zaboravljam….

Kako da im pokažem u koga da vjerujem kome da se pozalim svoje brige da zaboravim   dok pored mene, taj već odavno za njih zaboravljeni trenutak moje mladosti postaje vječnost njihove gluposti.   Pozdravit ću se sa nadom izmišljene vrijednosti pokušat zaboravit budučnost moje mladosti.

valom osude

dogovarajući sastanak nad valovima osude opuštam se uz glazbu vaše iluzije nepoznatim morima glazba odjekuje pijanim ulicama slane prevare sjedeči nad valom svoje osude opuštam se uz glazbu vaše izdaje stihovima stvaram lažne vrijednosti postajem svijestan svoje svijesnosti dižem stihove kao valove, da upoznaju vjetar davne prošlosti i zaplešu ples oluje sadašnjosti

.lažni osmijeh.

  U prostoru nerealnih vrijednosti postajem svjestan svoje svjesnosti   Nad lomačom trulih stihova izvija se dim bezglavih osjećaja   Duhovi prošlosti nad gradom lelujaju i ukazuju na važnost u tvome osmijehu   Skitnice osmijeha ulicom se šeću novaca nemaju da kupe sreću   Hladna kao vjetar divljaš nad gradom kradeš sreću , igraš se sa vatrom   Ukradeni osmijesi gube na vrijednosti jer smiju se na krivoj osobi   Stani vjetre padni u more vrijednosti nemaš da me odvedeš u snove.

pjesma sjećanja

  Ukazujući na bol u grudima postajem sjena  tvojih pjesama   pišem pjesme  maglovitih sjećanja i skidam odjeću svoga ponosa   stihovima čežnje prilazim ti s leđa riječima te grlim i hvatam za grudi   usnama ti leđa ljubim stihovi ti venama kolaju dodiri prevare umom ti vladaju i pjesme strasti stvaraju   potoci poljubaca leđama ti teku u maglovitim sjećanjima u ovom vremenu

posjet djetinstvu

  Ploveći nemirnim morima ovog vremena dižem jedro svojih snova da me zavede i u snove odvede   ploveći morem nekog drugog vremena uplovljavam u luku svoga djetinstva   U paralelnom svijetu mene i njega gledam dječaka crnih obrva kako sjedi i plače u kutu svojih pjesama   iscrpljen od plača, umoran od vremena dižem jedro svojih snova i čekam vjetar zaborava    

.ples ljubavi.

  Zakazani sastanak naših pjesama dobiva na važnosti našeg postojanja   Iscrpljeni stihovi mojih sjećanja lutaju morima tvojih osjećaja   Izgubljeni u vremenu zarobljeni u prostoru zavedeni vjetrom ljubavi stapamo se s morem stvarnosti   U nadi da će se sresti stihovi moji s pjesmama tvojim na moru ljubavi na podiju od soli…   ….pišem.

ostvareni san

  Iznenadi me noći kao otrov tijelom mi prođi sjedi pored mene i u snove mi dođi.   Dok slike prošlosti umom se gomilaju naši snovi vrijeme pobjeđuju,   bespomoćno ću ležati u osjećajima laži okovima vezan za krevet strasti   prostorijom će sjene plesati razum će se povući znoj iz nas će isparavati oblaci žudnje nad nama će vladati    

KREVET STRASTI

  Ulaziš u prostoriju prevare gledaš me očima mjeseca prilaziš mi korakom opreza skidaš odjeću razuma   sve je tiho nikog nema samo misli luduju morima osjećaja vladaju u glavama oluje stvaraju.   Vrijeme ko da je stalo razum  oseke se povukao. Samo oluja nad nama što našim tijelima vlada.   Ulazim ti u tijelo držim te za grudi, krikovi sve jači ukazuju na ljepotu strasti   Vjetar mislima luduje naša tijela po krevetu razbacuje diže nas u visine i spušta u dubine.   Vrhunac ekstaze tijelima nam prolazi, sve…

zavedeni

  Letim morima prošlosti, grlim vjetar hrabrosti. Na valu pišem pjesme dajem im krila, poklanjam vječnost.   Na krevetu od snova diram te stihovima grlim te riječima vodim ljubav s tvojim pjesmama.   Krijemo se od ljudi prostorom uzdasi vladaju pjesme kao valovi ruše se od stijene naših tijela   U očima ti strah niz vrat ti se riječi lome niz grudi stihovi teku na bedrima pjesme nastaju.   Zavedeni zabranjenim pjesmama naših života postajemo vječna tajna našeg mora

isprani valom vremena

  Opkoljen lažima vaših ideala …. :   Živim u maglovitim šumama svojih osjećaja perući ruke na potoku budućnosti stižu me sjećanja od brutalne prošlosti.   Gledam ratnike što bezglavo jure u ponore vaše iluzije. Gledam vitezove vašeg straha kako okreću glavu od vaših ideala.   Nad šumom prevare i prezira poticajnih govora nedorečenih istina izgubljenih života vaših susjeda spušta se magla zaborava.   Roneći dubinama sjećanja, s nadom da ćemo se sjetiti zabranjenih snova vašeg vlasništva dostižu nas valovi prisilnog zaborava   …. ponovno se budimo i ničeg ne…

OSUDA

Poštovani,   Vjetar odnosi zadnje tragove vaše ljubavi pokušava otpuhati sve vaše kupljene godine i trenutke za koje ste mislili da su vaša budućnost i vaša vjećnost   Otkriveni u gradu srama koračate sudbinom pravde postajete izgubljeni u prostoru vaših pjesama vašeg dijetinstva   Ružni snovi sad su prošlost Ružne slike sad su umjetnost obješene na zidu srama vape pažnjom moga grada   Sad ću vam reći, gledajte me u oći.,   Osuđujem vas : na bijes oluja izgubljenih generacija na dubine mora neotkrivenih područja na vrijeme želja pokvarenog naroda…

vjetrovi vremena

Lucidni osmjesi vaših života ukazuju na važnost njegova postojanja.   Skriveni osjećaji njegova dijetinstva postaju ne bitni glasovi malog dijeteta.   Ukradeno vrijeme njegova povjerenja skrili ste duboko u prostore zaborava.   Vaša ljubav lagana kao pero vjetrom vremena je brzo izbrisana.   Na moru života, okruženi oblacima sjećanja tražite pomoć vašeg dijeteta,   nošen vjetrom, kao val upozorenja lomi se nad vama i ukazuje na važnost njegova postojanja.    

IZVJEŠTAJ

Poštovani,   Iskrvaren i nemoćan krpam rane od prošle noći smješten u kutu ponosa palim cigaretu sinoćnjeg prkosa.   Okružen smradom novog vremena gledam predstave vaših redatelja pijem vino iz vašeg vinograda pjevam pjesme vaših autora.   Pristajem na sud, pristajem na grijeh ali ne na bijeg.   Osudit će te moje ime slavit povijest moje pobjede sklonit snove moje vizije i zauvijek zatrpat krvave ratnike   potopit će te brodove što otkrivaju područja potisnutog vremena isušit će te ovo krvavo more i zaustavit gorke vjetrove vaše istine.   Lijep…

OBAVIJEST

Poštovani,   ostavljam ono malo nade da vam dam, da vas odvedem u prostore zaborava.   da vas vinem visoko gromovima što tutnje nebeskim poljima smrti pustim vjetru da vas ponese u zaborav vremena odnese.   Doći ću vam u suton, prijatelj ti biti, s tobom patiti.   Zaboli me večeras jecam od boli prođi mi kroz vene zavedi me od boli.   bogove mora upomoć ću pozvati ciklone sjevera njih će donijeti   Valovi će podivljati, bol će se osjetiti vjetar će  zapuhati, krik će se ćuti plesat ćemo…

natrpani prostori vaše mladosti

  Ukrali mi dane budućnosti moje donjeli me na svijet, dali mi ime i osudili na prezime.   Sad kao dijete malo…   trčim poljima vašeg dijetinstva listam trenutke vaše sreće berem cvijeće vaše ljubavi pišem pjesme sklada i vjernosti.   Postajem dio vašeg putovanja bačen pepel vašeg zaborava sjećanje na dane vaše zamagljene sobe sve je nekako mutno, trljam oči i gledam   Slabo vas i vidim   osim puknutih čaša vaše prošlosti iskopanu  istinu vaše ljubavi miris pokvarene hrane i ishlapljenog vina vašeg sklada vaše vjernosti      

korak do budućnosti

Ubijajući ono malo nade u meni zatvaram knjigu pjesama života moga i puštam zaboravu da odnese   Da se ne sjećamo, Da se prekine ovaj ples ples želja zamagljenih života.   Na početku zaborava obješeni na korak do budućnosti postajemo vjetar novog vala trag pijene iza broda što u zaborav plovi.   skućeni u prostoru između vremena još samo ovaj put, skini odjeću sa sebe iskoristi stare pjesme, izludi mene   Jer sutra se sjećati neću sutra ću biti novi JA ne tolerantan prema svjesnosti pronađen na vrhuncu svoje mogućnosti.  …

gradu Splitu

TI,   Ti kao ratnik stari,   ležiš na krevetu od soli puštaš vjetru da te mazi puštaš suncu da te grije dok svi izgovaraju tvoje ime.   Venama tvojim djeca se igraju u rukama tvojim sigurnost osjećaju. Bedrima ti snažnim brodovi plove da uhvate trenutak tvoje ljepote.   Važan i jak, sijed ali mlad stojiš visoko iznad nas, na oblacima stihova tvojih gledaš vrijeme kako plovi.   Vječnost tvoju podarili ti ljudi važnost tvoju utkali u grudi, a prijatelji tvoji otoci stari prave ti društvo od vremena davnih.  …

mirno more ljubavi

  Zapetljani konopi naših života prave čvorove naše ljubavi.   Stoje na pramcu naše sreće lutaju morima naše slobode   Tvrdi od sunca, skoreni od soli ne daju ovom brodu da uplovi,   da se veže, da se spoji s vašim dušama vaše boli.

PROSJAK LJUBAVI

Prosjak ja sam tada bio.   Ulicama života lutao kantunima prošlosti spavao gladan pravde bio tražio i molio,   Lutajući morima pravde nekog drugog vremena nisam dovoljno jak bio da bih opstao, da bih volio.   Gubeći razum, u dubinama drugih duša tražio sam spas prizivajući vas.   Vi kao valovi, neuništivi i jaki dali ste mi spas i na površinu odjeli moj glas…   …a tijelo…tijelo je ostalo….          

začarani krug

  Spuštene zavjese vaših domova postaju glasovi naših sjećanja   ukleti prostori vašeg djetinstva postaju tama naših domova   Zatvarate oći, ne vidite ništa vodite ratove naših prijatelja   postaje jasno, postaje bolno da naši snovi imaju vrijednost   Puni novaca kupujete nadu, ulažete u spas da bi se zauvijek riješli nas.  

zatišje pred oluju

Crnim morem nebom tamnim hladni vjetar luta.   Sve je mračno nikog nema samo zatišje novog vremena.   Napušteni dječak ulicom šeta bezbrižnih očiju u nebo gleda.   Tišina kao noćna mora šeta se tragovima naših sjećanja.   Valovi hladni, gromovi jaki, luduju poljima naših života ruše sječanja naših djedova   i ukazuju na stvarnost novog vremena

jecaj pravde

  Oglasio se zadnji pobunjenik ovog doba. Poslao poruku mržnje i pravde.   Zagrlio svoje dijete,   sjeo pored njega pokazao mu put zaboravljenih stihova izgubljene sreće   rekao mu da “bježi” da otiđe i zaboravi snove koje su sanjali dane koje su prizivali   Izgubljen i sam sjeo je na cestu zajecao da ga se čuje zaplakao da ga se vidi   I otišao u svijet zaboravljenih i gluhih!