Nek tuga rađa najljepše pjesme, no strah koji vlada u meni poput nemani nek prestane tjerati od mene sreću koja me napustila. O radujte se moji neprijatelji, o radujte se nad mojim padom, nad mojom nesmotrenošću i ludošću… A doći će dan kad će mi sreća reći “Evo me opet”….. Hoće li vjetar i nevere…


Život me kažnjava da izbrišem sa sebe svaku samodopadnost… Navukao je na mene sram i ludost od mojih dijela napravio. Tko li su oni što me sude? Uspavane sjene “pomagača” što svako moje neslaganje preziru poput zvijeri što me hrane svojom nesrećom. Na svijetu sreća bi bila reći “Zbogom” svakoj prisilnoj ponudi, svakoj neiskrenoj riječi…………..


Iz srca svoga melodije ću slati jer razdvojenost ova ne vidi puninu doli traženja izraza za sve one žilice kojima su naše duše  i tijela naša isprepletena. O nevoljo, o grome što me pogodi! Nema bijega od ovog ludila nema utjehe za one snene oči nema cijene kojom se može ovo platiti. O Ljubavi, da…


Nervozu svoju ti ostavi, ne daj da ti brige stvara. Što Bog ti dade, tom se zahvali; ako i uskrati, tome razlog ima. Znaj da sretnom te učinit želi, zato bira kada će što da dijeli!


Dopusti mi da budem tvoja luka za kojom žudiš, tvoja suza, tvoja radost… Ali pazi! Ako ti je srce krhka biljka, ne vjeruj ovom čežnjom ovijenom stvoru. Ako ti je srce violina, možda ne znam kako da sviram…


Očuvaj me od mržnje, Gospode očuvaj me od mržnje prema onima što s visoka gledaju na nas  “obične”  stvorove, što busaju se u prsa pričajući o heroizmu, što kunu se u svoju pravdu i uzimaju si prava koja drugima pripadaju… Očuvaj me onih, što prodaju duše za veličinu, za vlast, za moć nad drugima. Očuvaj…


O recite, o recite ljudi tko sam ja u tom vašem svijetu? Ima li za mene mjesta u vašim srcima? Svaka moja simpatija da l` je ikada razmišljala o meni, da li onaj kome misli moje lete pomisli ikada na mene? Oh, luda glavo! Ta maštu držiš jedinom nadom! Oh, luda glavo – jesu li…


Nije potrebno da si svaki trenutak uz mene, (ta svatko ima svoju stazu) budi mi blizu kada više nemam za nikoga riječi. Ne tražim da si na raspolaganju u pola noći, samo me nazovi kad si sretan i puno češ mi pomoći. Ne tražim da mi povlađuješ za sve moje postupke, budi jak da se…


Kad bi ovaj život bio pjesma kojoj note uvijek u visokim tonovima svoj zanos šalju, mislila bih da sam u raju i da ova pustoš što mi srce para nije ništa drugo do sjena veće stvarnosti. Koračam kroz život, kad pogledam istini u oči shvatim: nemam kud. Dom ne mogu naći u okvirima kuće, ne…


Postoji nešto, pred čime misli gube željenu putanju. One traže stalno vedrinu, traže prijatelje, traže uvažavanje i svoje mjesto u svijetu… Ali kao da žele zaboraviti ono nešto što treperi u kutevima srca, ono nešto što će otkloniti ponos, ono nešto što će probuditi sjetu, ono nešto što nas čini neshvaćenima među ljudima, što nas…


Još sam dijete i ne znam gdje da prihvaćenost nađem, još sam dijete i ne znam gdje su se sakrile moje snage. Još izgubljeno tražim svoju dušu, a oko mene samo hrpa stvari i oblika. Još uvijek mi misli nemoćno vise, Još uvijek osjećaji moji ne poznaju hrabrost.


Nije lako lako voljeti malene, potlačeni na ovoj zemlji slika su nemoći u svakom čovjeku, slika pogažene slobode,  robovanja. Nije lako voljeti odbačene, približiti se toj rani svačijeg života. Od poniženih okreću se glave, nesposobne oblijeću kritike, ženska prava susreću podsmijehe. Ta pitat će se netko: gdje je taj raj na zemlji, jednakost i pravda….


Ispovjest vam svoju dajem, zrno svoga traženja: Jedan dečko pisao meni – zbog ljubavi je umro tisuću puta, zbog boli svoje  ljubav je zamrzio. I pomislih: pronašla sam dušu vrijednu svoje pažnje. Naša ljubav polako je cvala, no nesreća je u njoj rasla – ludilo i ljubomora, posjedovanje u okovima. Dugo mi je trebalo da…


Dati će ti grudi mekane, dati će ti strpljenje svoje, poslušat će tvoj glas zaboravivši vlastite čežnje. I bit češ im bog što je oskvrnuo njihovu dušu, sposoban povući ih u vlastite praznine. I pokrenut češ se naprijed nad ženskim nogama i zaboravit češ da su postojale njihove misli, i oči tvoje neće vidjeti bol…


Kada je vjera pretvorena u novac, kada je moć pretvorena u vlast nad tuđim tijelom, tada čovjek nema što drugome za reći. Dobro se  ispoljava u davanju, no ne jer drugi otima, već zato što je drugi sposoban da prima.


Gdje ću pronaći ljepotu i sunčev trag što srce grije? Opustjele su doline moje duše i suša je zavladala. Gdje su sada bistri potoci što nose vodu života, gdje je sada Bog kojeg tražimo samo da bi prikrio naše gadosti? Otišao je Duh što je služio kao utaživač naših želja i ostavljeni smo na milosti…


Još smo mladi i srca naša ko mladice gore, Mi nismo upoznali ljepotu vjernosti, ni svoje dvojbe nismo maknuli od sebe. Mi nismo pronašli put koji će nas odvesti sreći, našli smo samo kušnje što tvrdu sjetu siju. Pokaži srce svoje i hrabrošću se naoružaj, nemire izliječi obalama spokoja.