Može li se živjeti od ljubavi? U ovom svijetu gdje je spominju Samo naivna djeca. U svijetu u kojem su i siromašan i bogat siti ljubavi. Može li se živjeti od ljubavi Okružen društvom laži, Robovima novaca, Dužnicima đavla. Može li se živjeti od ljubavi Kad i samo Nebo se svojoj djeci pakosti? Može li…


V.

On je još u meni Njegova ruka na mom trbuhu. Vjetar mrsi zavjese. Istina je. On je još u meni.


IV.

Samo dvije riječi smo izrekli, između strasti i jave, A moja duša već se tebi predaje. Obgrljeni hladnim plahtama, Uznemireno čekamo noć, Taj blaženi mir, Šapućemo k’o djeca. O, što će biti kada se probudimo.


III.

Jutro, teško, hladno. Smrad alkohola u zraku Alkoholne pare ostavljaju Za sobom troma tijela. Hladna kava na stolu, Pokoji oblak na nebu Umorno sunce zalazi. Znakovi da ovaj dan Nismo odživjeli. Udar stvarnosti. Mrzovoljna poruka puna Nepotrebno izrečenih riječi. Problemi. Žudnja. Oprosti.


II.

Samoća. Samoća mi prijeti svojom Mrkom hladnoćom koja Se uspinje mojim tijelom. Mrtvo. Osjećam se mrtvo kao Čahura leptira ostavljena Na tlu. Mir. Duša mi udiše posljednje Udisaje ovog surovog svijeta, I odlazi. Odlazi daleko, U nova prostanstva gdje Će voljeti druge, tugovati I smijati se. Spokoj. Moje tijelo ostaje prazno, Napušteno, smrskano Od svih…


I.

Tiho…Tše… Priđi mi. Kao vojnik protivniku Iza leđa Kao mačka mišu Kao ljubavnik ženi. Tiho…Tiše… Priđi mi. Oduzmi mi dah, Učini me svojom, Udahni moju tugu. Tiho…Tiše… Priđi mi. Pogledaj moju dušu- Uzmi je. Uzmi moje sve.