More je limfa Planeta

  Moja je limfa more A More je moja  ljubav Stvoru u meni nedostižna Ipak računam na sebe I topljen i stopljen u moru Tik do nevidljivog «Lista» Pa se rasprostirem pipcima Ronioca u svim pravcima A tada? Izlazim uspravan mokar Pregovaram poslije šutljiv Signalima lignje zaljubljene Pregovaram lampama neba Sa aurom ljepotice plaže Koja me uopće ne vidi I golica me sramno samo O drugima vlastita misao Kao buha udomljena (Za nju je i Trp crni divan kao diablo lambade rasplesane, bokovi crnih robinja) Još da mi je s…

SVE SE SRUŠILO

SVE SE SRUŠILO Ti si bila moja karijatida noseći olovno gradova težine šapata Samaela na uši onih koji žele povjerovati u laži o Svjetskoj slavi pod bijelim madracima oblaka ali si bez rječi nestala nebo se srušilo sve se srušilo I On se smijao tog nezaboravnog dana Pobjede nad pamćenjem lijepih trenutaka koji su kupili karte Južnih vlakova za nepoznata provincijalna mjesta u koja si otputovala nebo rušeći sve rušeći I tamo nisi bila više “ona Moja stara Ti” već tuđa i druga utopljena u akcentu krajeva koje preleću rode…

Round Midnight (Thelonious Monk)

Soba….. Pretrpana užasom praznine u kojoj čuješ vlastite misli; Nočne more “Pacmana” kako jedu prostor i bujaju kao oblici “poltergeista” dok prilaze duhovi crnih berača pamuka ili jutarnji potomci po opranim kolodvorima Juga što psuju na samostalne sudbine prepunjeni gorčinom…. (Bože…. koliko tuge!) A potom “pustim” Monkov “Round Midnight” Prozračan air na umujućoj gitari; Trio Wess Montgomery Ustvari uključim kaz (Rimuje se sa La Paz…bljutavo i beskorisno) U tihoj noći držim malo preostalog vremena kao gatalinku na dlanu što skoči i sve bude kao i prije; ona nestane u gustoj…

ETERNA SAUDADE

Proziran vodom umivam Tvoje sjajne trenutke Zapaljene baklje uobičajenih sukoba Gasim mislima o našem nedohvatljivom “hapy end-u” Ja sam samo šutljivo pola tvoje gore polovice Ljetna su popodneva super pa pamtim ono obostrano svlačenje što smo ga pokušali pijani Ja uvijek zagrizem grejp sočno koru gorkih iskustava Poskliznem se i o pepeo nad ledom u bjegu upornim otimačima sreće ja uvijek posljednji saznam da sam hir , tvoj trenutni izabir krpljenje umišljenih rupa utješno pred mislima o starosti Proljeće hirovito okrečeš se za drugima utihnuvši izigravam sljepca Sve ovo oko…

PREBOLJELI SMO….

Preboljeli smo virtualne flekice mamurluka kefir-revolucije i turcizme istočnih muza Pa i juriše sinova vukozlaka i vorloka Glupe ko rupe autokazetofona poslije “kalauza” Preboljeli smo provokacije minica liceuma guza i ratno galopirajući konjuktivitis čerkeza i kozaka Preboljeli smo ludokravlje pandemije lažnih krilatica i endemije prevažnih(domesticuis vulgaris) Hrvatica Pa Kamička( i Vinskog Muharka na bubrežnom kamenu) i celulite trapavih (ne poput Disneyevih)Nilskih ždrebica uz hrvatske demone Bečkih balova na hrvatskom ramenu Preboljeli smo političare ,zarazne glave prešminkane savjetnice i ministrice čančare Pečenja i Slave ,osmanlijske folk-poplave Saborske hrkače i čankolizne skupljače…

Ali dobro se držim…

  U otkriću praznih očiju Ravnodušnih žena U koje bijah još do jučer zaljubljen na daljinu dječački, ja se razočaravam i ludim, ali dobro se držim Sred Grimasa što toleranciju i duševno podavanje protumače oduvijek kao slabost, pa podivljaju odurni, oholi… ja trpim i ludim, ali dobro se držim…. U nedostatku onih malih prijatelja Iz davnih školskih vremena i njihovih više od pola sendviča pod velikim odmorom ja samujem i ludim, ali dobro se držim Uz ovog dosadnog zloćudnog dvojnika Što nigdje ne hodi bez mene, I učini sve ono…

LI TAI PO I JA

Pokatkad se zamislim Ovo je sve Samo po sebi jezovito Za malog toplog štakora Vrlo topivi kristali Ulaze u vrlo ledene svjetove I tko zna što još? Meso je ukliješteno u međuprostoru I trune I najtoplije se hladi I njene oči nestanu jednom Pokatkad se zamislim I zalijem Osnovnim derivatima Groždanog vrenja Zamislim cvijet proljetne višnje i Mlade bambuse Zamislim jezero i čamac Prisilim se čuti zvukove Pipe Pokatkad se zamislim Bez brige prelijeću li guske ili ždralovi usijanu glavu moju na odmoru Bez brige jesu li ovo Evropske trske…

MISLIMA SE VRAĆAM U TVOJ GRAD

Mislima se vraćam u Tvoj Grad gdje otvorenog me srca vole mali musavci i nekoliko ostarjelih stabala jabuka predgrađa već izdaleka kao pas oćutim gospodara zvukova šarenu gusjenicu tramvaja ples šešira prodavača riba crne balegare taksija Mislima se vraćam u Tvoj Grad na početak kada još nije bilo toliko Smrti u zraku prijetnje u ždrijelo udobnog mitskog kita u toplu maternicu milongu… u jato buljokatih sova Avenije Kraljevstvo motora u izumiranju kao Jona progutan pa izbačen nesvarljivo Mislima se vraćam u Tvoj Grad kao zabludjeli sin otpadnik, šizma što potajno…

NIJE OSTALO MNOGO….

Prebolio sam truplo Svijeta kada sam ugledao njegov kostur ogoljen od ljudi i crva, kako leži stapajući se sa okolinom pješčanih očekivanja Nije ostalo mnogo; «Darwinova» borba sa varanjem na kartama, televizijske katastrofe, trash poplave Prebolio sam truplo Svijeta kada sam na dan Tvog rijetkog osmijeha odsvirao rif;”Shadows of your smile” (naravno,u Passovoj maniri) Nije ostalo mnogo; par škrtih riječi u pismu koje si napisala u žurbi i na silu osjećajući se dužnom Prebolio sam truplo Svijeta kada sam prestao računati vrijeme između uzroka raskrečenog čina, do uginule konstatacije kako…

KLEPTOMANIJACI

  Pa onda….. Krali smo dane nade I pune noći zavijanja vlakova I ponoćne pjesme žutih hrušteva nikotina Krali smo ljubičaste čahure sprovoda I one mjehuraste makova Pijane usne vina i vinske mrlje Krinolina Pa onda….. Jednooke rezuse i hrbe faktora tronoge fetuse i grbe traktora krali smo Zoo-vima i jalovim mamama Krali smo neobrijane opuške konobara i muhe masnim kavama Nedosanjane koljuške Vodomara i buhe rasnim kravama Pa onda…. Krali smo Loch-Nesscafe aparate za zavarivanje Megalo-polis jutara i hektara zasijanog betona I žetona glavnih zgoditaka propalih “cvilizacija” Krali smo…

SPASITI ĆE NAS NEBESKI ROMI

Spasiti će nas nebeski Romi Jer svakako dolaze pijani u nebeskim kočijama od blata i slovom”Z” što ga uvijek stave na početak i u zube Spasiti će nas nebeski Romi jašući potkovane gitare ,purane ,magarce umjesto Bagdadskih tepiha Baš kao što cijele svoje cipele i dane na samrti već vidimo umrlo nepoželjene mi nabrekli od zabrana zbog 80% ubojica i manijaka -“spavača” zdrave populacije Spasiti će nas nebeski Romi svojim talentom za krađu skupocjenog istoimenoga blata na čizmama zaboravljenih napjeva a i ne- skupocjenih ljubavnica letećih nevjesta i dobro tučenih…

MILUJE ME (VOKALISE -RAHMANJINOV)

Miluje me vlažna ,hladna zemlja i zamišljen vlastiti lišajevima pokriven grob u njoj Miluju me milioni trava kao vojske ,zastave i koplja I stabla o kojima ne znam ništa o kojima nitko ne zna ništa Miluju me životinje koje su uvijek iskreno uplašene I moje duge šetnje i vječna sirotinja dok vuče drva za potpalu Miluje me olovno nebo što najavljuje smrt svih važnosti i usamljena suza na obrazu poslije Albinonija na diskmanu Miluje me i sretna tuga Rahmanjinove “Vocalise” I pomisao užarene jezgre ispod nogu I suzni pogled stanovnika…

LOVAC NA POTONULO BLAGO

  Podižem težak teret starosti Sa dna Mjesečevog Mora tišine Brod prepun zahrđalih mačeva uspjeha I prastarih amphora praznine I Jedrenjak iz boce u Morgawra upregnem Što je mijenjao zlurade gospare I jahače lahanoptera zamolim Za putokaz mimo ljudske močvare Pa prvom Mjesecu poklonim Mliječni Put Sa posljednjim morskim kravama svetosti Pa drugom Mjesecu Pernatu Zmiju Sa posljednjim društvom ratnika svjetlosti Pa trećem i mape sa Blagom Svjetlošću i skelete kapetana potonulih katamarana Četvrtom osmjeh pojedenih obroka Dvonožnih u pričama maglovitih otoka Petom pjev strune ,Vilin- slavuja ostavljam sextant duše;…

CVIJEĆE KOJE SAM SANJAO

  Cvijeće koje sam sanjao kako pjeva Purpurno i plavo cvijeće iz navodno samo filmova za djecu Ovaj put ubrano već umrlo je Ti si sve otkazala Otkazala si moju posvetu onu ljubavnu pjesmu tužnu kubansku Guajiru; stvar glazbenika sa podočnjacima stvar sa jednostavno tužnim akordom na kraju Tvog nepojavljivanja u Svečanosti gitarista cvrčaka i pauka prstiju prve, četvrte i sedme pozicije u onom pijanome u pola četiri jutru na način da sve to bude sadržajno, i da ne zvuči baš toliko dosadno kao životi mnogih kao pogledi svih koji…

TI ČEŠ ME OSTAVITI

  Naravno…sada to vidim Ti ćeš me ostaviti…. Sjena na suncu Ljubav na starom groblju Hladnoća u kojoj smo trebali šaputati smrtnicima Protokom prozirnih života listić mi nosi do uklesanog prezimena sve je to od sada pod znakom upitnika a i sama ljubav o predstojećoj smrti što je držala govore I sve malo cvijeće Što ga nisam gazio smrtan Poštujući njegovu kapu budućnosti od tuđih pogleda sve je to sada pod znakom upitnika jer naravno ti češ me ostaviti A kako biti će još snjegova Pa još zaljubljenih I Nije…

JUTROM JE MOJA NEOSTVARENA LJUBAV

  Jutrom je moja neostvarena ljubav Biljana Vješala oprano rublje muža koji ju tuče što svi znaju, Jer je pijanac i nasilnik zaposlen na Kolodvoru Ja sam to pogledao u trenu kad prođoh biciklom u ribolov koji je vježba koncentracije u Svijetu normalnih pojava Sna Jutrom je moja neostvarena ljubav Anela Birala ljepše paprike na maloj pijaci ,pored ABC-Pizzerije u Tuzli “Malo sam se udebljala,ali dobro izgledam.Imam u planu da se udam.. to mi je sad u planu.” Ja sam to slušao preko telefona koji postoji zbog oživljavanja Mrtvih odnosa…

LOVAC RIBE RUKAMA

  Naravno Ja sam ona legenda O kojoj ste se toliko nenaslušali Da, što se čudite? Lovac ribe rukama Kralj sjevernih močvara I vodoopskrbnih kanala Pustara O kojima, bojim se niste izvoljeli čuti niti slova Naravno Ja sam i onaj kultni Autarh Velikog rukavca Da, što se čudite? Radnog naslova «Tone Pijavica» (i ostalog) ali i radosnih ribljih podanika što raspoloženo mašu repovima Naravno Ja sam i ona Sjena nad očima Strah pseće ribe Perajar-monstrum iz Crne Lagune Da, što se čudite? Gollum je loš plivač A Johny Weissmuller je…

PAD RUŽA (ABISMO DE ROSAS)

  Ubrah nekoć ružu crnu A ljuba mi bješe Zina Sestra Crnog vodenjaka Poklonit ju htjedoh tada Prvoj među sucubama Kakva je to Sablast bila!!! No bez sjene u pustinji od života Ruža vene Ubrah nekoć  ružu morsku A ljuba mi bješe Pilar Kapetanka španskog broda Poklonit ju htjedoh tada Prvoj među gusarkama Kakva je to žena bila!!!! No u soli morske pjene Ko na suhom Ruža vene. Ubrah nekoć ružu bijelu A  ljuba mi bješe Leda Snježna Dama i kraljevna Poklonit ju htjedoh dakle Prvoj među pahuljama Al bjelina…

MI SMO BILI JEDNOM PTICE

Mi smo bili jednom ptice Lijepe kao potopljene prestolnice Duge kao divovske zmije fjordova… Ostalo je nešto izborane kože Grimase iskeženih Prasak svijetla u porodilištu Mi smo bili jednom ptice Nepostojeće poput mnogobrojnih pojavnosti Lake kao shvatljivo slika u pokretu Ostao je naslut sakupljenosti na jastuku perja mirisi prve mamine dojke možda prvog mlijeka , ananasa Mi smo bili jednom ptice Bijele kao pokajanje mjeseca Čudesne u intervalu animiranog raznovrsja Ostao je samo neriješen upit u mraku onog sa crvljim očima Što je nekada bio najslađa bebica na Svijetu Mi…

ŠIMIĆ I NETOPIRI

  Čuj kašalj bolesnog predvečerja Položim već prosijed kumovu slamu na tjeme Jahat ću noćas tišine klauna mjeseca vile Lokve slomljene površine I dubine Jer svježinom noći S leptirom pod svijetlom Proljeće tek cvate, ptice su od pliša Svijetom neću skoro mirisati late čak ni sretnom slijepošću šišmiša Kad čarobnom se čini Ta igra u visini Od zvjezdane pjene baršunastog pira To vole se Sjene mrtvih u tišini I poslije mene duše netopira

LJUBAV ARGONAUTA

Na slanom sagu Mora dok ležim čekajuć plimu već plave Lune lete mi baš preko glave pijano rođene mlade blune i djeca galeba ovdje su mliječnim morima sisana dok iz kapetanske lule stada su oblaka risana i baš lete mi preko glave caklene oči poletuša i one pjane od brodskih sirena , ruma i rupa dokova prate me oči smjelih ptica, aeromiting vjetruša i ludih dupina od plavog vina druželjubivih skokova I zrcalom kamene lokve se ogledam psećim očima medvjedice Pa onda posljednji put Te vidim dječjim okom pliskavice I…

Zotto y Milena

Vražji je pokret paklenog plesa remek-stampedo promišljaja koraci u mraku crne košulje i crvene štikle na asfaltu smrti samuraja pred nekom novom djecom aluminija umiremo ,odlazimo bez mirisa kože,bez znoja pazuha kada nas poraz ulice i rasol jutra otrijezne već je kasno i kada preotmu ljepoticu romantične četvrti i kada ustrijele fini pamuk ,ulje zalizanog i prije no dovuku nestilske tetovaže “bravasi” sa techno-kamarilom layera i playera sa rapom u obrtajima šilterica i prije no klikom dual- mobitela otplešu bezvrijedne duele pred zakonom samokresa pištolja navodno čistijeg od kodeksa starinskih…

Kronike kiša

Znam; čuo sam za  kiše… Možda je netko prepričao u mojim morama ,u snovima straha o Prvom danu Anakonda kiša poslije brojnih kao faraonski pokloni kao mesnate trave od žutih kišnih gujavica koje su neprestano plazile gomilajući se uz putove preko kojih je urlala voda bezbrojna voda i samo voda   Znam; čuo sam za  kiše… koje su otišle predaleko pojavom žaba što rađaju po krovovima ,u rinama na stablima pojavom riba koje su masovno padale na masovne automobile i pojavom samoubojica što su masovno padali sa balkona i tornjeva…