još ne odustajem….

još ne odustajem…… od sebe u sebi ,pa makar me cjepali po pola nezasluženi dobitnici svih tih jebenih nagradnih natječaja.,ljubile unakažene usne top modela, nokautirali uz šank dezorjentirani mladići iz nižih klasa predgrađa i sami nokautirani konjakom i tabletama još ne odustajem od odustajanja samoćom ..dakle vraćam joj se sam ,samcat , gol i prevaren od smrti i cigana ,od vinom umivenih herz sedmica , od kletzmer vinograda i violina ,od tvog pogleda zmijski zavodljivog ,pogleda buduće babe moje beskrajno produžene mladosti , ustvari Tinovski mlade starosti ,od sveg tog…

Eeeee ,tu ja nastupam….

Sutra ću biti puno bolji uz jutarnji Bolero ( na gramofonu) Potkopa me pakleni orkestar izudaran zvukovnim akrobacijama susjednog gradilišta ujutro nešto kao difuzni biennale cvrkuta ,bojlera bolera i mješalice za beton Ali tu ja nastupam sa gramofonom sa večernjim tužnim vokalom Mayte Martin stara ploča cvrči ,pucketa na 78 okretaja zavrtnja Bol je plutanje pod sedativom samoće zaspati kao pomilovani revolucionar, vinski franjevac a sutra pozdravljati revno i skrušeno iste one potomke cirkusanata po autobusima izdresirane tuljane na zebrama smrdljive savane kontejnera ali onda ja oslobodilački nastupam sa gramofonom……

BOLJE ME…

BOLJE ME MLATI PRAZNOM SLAMOM NEGO ME KLATI RAZNOM KAMOM BOLJE ME SAZRI UMNOM ZGODOM NEGO ME PREZRI TMURNIM RODOM BOLJE ME SMJEŠI DA LIŽEM RANE NEGO ME TJEŠI DA PUŽEM DANE BOLJE MI PLAČI DA NISMO JAČI NEGO ME TLAČI PRIČOM O BRAČI BOLJE ME GURNI ZVJERIMA GLADNIM NEGO ME TURNI PERIMA JADNIM BOLJE ME PRODAJ KUŽNOM PAKLU NEGO ME ODAJ LAŽNOM HERAKLU BOLJE ME KUDI U BLAMAŽI NEGO ME HVALI U SVIJETU LAŽI BOLJE ME MRZI ISKRENE DUŠE NEGO ME VOLI KAKO VJETAR PUŠE I NA KRAJU BOLJE…

CD-Romska pjesma u rimi (a bolje neg u zatvoru)

u ovom našem loncu klanjanja i klanja nafilovan digitalnim zlom visim ja o koncu tek mrvica manja nacionalnost?ja sam cd-rom i dok ovi cijepe sve Malo što mrda inekcije vruće prepunjene živom najbolje je meni crnom iza brda cijepiti se dobrim starim crnim pivom Refren: “jer su neke sljepe sile darežljive ovdje bile projektima projektile leptirima tek reptile jer su neke tupe glave umislile usred jave kopirajuć tate prave da su slavne svete krave krave JEDU FUNGICIDE I PUMPAJU STEROIDE Ko kokice HERBICIDE Žvaću krave sve što ide “ I…

TO JE TO …(Fracanapa..A.Piazzolla)

TO JE TO…MJESTO NA KOM MESOŽDERI UBIJAJU BILJOŽDERE GDJE ONI SA RUKAMA JEDU NEČIJE NOGE GDJE ONI BEZ GLASNICA HOĆE PRAVO GLASA GDJE KRAVATE NAPUHNUTIH LIKUJU NAMJESTO PLUTANJA JOŠ UVIJEK OVDJE ŽENKE KORISTE IZ RUKAVA ĐOKER SA LIKOM ŽENE I OBRATNO TU JE ILUZIJA STVARNOST ,A STVARNOST KONFUZIJA TU JE STAROST SUVIŠNA ,A MLADOST TRULA A ŽALE SE SAMO ONI KOJI SU dugo ŽIVJELI PRESPOKOJNO TO JE TO mjesto zakržljalih parkova sumnjivih spomenika u OKRUŽJu PREPUNOm SLATKORJEČIVIH UBOJICA NA KOME SNJEGOVIĆI HOĆE SVOJE MJESTO POD SUNCEM I GDJE HIJENE ŽELE…

TANGO NUEVO Y RECUERDOS

Uživao sam slušajući nekoćtango nuevovidi..kažu bolestana sve mi je dao i bio je to pseći podvinut od nabreklihvratnih žila brze kornjačesvijetaokao svijeće one svijeće što za opkladujedu pijani cirkusanti provincijesve nam je na pladnjupoklonio tangotaj crknuti tangoi bio je žuti jebeno radioaktivanRajskijerokrivljavali smo za takvo stanjePiazzollui ti si htjela otići u veliku jabukuda ga ubiješ ..ma bastardatog Piazzollujer je zaslužio od svetosti barem trun od Lennonaprijesjećaš setako si mi govorilasamo vrišteći makakijevci i samočupajući makartnijevcinisu to znalijer je svejednosve pošlo do….ušlo do …ne u srž stvaripogrešnoUživao sam slušajući pokvarenu teglu…

PJESNIK

Probudi se kao faun Debussy-a u egzotičnom pejzažu Rousseau-a U hladu mamutovaca i lipa U mlijeku ljiljana Mantrama mandragora U pjevu crnih zmija Pred cestom od prašine Sna Sluteći da ovo pozlati stostruko dosadnije postojanje zarobljeno podvinutim repovima olovnog neba što su ga sigurni u sebe smislili kao privid i nadjenuli ime nešto kao ; Stvarnost prozirnog coctaila sa kriškom povremeno limun-Sunca i slatkog šećera spaljenog na žiletnom obodu Znajući da milovanja Bude nisu za opasnosti Budnog Znajući da mu iznova ono tamo neće podmetati darove da mu neće”ići” poslije…

Ali poezija je guba….

Ali Poezija je guba koju možeš pisati i u raspadu slično je kod mene poslije pijanstva pa čak i dok romi na klupi jedu lubenice i dok prolaze ona ženska djeca od dva metra na rolama (za kojima vježbaš neokretanje jer im predobro poznaješ dosadne televizor-roditelje) Ali Poezija je guba Jer ispisati sebe nešto znači kao i mene poslije pijanstva kada se rascjepim kada izlaze dva pjesnika i dva podvojena bolesnika (znači četiri? šest?) prvi su ljepljivi prije tuširanja a drugi su ljepljivi i poslije tuširanja koju uostalom možeš pisati…

Sve završava “snijegom” na tv-u

  Svemirski Lovci već rođene love nas, To možeš vidjeti čak običnim očima okupani u moru dobrih vibracija mijenjaju mrzovoljne poglede sred radnih tjedana i žabljih migracija Tvornički dimnjaci? mučno u prizoru šapućem još uvijek sam sebi noćima: sve završava «snijegom» na televizoru Znaš li? Ovaj Svijet je zvijer Njegovi lahori su pravi orkani, a obične gusjenice užasne ale!!! No, čak je i uništavajuće micanje lijepo i uzdah Sred želje zbog zvijezde pale. (no Vrijeme je lovac ne novac) Isti su pri tom navodno mudri i budale? nema razlika pod…

Ti&Ja

(Scena 1) Trebali smo biti leptiri u snu lisičića pjesma vode bez obaziranja dodir male dlakave životinje ono kada djeca osjete ticalima čuđenja hladnoću gliste poslje pljuska pod prstima… Ti&Ja na stranputici uvjeravanja trebali smo postati dva jajasta kamena na obali budućeg praoceana ali nismo prije smrti… Ti&Ja (scena 2) kada u 5 ujutro povampireni rum-crnac sa saxofonom ide na prvu od svih tih kava u kiosk gdje redovno Sting&Botti-jev “You dont know what love is….” otvoreni Lorcin balkon U Qeensu možda kakva istetovirana samohrana majka pušta ranim jutrom tu…

Dr.Pastor Piazzolla(Zbirka Tango)

    Koračao sam uzaludnim gradovima grupiranja Uvijek gubio korak i ritam doba Bio sam kažu glup za novo doba bola Njima je ostalo izgleda dosta izgleda A meni samo šaman Piazzolla   Grupe su uživale “uljuljkane”grupama (ili su ratovali) u piramidama za kakve je  Keopsova nula Dobrotvorne akcije,Goebels atrakcije “Wov,pečemo čovjeka dok vrtimo vola!” Na kraju osta stado mula , a meni 3x dnevno sirup Piazzolla   Žene su birale neukusne što neukusno njih traže od njih podajući se sapunici prozirnih rola “Moja je ljubav sad negdje pod Orkom…

JOŠ NISAM NAUČIO

  Još nisam naučio jahati više na gitari manje na novcu prisjetiti se svaki dan djetinjstva ili ismijati glupu mladost napisati pjesmu o tome Još nisam naučio vremena su uvijek ponovo teška i kada nitko ne pamti bolja ljudi ko ljudi sve više se množe oni koji bi te skinuli do gola i kožu Još nisam naučio Namjesto sa ženama koje se uvijek ugnjezde kao kvočke da liježem sa svojom odabranicom od čiste svjetlosti zamišljati sunčanu loptu u mraku i snovima kada bih se ponovo rodio Još nisam naučio kako…

Još smo dobro prošli….

Progutat će nas jednog lijepog dana tama Jao nama I neki će reći Pa mogli su ovi biti veći Ili nešto duži ….ali taj ne kuži Da Bog ..a ustvari Pogled svevideći Rog ,a ustvari Dvogled vidi ove drame poslje salame ugasiti će svjetlo jebivetarske dvorane: “Ajmo …Fajront ” Dosta je bilo iluzija zavrzlame Ne razumijem kako niste stizali na mjesto barem imeđu neba i zemljetine neg ste slinavili , puzali il gmizali ko puževi, guževi i zmijetine Ne razumijem kako niste htjeli na mjesto barem između mašte i magluštine…

ITS A LONG WAY TO SOULMATERY

ITS A LONG WAY TO SOULMATERY     Posjeduješ relativno brz jezik dok prelazim preko Tvojih sitnica Tvojih izjava kako nekakovi tamnoputi nogometaši  gaje ljepša koljena i kako trebam na dijetu jer nisam više onaj stari (mladi) Ova je večer promašeni pogodak bez inspiracije aspiracije, transpiracije i koječega  još No ,dobro   Posjeduješ relativno jaku volju, ljepotu i trivijalni ženski tjednik sa stotinu slika jednobojnih manekena užasa, osmjeh lukav kao morski pas u animiranim filmovima i triumfalne argumente pohlepne hobotnice nad sitnom lovinom moje bezvoljnosti Ova je večer pogođeni promašaj…

FUTURO TESTAMENTO (Zbirka Tango )

(Ciudades –Astor Piazzolla  y Amelita Baltar ) Poslije… bijele ruke poštenih žena sklapaju ukočene oči sjećanja na truplo koje smo nazivali “Compadre” pa mi se učini u kišnim pod-ponoćima da čujem njegove korake, ali u opranim jutrima čak i najtiše sablasti odzvanjanju Poslije… pomislim;”Možda me ne prati, već hodi nekim svojim vraškim naumom, mene ne želi vidjeti Poslije…. novi, iskrvareni uzdasi na cesti ljubavnika i zaklanih pogleda gdje nogostupi četvrti navodno ližu slasno gustu krv trbuhozboraca neuspjeha (Poslije…. japanski turisti škljocaju aparatima prema čistom betonu.. da …ispred ulaza su se…

Počinjem priču (Tango zbirka 1)

(Street Tango – Piazzolla ) Počinjem priču o predponoćnoj mas-psihozi slatko isčekujućih izlazaka u Svijet podrumskih stuba ,U Svijet uglova prvih jutarnjih kolportera, u Svijet raskrinkanih mitova o ljupkim prodavačicama cvijeća. Počinjem priču i o gitaristima što se naseljavaju u kuće matrona-nasljednica i njihovih navodno kreposnih kćeri uvijek gladnih onih anonimnih romana prepunih žilavih podlaktica, zulufa dlakavih ruku, te sjajno izglačanih gamaša mačosa. Počinjem priču i o podočnjacima proćelavih bandonerosa i njihovim crvenim-vinsko kozačkim baburama koji se rađaju na konjima stolova podrumskih bailonga, a umiru plavih nogu uz nezdravo utihnule…

MILONGA DEILUSION

Mi ćemo jednom stati kao smrt Matadora pod životinjom utišane publike nad dobrom starom iskopanom rupom sablasno dubokog trajanja prepuni neiskoraka raskolačenih očiju Mi ćemo jednom stati neoprezno vođeni nagonom ne-zvjezdanih trenutaka prekasni u saznanju izbodeni otrovnim strelicama izlizano poznatih strijelaca, dosade ,straha od smrti Mi ćemo jednom stati neispunjeni slatkim sablasnim trenucima Velike jeze sekunde prije naši zečji pogledi u prastarim zamkama toplih blizina nisu lutanja skretnicama slijepih kolosijeka već slijepa čekanja sljepila Mi ćemo jednom stati iskolačenih usta kao čergari pred cvrkutom klavira ladanjskih dvoraca napuštenih od svih…

JAGODE (Noćne more)

Zatim sam išao klati i čerupati piliće baš jučer i to je bilo lako   Zatim ona bol u glavi? Umor. Uopće ne prestaje   Zatim pritisak u …nešto u zraku.. Mislio sam sve do sada kako se to mene ne tiče   Zatim vjerujem; dolazi čovjek-leptir Svijetlost pod prozorima običnih   Zatim promislim; ovo postaje glupo i suludo u tolikoj mjeri da je zacijelo otkazao   Zatim gledam okružje; stvarno je krvav mjesec i sve puca od iščekivanja   Zatim, pogled na mjesec, na zidne grafite, parole bude  toliko…

SPECIJALAC (Noćne more )

  Na svom  putu… pregazih i preko Ratom umorenih četveronožnih životinja a i onih još živih što su uzdisale zaražene u krečnim jamama preko naših u raspadanju usput stekoh i prijatelja do groba Slavuja u krletci koji se ponašao kao najmiliji pas Ali svejedno nije cvrkutao (ipak sam ga poslije u žaru ratnog hodočašća poklonio robijašima)   Na svom putu… U predahu živjeh i sa bradatim pustinjacima osnovah filozofsku školu obožavatelja plavuša u halterima  u pećini iz koje su mi došli preci Pompozno potvrdih ništavilo … a Povalih i glupu…

DAKLE KADA JA

DAKLE KADA jA……(under contraption ..oh sorry construction!!! ) VELIKI, PREVELIKI razotkrivač jorgana , otpirač pivskih flaša te GENIJALNI IZUMITELJ hladne vode jEDNOG ONOG OD SVIH koji se ne računaju dana a kada se od sunca ne vide NITI zatvorenih nočiju Dakle kada ja NAPUSTIM ŠKOLJKAŠA BIJEDNIKA uvijek nevidljivog U tramvajU osječkoM ZMIJUGAVOM IŠARANOM SPRAYOM MILJENIKA djeparoša ŠUTLJIVIH i brkatih umirovljenica Tramvaja KUĆNOG LJUBIMCA & MEZIMCA RABLJENIH PODUZETNIKA PA KAŽEM jedno ma najmanje “NE” SVIM TIM VELIKIM jebote spektakularnim “DA” Dakle kada ja Vjetropir GOSPODO JEBIVETri DOKTORI POLITIČKIH I POLUTANSKIH zakrvavljenih…

na vjetru

  Eno me Tamo Na Vjetru Gdje izgleda samo postojim Dok me šamara hladnom ljubaznošću sipajuć laži o ljetovanju u Tropima Znam Sada sem njega nitko me ne dodiruje i ne pravi ludim pred topovima i glupima oporavljam se od iluzije kako su zle rječi ovih štetočina štetne Eno me tamo na vjetru Gdje izgleda najbolje stojim I srdačno kao bratu Jaše mi On na nezemaljskom vratu Pa kao mlado mrtvaca opirem se nevoljko Prastaroj huci što bješe tu i prije jabuke i zmije Eno me tamo na Vjetru u…

LOVAC RIBE RUKAMA

Naravno Ja sam ona legenda O kojoj ste se toliko nenaslušali Da, što se čudite? Lovac ribe rukama Kralj sjevernih močvara I vodoopskrbnih kanala Pustara O kojima, bojim se niste izvoljeli čuti niti slova Naravno Ja sam i onaj kultni Autarh Velikog rukavca Da, što se čudite? Radnog naslova «Tone Pijavica» (i ostalog) ali i radosnih ribljih podanika što raspoloženo mašu repovima Naravno Ja sam i ona Sjena nad očima Strah pseće ribe Perajar-monstrum iz Crne Lagune Da, što se čudite? Gollum je loš plivač A Johny Weissmuller je Rosemaryna…

PAD RUŽA (ABISMO DE ROSAS)

  Ubrah nekoć ružu crnu A ljuba mi bješe Zina Sestra Džina Beduina Poklonit ju htjedoh tada Prvoj među sucubama Kakva je to Sablast bila!!! No kad nema nigdje sjene u pustinji Ruža vene   Ubrah nekoć  ružu morsku A ljuba mi bješe Pilar Kapetanka španskog broda Poklonit ju htjedoh tada Prvoj među gusarkama Kakva je to žena bila?! No u soli morske pjene Ko na suhom Ruža vene.   Ubrah nekoć ružu bijelu A  ljuba mi bješe Leda Snježna Dama i Kraljevna Poklonit ju htjedoh dakle Prvoj među pahuljama…

Nisam mogao ……

  I kupih tako četiri velika zrcala za odlazak Na vašaru gdje je sve na prodaju i gdje vise trbusi rasparanih četveronožaca (i glave)čak i mačke ispod natpisa”kunići” Na nesreću pokušah pogledati životinjama u oči nisam mogao I postavih tako  zrcala odlaska u sobu kako bih napustio najavljenu rasprodaju Supermarketa “Whitmanovi pojmovi uljulj- kivanja”gdje završih sudbinom vječnih sniženja demode artikala Na nesreću pokušah pogledati Svetima u oči Nisam mogao I uvukoh iskrene igračke djetinjstva gmizajući zrcalnoj sredini kako bih istopio sve što posjedujem i plašio poslije mrave svjetlošću nad grobljima…

ČEKAJ ME NA NAŠEM TAJNOM MJESTU

Beatrice, ja možda nisam u pravu Ali, neki ožive tek kada zalutaju u Tvoju dimenziju; u čistu maštu u celofanu opsjednutosti No, malo tko tako čini Većina uvjerena kako je savršeno dobro razumiju trave i stabla, poludi oholom smjesom metričkih jedinica najavljenim Oglasima propagandnih spotova, masom nepotrebnih zvukova finale  masovnog ludila bježi u zli susret  neizbježnom Čekaj me na našem tajnom mjestu   Beatrice, ja možda nisam u pravu ali moja je ljubav prema zemaljskim verzijama bila unaprijed pogrešna operacija osvajanja zmija porodice Lilit no, poslije me začudila vlastita otpornost…