I ne… ne želim strastvena uvjeravanja, niti misaona vođenja ljubavi, promišljanja i analiziranja da je tako… kako želiš da bude… Moje čežnje su samotne… plaču u bljeskovima koje vidim samo ja, moje žudnje su siluete koje igraju samo moju igru… I ne… ne tražim niti razumijevanje za sve moje zanose, bezgranično široke palete boja privlačnost…


Možeš li…. kročiti iz svoje uljuljkane stvarnosti iz iluzornog privida sigurnih valova i odbaciti percepciju crno-bijelog svijeta? Želiš li skočiti otvorenih očiju bez padobrana sumnji, kalkulacija i preispitivanja sebe i mene? Jesi li spreman riskirati, uzeti karte i samo igrati…. bez straha od ishoda, bez očekivanja i misaonih avantura? Možeš li izazvati sve protivnike u…


Da li znaš…. da su moja krila staklenasto lomljiva i rasipam se poput praha drhteći od nekih riječi…? Znaš li…. da sam poput pjene koju nose valovi ushita i nestaje u prozirnosti nekih nejasnih noći….? Znaš li…. da su moje sjene brže od mene same a moje boje slikaju akvarel duše? Osjećaš li zaista… svilenkastu…


Ne tražim tvoje riječi postanu prah pod mojim prstima… niti velika obećanja… ja sam dala obećanje svojim zanosima… Poštujem vjetar čežnje koji bez upozorenja, donosi i odnosi strastveni nemir u svim pukotinama mojih misli…. Mene noćima lome i nemilosrdno bacaju oluje mojih čežnji bujice mojih misli, vatrometi mojih ispunjenja… Vjetar sastavlja komadiće svih mojih razlomljenih…


Uroni svojim blagim pogledom duboko u moje sumnje… okupaj sve moje strahove prozirnošću kristala… dodirni sva moja vrištuća pitanja vulkanskom snagom razaranja. Sruši moju ranjivost isprepletenim prstima i dodirom jačim od stijena… ušutkaj sve moje dvojbe , viteškom odlučnošču… Dotakni me riječima koje ne želim čuti a sanjam … u svim nijansama mojih samoća kupi…


Predugo su bile tamo, pod koprenom snova… pod lokotom tuđih ideja i manipulacijom gorućih osjećaja… Zatočene u kavezu, zapetljane, zamršene… sa omčom oko vrata… omčom koju sam zvala ljubav… U noćima punim šapata i u ranojutarnjim mirisima… u zvonkom smijehu djeteta i u slatkim suzama oslobađanja. Našle su ključ… našle su put slobode, otkupljenja i…


Titraji, iskre… impulsi radosti, potpuno iznenada i sasvim nepozvano ali do srži potrebno da ublaži bol i vrati ushit. Neki strah od pretjerane čežnje i bojazan da ne pobjegne taj zanos i ljuljanje na oblacima… da nestane u trenutku sa novim buđenjem. Grčevito ga držeći, tajeći od drugih, sakrivajući pod jastuk kao dijete novu igračku…


Poletjeli su….rano jutros u svoj svojoj veličini i divljajućoj mahnitosti i zarobili me u svoju kulu sjećanja, poput kraljevne iz nekih priča. U nemilosrdnoj i krvavoj borbi… u trčanju do iznemoglosti, u pokušaju da ih rastjeram da ih otjeram i zaključam lokotom hrabrosti gubila sam bitke … one noćne…najmračnije… Vidjela sam sebe u njihovim krilatim…


I vidim ju opet … i osjećam njen dah one davno zaboravljene djevojčice u lepršavoj haljinici, na livadi punoj cvijeća i nešto me neizdrživo vuče da krenem za njom… da udahnem njen miris… i pomalo joj zavideći na količini snova , slobodi vjetra i beskompromisnoj vjeri da će sve biti baš onako kako treba biti……


Bili smo nekad dva svemira, dva zasebna svijeta u jednom, prožeti istim bojama i željama… istom vjerom…. istovjetnošću snova… I u trenu mikrosekunde i u dahu postojanja, u vrtlogu sjena na zidovima i praznina u riječima i mislima srušio si sve i vratio me … u procijep, u prostoru i vremenu bez spoznaje o postojanju,…


Omotaj me svilenim dahom svoje istine… zaštiti moje krhke snove čeličnim štitom svoje hrabrosti, osvoji me svojom ranjivošću i pomakni granice moje slobode. Zavedi me snolikim pogledom i dotakni moje sakrivene želje pokloni mi mač za rušenje nedodirljivosti i kist za bojenje duše… Uzmi moje misli i uhvati nemilosrdan vjetar riječi, baci mi svoje strahove…


Govorio joj je da je negativna i da oko nje lete sivi demoni i palio je stotine svijeća da ih otjera… testirao je njene misli i kontrolirao njene želje… manipulirao emocijama i izbrisao boje. Istrgnuo je njena krila i bacio je u ništavilo… Ugušena, zavezana, zapetljana u tom začaranom krugu tražila je svoje boje i…


Tražila sam te… tražila dugo… u bjesomučnoj igri sjena… u vrištućoj tišini i ignorirajućoj vrevi grada… Tražila sam te… u kristalnoj izmaglici, između sna i jave… gdje lete aveti prošlosti i podmuklo se poigravaju mojim mislima… u svim svojim plavim samoćama prožetim krikovima izlazeće istine… i u svojim obojanim ispunjenjima u divnoj dimenziji novog postojanja……


Slušali smo blues i pričali o smislu života o stotinama pitanja koja vrište…a odgovora nema i kako smo slični… i mrzimo laž i pohlepu i lažne ljude i volimo Floyde … i čekali smo jutra sa mirisom rose i okusom rastanka uz čarobno šuškanje gramofonskih ploča… Povezanost…bliskost nikada prestala… a bili smo djeca i šetali…


U prašnjavoj ladici duše tajnoj…lokotom zaključanoj, snivaju blijeda čuvstva ljubavi, prekinute naglim rezom laži i obilnim krvarenjem prevare.. Od sjajnog akvarela života… preko ljubičastih obećanja o radosti, crvenih vatrometa strasti, obojanih paletom ispunjenja.. sve do sivih razočaranja i plavih samoća… Želeći ih probuditi… razotkriti… zamoliti… da se ne skrivaju…da se trgnu… iz bajkovitog sna… Shvatih…