris K na kišu, T na tminu, Š na šušanj zeca…


Ka- kapa, Ka- kapa kiša, rosi obraze. Škro- škropoče, škro- škropoče kiša grimizne crijepove. Mrmori Ki- kiša kroz metalne oluke, Otvorivši oči raspi po kosi srebrne suze neba. Kli-kli-klize niz prozore razlivene kapi. Čizme ga-gacaju i gaze lokve, tjeraju kapi da lete niz zrak. I tu-tup o crijepove, stakla, miris kiše i knjige tjera u…


Rosi kiša po prozoru na mjesečini; Niz hladno staklo glatko klize srebrne suze noći. I tihi šapat tišine s druge strane hladnoga stakla, Me zove ka svježoj tmini ponoćnog sunca. Sve se mješa: miris borova, livade, i svježega tiska, Sladak okus sna i jedan srp što kosi nebo. Zvuk stranica opija šumom. I sve se…


Želim nositi vjence od cvijeća, Pa da me svi pitaju: od kud ti, a ja kažem: S mojih livada, s mojih oranica i sinokoša. To nisu obični ljiljani; ne varaj se, U njuma žive mirisi mnogih sutona, na balama usred ničega, Njih kosi miris sijena i hitro jato crnih ptica ispresjecano krikovima. I sivo-plavo nebo…


Vlažan miris, je miris kiše. On nosi zemlju u suštini. Miluje obraze i stvara bistre kapi na prozorima, curi niz oluke. Metalan zvuk umirijuće zasipa stakla kuća, o divna kiša. Kiša je ta koja pjeva tišini, i slijeće- iz sivoga neba sve do dna. Najljepše kapi šušte u podne bez oblaka. Spominjući dugu između uskih…