Crna

Nisam mislila Da ću Ikad Tako nešto Da izustim I da priznam Nešto kao da se Otkotrljalo Sa mojih Ramena Nisam ni bila Svjesna težine Boja koja mi je pružila Štit i utočište Kad niko drugi Nije mogao Sad Me guši Uvlači me Tamo gdje Sam Provela 11 Dugih godina Sada mi je Skoro 28…


Vrijeme

O da li ćeš Ikada Dojenče svoje u naručju Nositi Zar Ne vidiš Da Vrijeme Gubi smisao Ako nista Ne ostaje Za tobom.


Hvala vam Drugarice moje Dugo već Niste bile tu Ali evo vas Kao Znak raspoznavanja Pucanja opne Od snova I tako Običnih zvukova Koji više Ne pripadaju Istim mjestima I tako Običnih mirisa Koji te vrate Do mladosti I natrag Kroz more Do suncokreta I malog Mačijeg srca Što Kuca ti U krilu.