Kad sunce na počinak podje Ledeni mjedec tad nebom zagospodari I sve do jutra vlada Tako je uživotu Smjenjuju de dobri i loši dani Ali baš kao i sunce Uvijek ii iznova radja se nada


Da ti srce iz grudi poklonim pa da vidiš koliko te volim dali bi me tada pogledao kao nekad gledat što si znao Da ti budem zora i noć tamna da me imaš uvijek pored sebe dal i tad bi drugu poželio moja duša umire bez tebe    


Pomiri mi dušu sa bolom pa onda mirno idi ne okreći se ka meni da moja suza te ne postidi Ti znaš da nije u redu što si mi slomio srce po ko zna koji put kao tanano drvce.    


Tvoja sam i ničija oduvjek tvoj sam sjaj u oku i dah u grudima pripadam ti i ne trudi se da se makneš na korak od mene svijet nam je bajka volimo se nek sve ostalo ide bestaraga


Ne daj me pokaži da mi je mjesto kraj tebe kupi me ako odem,sve će se sasuti u prah. Bori se za mene strašću ratnika da vidim žar u tvojim očima neka mi zapali vatru u duši ne daj da se sve sruši.  


Sedamnaest puta narasla je tuga za sedamnaest godina dugih kako vas izgubih. Mali mi je svijet ništa moje nije a duša mi prazna živim od sjećanja. Sve mi teže pada juli jedanaesti drži me nada da ću vas opet sresti. A prolaze dani vrijeme čini svoje od rastanka s vama plače srce moje. I svi…


Od moga pogleda do tvoga oka tek pedalj je ali nedaš se Ni jedan osmjeh u oglu usana ni onaj što se u oku skriva nema ohrebrenja,vidim da sam kriva Znam da mi nećeš oprostiti nije što snage nemaš za to već što uvijek kažes ne gori  ono što je izgorilo  


Ta noć obavila nas je velom i maštom smjelom, čežnjom vrelom Ta noć kao čarolija sve barijere probija i dobija nas Ta noć u kojojsve smo dali jedno drugome na dar gasi se vatra i žar kad kapi rose nas skvase Tad znamo da je prošla Ta naša divna noć i da se moramo rastati…


Taj dan,kada od tebe ozdravim bit će moje  ponovno rođenje o zar se iz ljubavi takva mržnja rađa da se bar bisi našao na mom putu ti,takav okrutan Jutro koje mi mir donese slavit ću kao rođendan jer i kada se sakrijem od tebe od sebe ne mogu pobjeći tanja od vlasi kose je linija…


Ne znaš da svaki moj dan počinje tvojim imenom u snove prati me tvoj glas a tvoj pogled mi je spas u trenu kad suze krenu ne znaš ti a ja bih htjela da znaš odakle mi u očima sjaj da si mi početak i kraj da u zagrljaj tvoj stane cijeli život moj


Još si mi u krvi, još mi dušu mrvi tvoj pogled kad god se sretnome da me bar ne gledaš lakše bi mi bilo mi nikako da se rastnemo Nisi mi rekao a ni porekao shvatila sam da još sam ti draga ne gasi se vatra tek kapljicom vode ono vrijedi to ostavlja traga Ako…


Ja nisam probala otrov sa tvojih usana da bih mu danas tražila lijeka za cijeli život sam se otrovala znala sam šta me sa tobom čeka Ja imam hrabrosti da krenem sa tobom iako su ti ruke hladne kao led srce je tvoje vrelo i ludo i na ljubav tvoju doći će red Ne bih…


Samo je još muzika ostala davna i nezaboravna što biva sve tiša,nestaje i ništa ne traje u mom životu sve bježi i sve je teže kriti strah koji noćas tjera me tamo gdje htjela bih biti   A možda sve je uzalud ne znam hoću li te naći ne odustajem jaći je bol od slabosti…


Da sam labud bijelim bih te krilom sakrila od ovog zlobnog svijeta mekim perom milovala ja bih tvoju dušu nježniju od cvijeta Da sam oblak pa da te ušuškam u mekane lepršave skute da nikada ne upoznaš tugu nit gorčinu od nevolje ljute Da sam duga svijet bih obojila naljepšim bojama veselim da za tebe…


Ne poklanjaj mi cvijeće ne očekuj od mene oduševljenje uvenuće za par dana i nikom više neće značiti ništa a trebalo bi To bješe simbol ljubavi Ti, pokloni mi osmjeh svoj što dušu mi zna razgaliti osmjeh onaj koji se prvo začne u tvojim očima pa ti obasja lice u srcu ga čuvam ja ne…


Noć

Šta je noć koja mi ne obećava tebe sta je jutro,ako ne zateknem osmijeh tvoj na jastuku tek moj strmoglavi skok u dan još jedan uzalud proživljen ja za noć u tvom zagrljaju dajem ostatk života….


Ne zamjeri tišini to moje misli ćute pred tobom bojim se da ćeš saznati a nećeš vjerovati nećeš shvatiti Kako ćeš znati šta je ljubav ako je sa strahom nisi čekao i u tom čekanju je  se tisuću puta odrekao na svoju štetu Ne,molim te ne govori ništa i ne gledaj me pogled govori više…


Što sam u očima tvojim da li negje postojim u vidokrugu svijeta tvog ima li imena mog ili sam tek jutarnja izmaglica bez glasa i bez lica prošlost u škrinjicu pohranjena i jedna ljubav sahranjena


Ima jedna zemlja na balkanu o kojoj se govori i piše nazvaše je zemlja krvi i meda umjetnike mnoge inspiriše Ko se želi brzo proslaviti u tu zemlju odmah se zaputi svako čudo ovje dobro dođe ko o tome ne zna taj i ćuti A ako bi upitali mene kako se to moja zemlja zove…


Bratu

Hvala životu koji me darovao kad sam tebe za brata dobila ja sam miljenica sreće Čvrstina u tvom pogledu daje mi hrabrost i obećanje da sve će biti dobro i kada stvari nisu baš najbolje Jer ti si takav ulijevaš povjerenje i sigurnost onima koje voliš ljubomorno ih čuvaš od svega lošeg drago mi je…


Prospi soli po mojoj rani ja nisam žena s kojom se igra ja sam žena čvrtoga kova Ne možeš kupit moja osjećanja pa da ti kao trofej služim necu da stvorim život od kajanja sve u životu zelim da zaslužim Možda i ne znaš da ima žena što ponos ne daju ni za što na…


Kad se potroši ljubav sve postane smiješno i u najvećem srcu tad postane tijesno Kad se potroši ljubav i ptice odu na jug utihne muzika samoća postane drug Kad se potroši ljubav oči izgube sjaj potone lađa na pučini i shvatiš da je kraj Kad se potroši ljubav sve, svoj smisao izgubi čemu usne rumene…


Osmjeh

Tvoj osmjeh mi je sve njim me možeš kupiti nadu mi uliti Osmjeh ne košta ništa jedan trenutak srece množen i kad je djeljen tako željen Kad se nasmiješ moj svijet zapleše i sve je ljepše…


Ja još te trazim po pustim poljima nade u gradu gdje zive neki ljudi nepoznati ti mi se kriješ i nikako te nema a prolaze pored mene šarene karavane zivota Nisam luda samo ne znam odustati izgleda da sam sišla na krivoj stanici ovdje tek ništa ne prepoznajem a na velikom satu prolazi minut po…


Ni za hiljadu godina ne bih zaboravila suzu u oku tvom kada sam odlazila Pitam se zašto si plakao ti koji si pozelio kraj slutim  da ti je to bio nepoznat osječaj Kad neko koga zeliš odlazi iz tvog zivota i ne znaš je li to veća bol ili sramota Kasno si shvatio da voliš…