Okrenut ću glavu sasvim malo. Ma, to je vjetar koji puše Kroz zatvorena vrata poznate zgrade Čiji se zidovi u tišini ruše. Vidjet ću te na jedan trenutak, Nenamjerno, slučajno dakako! U prolazu me gura neoprezan netko, To je zbog gužve da hodam polako. A kad mi zastane srce, tamo u masi Ljudi što poput…


I najedanput, ostanem sama. Moje srce od leda, s krilima od stakla Tvoja mala, nevidljiva suza Otopila nije, nije krila pomakla. I odjednom se pitam Nije li varka, ova snaga, o kojoj pričam. Da nije samo tužna slabost? Utješna, lijepa, lažljiva priča. U meni je borba, Tuku se nada, i znanje da ona je laž….