Kako da im pokažem u koga da vjerujem kome da se pozalim svoje brige da zaboravim   dok pored mene, taj već odavno za njih zaboravljeni trenutak moje mladosti postaje vječnost njihove gluposti.   Pozdravit ću se sa nadom izmišljene vrijednosti pokušat zaboravit budučnost moje mladosti.


dogovarajući sastanak nad valovima osude opuštam se uz glazbu vaše iluzije nepoznatim morima glazba odjekuje pijanim ulicama slane prevare sjedeči nad valom svoje osude opuštam se uz glazbu vaše izdaje stihovima stvaram lažne vrijednosti postajem svijestan svoje svijesnosti dižem stihove kao valove, da upoznaju vjetar davne prošlosti i zaplešu ples oluje sadašnjosti


  U prostoru nerealnih vrijednosti postajem svjestan svoje svjesnosti   Nad lomačom trulih stihova izvija se dim bezglavih osjećaja   Duhovi prošlosti nad gradom lelujaju i ukazuju na važnost u tvome osmijehu   Skitnice osmijeha ulicom se šeću novaca nemaju da kupe sreću   Hladna kao vjetar divljaš nad gradom kradeš sreću , igraš se…


  Ukazujući na bol u grudima postajem sjena  tvojih pjesama   pišem pjesme  maglovitih sjećanja i skidam odjeću svoga ponosa   stihovima čežnje prilazim ti s leđa riječima te grlim i hvatam za grudi   usnama ti leđa ljubim stihovi ti venama kolaju dodiri prevare umom ti vladaju i pjesme strasti stvaraju   potoci poljubaca leđama…


  Ploveći nemirnim morima ovog vremena dižem jedro svojih snova da me zavede i u snove odvede   ploveći morem nekog drugog vremena uplovljavam u luku svoga djetinstva   U paralelnom svijetu mene i njega gledam dječaka crnih obrva kako sjedi i plače u kutu svojih pjesama   iscrpljen od plača, umoran od vremena dižem jedro…


  Zakazani sastanak naših pjesama dobiva na važnosti našeg postojanja   Iscrpljeni stihovi mojih sjećanja lutaju morima tvojih osjećaja   Izgubljeni u vremenu zarobljeni u prostoru zavedeni vjetrom ljubavi stapamo se s morem stvarnosti   U nadi da će se sresti stihovi moji s pjesmama tvojim na moru ljubavi na podiju od soli…   ….pišem.


  Pišući pjesme stvaramo prostore zabranjeno vrijeme za nas dvoje   Živeći životom osjećaja sanjamo snove zaborava osuđeni na vrijeme stvaramo svijetove,   svijetove mogućnosti prostore beskonačnosti vrijeme za nas nevidljivo za vas


  Iznenadi me noći kao otrov tijelom mi prođi sjedi pored mene i u snove mi dođi.   Dok slike prošlosti umom se gomilaju naši snovi vrijeme pobjeđuju,   bespomoćno ću ležati u osjećajima laži okovima vezan za krevet strasti   prostorijom će sjene plesati razum će se povući znoj iz nas će isparavati oblaci…


  Ulaziš u prostoriju prevare gledaš me očima mjeseca prilaziš mi korakom opreza skidaš odjeću razuma   sve je tiho nikog nema samo misli luduju morima osjećaja vladaju u glavama oluje stvaraju.   Vrijeme ko da je stalo razum  oseke se povukao. Samo oluja nad nama što našim tijelima vlada.   Ulazim ti u tijelo…


  Letim morima prošlosti, grlim vjetar hrabrosti. Na valu pišem pjesme dajem im krila, poklanjam vječnost.   Na krevetu od snova diram te stihovima grlim te riječima vodim ljubav s tvojim pjesmama.   Krijemo se od ljudi prostorom uzdasi vladaju pjesme kao valovi ruše se od stijene naših tijela   U očima ti strah niz vrat…


  Opkoljen lažima vaših ideala …. :   Živim u maglovitim šumama svojih osjećaja perući ruke na potoku budućnosti stižu me sjećanja od brutalne prošlosti.   Gledam ratnike što bezglavo jure u ponore vaše iluzije. Gledam vitezove vašeg straha kako okreću glavu od vaših ideala.   Nad šumom prevare i prezira poticajnih govora nedorečenih istina…


Poštovani,   Vjetar odnosi zadnje tragove vaše ljubavi pokušava otpuhati sve vaše kupljene godine i trenutke za koje ste mislili da su vaša budućnost i vaša vjećnost   Otkriveni u gradu srama koračate sudbinom pravde postajete izgubljeni u prostoru vaših pjesama vašeg dijetinstva   Ružni snovi sad su prošlost Ružne slike sad su umjetnost obješene…


Lucidni osmjesi vaših života ukazuju na važnost njegova postojanja.   Skriveni osjećaji njegova dijetinstva postaju ne bitni glasovi malog dijeteta.   Ukradeno vrijeme njegova povjerenja skrili ste duboko u prostore zaborava.   Vaša ljubav lagana kao pero vjetrom vremena je brzo izbrisana.   Na moru života, okruženi oblacima sjećanja tražite pomoć vašeg dijeteta,   nošen vjetrom,…


Poštovani,   Iskrvaren i nemoćan krpam rane od prošle noći smješten u kutu ponosa palim cigaretu sinoćnjeg prkosa.   Okružen smradom novog vremena gledam predstave vaših redatelja pijem vino iz vašeg vinograda pjevam pjesme vaših autora.   Pristajem na sud, pristajem na grijeh ali ne na bijeg.   Osudit će te moje ime slavit povijest…


Poštovani,   ostavljam ono malo nade da vam dam, da vas odvedem u prostore zaborava.   da vas vinem visoko gromovima što tutnje nebeskim poljima smrti pustim vjetru da vas ponese u zaborav vremena odnese.   Doći ću vam u suton, prijatelj ti biti, s tobom patiti.   Zaboli me večeras jecam od boli prođi…


  Ukrali mi dane budućnosti moje donjeli me na svijet, dali mi ime i osudili na prezime.   Sad kao dijete malo…   trčim poljima vašeg dijetinstva listam trenutke vaše sreće berem cvijeće vaše ljubavi pišem pjesme sklada i vjernosti.   Postajem dio vašeg putovanja bačen pepel vašeg zaborava sjećanje na dane vaše zamagljene sobe sve…


Ubijajući ono malo nade u meni zatvaram knjigu pjesama života moga i puštam zaboravu da odnese   Da se ne sjećamo, Da se prekine ovaj ples ples želja zamagljenih života.   Na početku zaborava obješeni na korak do budućnosti postajemo vjetar novog vala trag pijene iza broda što u zaborav plovi.   skućeni u prostoru…


TI,   Ti kao ratnik stari,   ležiš na krevetu od soli puštaš vjetru da te mazi puštaš suncu da te grije dok svi izgovaraju tvoje ime.   Venama tvojim djeca se igraju u rukama tvojim sigurnost osjećaju. Bedrima ti snažnim brodovi plove da uhvate trenutak tvoje ljepote.   Važan i jak, sijed ali mlad…


  Zapetljani konopi naših života prave čvorove naše ljubavi.   Stoje na pramcu naše sreće lutaju morima naše slobode   Tvrdi od sunca, skoreni od soli ne daju ovom brodu da uplovi,   da se veže, da se spoji s vašim dušama vaše boli.


Prosjak ja sam tada bio.   Ulicama života lutao kantunima prošlosti spavao gladan pravde bio tražio i molio,   Lutajući morima pravde nekog drugog vremena nisam dovoljno jak bio da bih opstao, da bih volio.   Gubeći razum, u dubinama drugih duša tražio sam spas prizivajući vas.   Vi kao valovi, neuništivi i jaki dali ste…


  Zatvori oči prepusti se svijetu postani more pretvori se u želju   Vini se visoko prepusti se vjetru zaboravi probleme ispuni si želju.   Otvori oči, postani svjestan svojih mogućnosti svojih problema.


Promukli glasovi mog djetinstva tiho ulaze u prostoriju sjećanja   ne daju spavat postaju bjesni na prostor i vrijeme u kojem su bili   Oteti kontroli zaboravljenog vremena ukazuju na važnost svog posojanja


  Spuštene zavjese vaših domova postaju glasovi naših sjećanja   ukleti prostori vašeg djetinstva postaju tama naših domova   Zatvarate oći, ne vidite ništa vodite ratove naših prijatelja   postaje jasno, postaje bolno da naši snovi imaju vrijednost   Puni novaca kupujete nadu, ulažete u spas da bi se zauvijek riješli nas.  


Crnim morem nebom tamnim hladni vjetar luta.   Sve je mračno nikog nema samo zatišje novog vremena.   Napušteni dječak ulicom šeta bezbrižnih očiju u nebo gleda.   Tišina kao noćna mora šeta se tragovima naših sjećanja.   Valovi hladni, gromovi jaki, luduju poljima naših života ruše sječanja naših djedova   i ukazuju na stvarnost…


  Oglasio se zadnji pobunjenik ovog doba. Poslao poruku mržnje i pravde.   Zagrlio svoje dijete,   sjeo pored njega pokazao mu put zaboravljenih stihova izgubljene sreće   rekao mu da “bježi” da otiđe i zaboravi snove koje su sanjali dane koje su prizivali   Izgubljen i sam sjeo je na cestu zajecao da ga…