Lako je patiti kada se za bol ne zna lako je tugovati kada tugu se ne pozna Lako je voljeti kada se za mržnju ne zna, kad srce ne boli i kada tebe netko voli Lako je pričati kada riječi su prazne lako je izmisliti priče lažne Lako je gledati kada slika je lijepa lako…


Ljubav i mržnja dvije sestre blizanke razdvajaju ih granice tanke Ljubav i mržnja rođene u isti sat jedna malo prije druga kasnije Ljubav i mržnja kao prst i nokat kao oružje i rat jedna sa drugom ide a rijetko se zajedno vide…


Vjetar tvoje ime šapuće, trava tvoj dodir imitira, podsjeća na vremena davna zaziva sjećanja na dodir tvoje ruke Srećo, istrgni me iz more ove zaustavi bolna sjećanja koja svaki tren me love Umorna sam od bježanja a stara su sjećanja sve bliže mojoj krhkoj utvrdi od stakla zvanoj zaborav Kuda god da pogled mi odluta…


Dosta mi je uvijek biti ona jaka Želim jednom bar biti laka kao pero koje nebom poleti nošeno vjetrom laganim Dosta mi je svakome biti utjeha, čvrsta stijena u moru boli i tuge Želim jednom bar hodati koracima laganim, jedva dotičući majku našu zemlju, brojiti oblake i kupati se u zrakama sunca Dosta mi je…


Odbila sam stazama utabanim kročiti Odbila sam se suzama već isplakanim smočiti Odbila sam se boli već preboljene kloniti Odbila sam u more tuge već preplivano ne zaroniti Ja nisam kao drugi i pravo mi budi što bol nosim koju mogla sam izbjeć’ što ravno u postelju goruće tuge pošla sam leć’ Ja nisam kao…


Ljubav i mržnju pretvara u zlato a jednu pticu u cijelo jato Ljubav i srdžbu pretvara u sreću prvo malu pa sve veću Ljubav i prijateljstvo pretvara u sebe samu i ostavlja ti cijeli svijet na dlanu Ljubav prvo te u visine vine a kad ode ljeta ti pretvori u zime


Tvoja riječ kao kula od karata uruši se čim vjetar dotakne joj vrh Kao kocka leda otopi se čim dotakne ju zraka sunca Kao hrpa lišća jesenskog biva prekrivena nježnim pahuljama bijelim Tvoja riječ kao šećer na usnama slatka, nevina i ukusna a opet ubojica nečujni…


U mislima tražim teu snovima dozivama znam da nema te Da prevrnem nebo i zemljuza tene bih dvojila ni tren Da svako zrno pijeska na plažiprevrnemda svaki kamenčić na stijenamaokrenem Ne bih žalila truda ni vremena…sve…samo da duga nitspoznajene slomi zidkojeg podigla su nadanjada sutra opet skupa ćemo se smijati,a znam da nećemo…


Tvoj dodir na mojoj koži kao romor proljetne kiše i krijes što vatru loži Tvoj pogled u očima mojim peče kao žarište poslije ugasle vatre Tvoja riječ u ušima mojim kao bura u ulicama tijesnim svoj put ka srcu mom traži…  


Sanjala sam tihe noći jedne livadu punu cvijeća na njoj malu dekicu i malu curicu plavu Igrala se medom svojim i činilo se da ne primjećuje kako tamo stojim Vesela je bila i nasmijana, mala curica plava iako je bila sama Smijala se crvenim usnama svojim i očima zelenim dok obrazi rumenili su se sve…


Riječi na papiru tihu će melodiju odsvirati onome tko potrudi se pročitati Riječi na papiru ništa ne znače onome tko ne potrudi se shvatiti Riječi na papiru same će stajati ako ne obasja ih sjaj očiju znatiželjnih Riječi na papiru tamo će i ostati ako vrata srca nježnoga ostanu zatvorena


Misli jure prostranstvima noći skrivajući moju krhkost, poslane da budu mi oči i pokažu mi svijet Cijeli svijet imala sam na dlanu ali ništa nije vrijedilo kao kad vidjeh ljubav u očima tvojim Vidjela sam je dodirom, okusom i pretvarala u snove da svake noći gledam ju ponovno Dodire tvoje vidjela sam tijelom, duhom, umom…


Tvoje ime na mojim usnama otapa se kao kocka šećera Tvoje ime u mom srcu otisnuto je kao tetovaža najljepša Tvoje ime u mojim mislima vrti se uvijek iznova kao ploča pokvarena Tvoje ime na mojem tijelu obilježilo je svaki komadić kože koje  ikada usnama tvojim dotaknuto je…


Moj glas bit’ će šapat u noći Moj stas bit’ će sjena u tami Moj dah bit’ će povjetarac što nježno miluje ti obraze Moj pogled bit’ će mjesečeva zraka što ulijeva ti sjaj u oči da svijetle cijele noći a suze moje bit’ će zvijezde kojima diviš se na nebu Moje oko bit’ će…


Tama svuda oko nas Zagrljeni, pogledi usmjereni ka zvijezdama tražeć’ spas za nas dvoje zagrljenih Znam da nema nade za nas, da kucnuo je čas kad ljubav povlači spone svoje i srca naša rastaju se Još jedan pogled mi dopusti, još jedan zagrljaj pokloni, ugasi posljednju krijesnicu na usnama mojim Zadnji put mi dopusti da…


Crvena livada u sumrak, još malo i progutat’ će je crnilo noći a dvije krijesnice bit’ će joj oči Krijesnice plešu ples tame odjednom smo ostale same, krijesnice i ja Promatrajući njihov ples u dvoje sjetim se prve ljubavi svoje i dva mala sjajna kristala spuste mi se niz lice oponašajući ples krijesnica


Tuga i bol, na rani sol, srce u komadima, glad neutažena Pluća stisnuta da ne mogu disati, prsti slomljeni da ne mogu risati A ja ne marim, samo mirno iz dana u dan životarim Krila nekoć prekrasna i poletna, sada u kutu ostavljena, zaboravljena, nehotice slomljena Kažu, što nauči se u ranom djetinjstvu zaboraviti se…


Samoća grli me a melodija tišine ljulja u san Nedostaješ mi, makar u snovima dolazi tvoj zagrljaj Mraka ne bojim se, mirno očekujem tvoj dolazak Jer znam da jedino tada doći ćeš mi u san Sretna sam da tama najdublja okružuje mi lice jer tako ne vidiš da iz oka suza je krenula da umre…


Mjesec kao točka bijela uokviruje nepomična tijela koji snivaju na toploj mjesečini ljetnoj u tišini sjetnoj U tamnoj noći skrivaju se velike staklene oči uživajući u slatkoći mirnoga doma svoga drveta U daljini začuje se udar groma točno iznad njezinoga doma i teške joj se kapi kiše na njezino perje sliju sve ih je više…


Tamne sile vuku je do dna danima hodam tražeć’ utjehu, bez sna U snovima duša moja utjehu je nalazila dok ih nije ukinula tamna sila Duša u krvavim ranama ona i ja i tuga uvijek s nama, velika crna dama došla da mi srce slama polako,bolno i u komadiće male da ne bi mi kraljice…


Sjećam se velikoga čovjeka, mrkoga pogleda, šutljivih usnica i dubokoga glasa Sjećam se ispitivačkih smeđih očiju koje me danas sa ljubavlju gledaju, usnica koje danas milo mi govore savijete dobronamjerne Sjećam se strahova svojih rođenih iz iskustva loših koji zasmrli su u tvojim zagrljajima očinskim Sjećam se uplašenih koraka koje radila sam prema srcu tvom…


Neumorno tražim život, sreću, ljubav i mir a nalazim samo tugu i bol Kao što traži se voda, tražim smisao života svoga Tražim u šumi u travi sreću da mi na rane melem stavi Tražim i tražim a ne nalazim Tražim po danu, tražim po noći naprežući svoje umorne oči Tražim i tražim po suncu…


Kad mogla bih sve napraviti kako treba kad svaku stvar koju počnem završila bih savršeno, kada voljeti bih znala vječno a mržnja ne bi postojala mi u rječniku kada znala bih svaku tvoju misao i sve što osjećaš, kada znala bih što ti treba, sve tvoje želje i ćemu se nadaš, tvoje strahove i žudnje……..


Ako zamislim da imam samo jednu pjesmu, jedan stih i jedan papir da napišem što htjela bih ti reći ostao bi papir prazan… Da imam samo jedan san, jedan dah i jednu misao u kojoj bih ti mogla sve što želim reći misao bi bila prazna… Što reći nekome tko darovao ti je najljepši dar-ŽIVOT?…


Kada svlada te tuga mutna, sjeti se da postoji novo sutra i lijepa jesenska jutra Kad svlada te samoća i odvede te u nemiran san, sjeti se da sutra je novi dan Kad pomisliš da izlaza nema i da si zarobljen u ružnom snu sjeti se da postoji netko tko daje ti ljubav svu!