Sutra ću biti puno bolji uz jutarnji Bolero ( na gramofonu) Potkopa me pakleni orkestar izudaran zvukovnim akrobacijama susjednog gradilišta ujutro nešto kao difuzni biennale cvrkuta ,bojlera bolera i mješalice za beton Ali tu ja nastupam sa gramofonom sa večernjim tužnim vokalom Mayte Martin stara ploča cvrči ,pucketa na 78 okretaja zavrtnja Bol je plutanje…


BOLJE ME MLATI PRAZNOM SLAMOM NEGO ME KLATI RAZNOM KAMOM BOLJE ME SAZRI UMNOM ZGODOM NEGO ME PREZRI TMURNIM RODOM BOLJE ME SMJEŠI DA LIŽEM RANE NEGO ME TJEŠI DA PUŽEM DANE BOLJE MI PLAČI DA NISMO JAČI NEGO ME TLAČI PRIČOM O BRAČI BOLJE ME GURNI ZVJERIMA GLADNIM NEGO ME TURNI PERIMA JADNIM BOLJE…


u ovom našem loncu klanjanja i klanja nafilovan digitalnim zlom visim ja o koncu tek mrvica manja nacionalnost?ja sam cd-rom i dok ovi cijepe sve Malo što mrda inekcije vruće prepunjene živom najbolje je meni crnom iza brda cijepiti se dobrim starim crnim pivom Refren: “jer su neke sljepe sile darežljive ovdje bile projektima projektile…


TO JE TO…MJESTO NA KOM MESOŽDERI UBIJAJU BILJOŽDERE GDJE ONI SA RUKAMA JEDU NEČIJE NOGE GDJE ONI BEZ GLASNICA HOĆE PRAVO GLASA GDJE KRAVATE NAPUHNUTIH LIKUJU NAMJESTO PLUTANJA JOŠ UVIJEK OVDJE ŽENKE KORISTE IZ RUKAVA ĐOKER SA LIKOM ŽENE I OBRATNO TU JE ILUZIJA STVARNOST ,A STVARNOST KONFUZIJA TU JE STAROST SUVIŠNA ,A MLADOST TRULA…


Uživao sam slušajući nekoćtango nuevovidi..kažu bolestana sve mi je dao i bio je to pseći podvinut od nabreklihvratnih žila brze kornjačesvijetaokao svijeće one svijeće što za opkladujedu pijani cirkusanti provincijesve nam je na pladnjupoklonio tangotaj crknuti tangoi bio je žuti jebeno radioaktivanRajskijerokrivljavali smo za takvo stanjePiazzollui ti si htjela otići u veliku jabukuda ga ubiješ…


Probudi se kao faun Debussy-a u egzotičnom pejzažu Rousseau-a U hladu mamutovaca i lipa U mlijeku ljiljana Mantrama mandragora U pjevu crnih zmija Pred cestom od prašine Sna Sluteći da ovo pozlati stostruko dosadnije postojanje zarobljeno podvinutim repovima olovnog neba što su ga sigurni u sebe smislili kao privid i nadjenuli ime nešto kao ;…


Ali Poezija je guba koju možeš pisati i u raspadu slično je kod mene poslije pijanstva pa čak i dok romi na klupi jedu lubenice i dok prolaze ona ženska djeca od dva metra na rolama (za kojima vježbaš neokretanje jer im predobro poznaješ dosadne televizor-roditelje) Ali Poezija je guba Jer ispisati sebe nešto znači…


  Svemirski Lovci već rođene love nas, To možeš vidjeti čak običnim očima okupani u moru dobrih vibracija mijenjaju mrzovoljne poglede sred radnih tjedana i žabljih migracija Tvornički dimnjaci? mučno u prizoru šapućem još uvijek sam sebi noćima: sve završava «snijegom» na televizoru Znaš li? Ovaj Svijet je zvijer Njegovi lahori su pravi orkani, a…


(Scena 1) Trebali smo biti leptiri u snu lisičića pjesma vode bez obaziranja dodir male dlakave životinje ono kada djeca osjete ticalima čuđenja hladnoću gliste poslje pljuska pod prstima… Ti&Ja na stranputici uvjeravanja trebali smo postati dva jajasta kamena na obali budućeg praoceana ali nismo prije smrti… Ti&Ja (scena 2) kada u 5 ujutro povampireni…


    Koračao sam uzaludnim gradovima grupiranja Uvijek gubio korak i ritam doba Bio sam kažu glup za novo doba bola Njima je ostalo izgleda dosta izgleda A meni samo šaman Piazzolla   Grupe su uživale “uljuljkane”grupama (ili su ratovali) u piramidama za kakve je  Keopsova nula Dobrotvorne akcije,Goebels atrakcije “Wov,pečemo čovjeka dok vrtimo vola!”…


  Još nisam naučio jahati više na gitari manje na novcu prisjetiti se svaki dan djetinjstva ili ismijati glupu mladost napisati pjesmu o tome Još nisam naučio vremena su uvijek ponovo teška i kada nitko ne pamti bolja ljudi ko ljudi sve više se množe oni koji bi te skinuli do gola i kožu Još…


Progutat će nas jednog lijepog dana tama Jao nama I neki će reći Pa mogli su ovi biti veći Ili nešto duži ….ali taj ne kuži Da Bog ..a ustvari Pogled svevideći Rog ,a ustvari Dvogled vidi ove drame poslje salame ugasiti će svjetlo jebivetarske dvorane: “Ajmo …Fajront ” Dosta je bilo iluzija zavrzlame Ne…


ITS A LONG WAY TO SOULMATERY     Posjeduješ relativno brz jezik dok prelazim preko Tvojih sitnica Tvojih izjava kako nekakovi tamnoputi nogometaši  gaje ljepša koljena i kako trebam na dijetu jer nisam više onaj stari (mladi) Ova je večer promašeni pogodak bez inspiracije aspiracije, transpiracije i koječega  još No ,dobro   Posjeduješ relativno jaku…


(Ciudades –Astor Piazzolla  y Amelita Baltar ) Poslije… bijele ruke poštenih žena sklapaju ukočene oči sjećanja na truplo koje smo nazivali “Compadre” pa mi se učini u kišnim pod-ponoćima da čujem njegove korake, ali u opranim jutrima čak i najtiše sablasti odzvanjanju Poslije… pomislim;”Možda me ne prati, već hodi nekim svojim vraškim naumom, mene ne…


(Street Tango – Piazzolla ) Počinjem priču o predponoćnoj mas-psihozi slatko isčekujućih izlazaka u Svijet podrumskih stuba ,U Svijet uglova prvih jutarnjih kolportera, u Svijet raskrinkanih mitova o ljupkim prodavačicama cvijeća. Počinjem priču i o gitaristima što se naseljavaju u kuće matrona-nasljednica i njihovih navodno kreposnih kćeri uvijek gladnih onih anonimnih romana prepunih žilavih podlaktica,…


Mi ćemo jednom stati kao smrt Matadora pod životinjom utišane publike nad dobrom starom iskopanom rupom sablasno dubokog trajanja prepuni neiskoraka raskolačenih očiju Mi ćemo jednom stati neoprezno vođeni nagonom ne-zvjezdanih trenutaka prekasni u saznanju izbodeni otrovnim strelicama izlizano poznatih strijelaca, dosade ,straha od smrti Mi ćemo jednom stati neispunjeni slatkim sablasnim trenucima Velike jeze…


Zatim sam išao klati i čerupati piliće baš jučer i to je bilo lako   Zatim ona bol u glavi? Umor. Uopće ne prestaje   Zatim pritisak u …nešto u zraku.. Mislio sam sve do sada kako se to mene ne tiče   Zatim vjerujem; dolazi čovjek-leptir Svijetlost pod prozorima običnih   Zatim promislim; ovo…


  Na svom  putu… pregazih i preko Ratom umorenih četveronožnih životinja a i onih još živih što su uzdisale zaražene u krečnim jamama preko naših u raspadanju usput stekoh i prijatelja do groba Slavuja u krletci koji se ponašao kao najmiliji pas Ali svejedno nije cvrkutao (ipak sam ga poslije u žaru ratnog hodočašća poklonio…


DAKLE KADA jA……(under contraption ..oh sorry construction!!! ) VELIKI, PREVELIKI razotkrivač jorgana , otpirač pivskih flaša te GENIJALNI IZUMITELJ hladne vode jEDNOG ONOG OD SVIH koji se ne računaju dana a kada se od sunca ne vide NITI zatvorenih nočiju Dakle kada ja NAPUSTIM ŠKOLJKAŠA BIJEDNIKA uvijek nevidljivog U tramvajU osječkoM ZMIJUGAVOM IŠARANOM SPRAYOM MILJENIKA…


  Eno me Tamo Na Vjetru Gdje izgleda samo postojim Dok me šamara hladnom ljubaznošću sipajuć laži o ljetovanju u Tropima Znam Sada sem njega nitko me ne dodiruje i ne pravi ludim pred topovima i glupima oporavljam se od iluzije kako su zle rječi ovih štetočina štetne Eno me tamo na vjetru Gdje izgleda…


Naravno Ja sam ona legenda O kojoj ste se toliko nenaslušali Da, što se čudite? Lovac ribe rukama Kralj sjevernih močvara I vodoopskrbnih kanala Pustara O kojima, bojim se niste izvoljeli čuti niti slova Naravno Ja sam i onaj kultni Autarh Velikog rukavca Da, što se čudite? Radnog naslova «Tone Pijavica» (i ostalog) ali i…


  Ubrah nekoć ružu crnu A ljuba mi bješe Zina Sestra Džina Beduina Poklonit ju htjedoh tada Prvoj među sucubama Kakva je to Sablast bila!!! No kad nema nigdje sjene u pustinji Ruža vene   Ubrah nekoć  ružu morsku A ljuba mi bješe Pilar Kapetanka španskog broda Poklonit ju htjedoh tada Prvoj među gusarkama Kakva…


  I kupih tako četiri velika zrcala za odlazak Na vašaru gdje je sve na prodaju i gdje vise trbusi rasparanih četveronožaca (i glave)čak i mačke ispod natpisa”kunići” Na nesreću pokušah pogledati životinjama u oči nisam mogao I postavih tako  zrcala odlaska u sobu kako bih napustio najavljenu rasprodaju Supermarketa “Whitmanovi pojmovi uljulj- kivanja”gdje završih…


Beatrice, ja možda nisam u pravu Ali, neki ožive tek kada zalutaju u Tvoju dimenziju; u čistu maštu u celofanu opsjednutosti No, malo tko tako čini Većina uvjerena kako je savršeno dobro razumiju trave i stabla, poludi oholom smjesom metričkih jedinica najavljenim Oglasima propagandnih spotova, masom nepotrebnih zvukova finale  masovnog ludila bježi u zli susret…


  Ali Poezija je guba koju možeš pisati i u raspadu slično je kod mene poslije pijanstva pa čak i dok romi na klupi jedu lubenice i dok prolaze ona ženska djeca od dva metra na rolama (za kojima vježbaš neokretanje jer im predobro poznaješ dosadne televizor-roditelje) Ali Poezija je guba Jer ispisati sebe nešto…