Živjeti od ljubavi

Može li se živjeti od ljubavi? U ovom svijetu gdje je spominju Samo naivna djeca. U svijetu u kojem su i siromašan i bogat siti ljubavi. Može li se živjeti od ljubavi Okružen društvom laži, Robovima novaca, Dužnicima đavla. Može li se živjeti od ljubavi Kad i samo Nebo se svojoj djeci pakosti? Može li se živjeti od ljubavi Ako ona zapravo ne postoji, Ako je ona samo obična Dama noći, a ne blaženost Nebeska? Može li se živjeti od ljubavi, Ako naša srca zrače hladnoćom, A dala bih se…

III.

Jutro, teško, hladno. Smrad alkohola u zraku Alkoholne pare ostavljaju Za sobom troma tijela. Hladna kava na stolu, Pokoji oblak na nebu Umorno sunce zalazi. Znakovi da ovaj dan Nismo odživjeli. Udar stvarnosti. Mrzovoljna poruka puna Nepotrebno izrečenih riječi. Problemi. Žudnja. Oprosti.

II.

Samoća. Samoća mi prijeti svojom Mrkom hladnoćom koja Se uspinje mojim tijelom. Mrtvo. Osjećam se mrtvo kao Čahura leptira ostavljena Na tlu. Mir. Duša mi udiše posljednje Udisaje ovog surovog svijeta, I odlazi. Odlazi daleko, U nova prostanstva gdje Će voljeti druge, tugovati I smijati se. Spokoj. Moje tijelo ostaje prazno, Napušteno, smrskano Od svih udaraca koje je primilo. Tišina. Samo vjetar se osjeća. Šapat lišća. Pružanje ruku. “Povedi me.” prošapćem, Te podižem ruke visoko, Da me povedu gore, u Vječne visine. Na bolje mjesto.