Tunel

Prazna,izgubljena,sama..ne! Usamljena.Da,usamljena. Putpuno samoj sebi prepuštena, Kao kakvo siroto dijete Dok bez roditelja,druga,sjene Trči kroz tamni tunel i hvata dah, I sve što dotakne pretvori u prah, Shvaća da oko njega druge kreature lete. Bez lica,očiju,dok slijepo kroz mrak srljaju Gledaju u njega i on ih jasno vidi Pa počinje sam sebe da se stidi…