misli

Jesam li to ja,prava ja? Prepoznajem li se dok gledam svoj odraz na staklu? Slabo se sjećam kakva sam jučer bila i jel mi lice bilo blijedo,oči mutne,ruke drhtave kao danas… Gledam li sebe jasnim pogledom i u svijetlu i u tami? Danas sam bez imena i bez lica silueta u tami promatra sviju a najviše sebe ne bi li što jasnije vidjela sve mane i vrline ne tražeći razloge,utjehe ne gledajući situacije u koje upadam sama ili zbog drugih Ima takvih dana kad ne pripadam nigdje ništa i nitko…

Na drugoj strani

Nosi me neopisva snaga,kao da lebdim… izvan ovog slabog tijela i slike se redaju ispred ociju,jedna za drugom tamne ulice,zgrade,automobili… guzva i ti ljudi,njihove sjene… koraci brzi i sporiji,manji i veci… idu prema meni i gledam cas na jednu cas na drugu stranu, izgubljena kao da lutam bez cilja a znam taj put i znam gdje cu al ne zelim tamo, ne zelim nigdje… i samo pratim te korake necu li vidjeti onaj poznati… zvukovi kao iz daljine dopiru, nijedan poznat,nijedan drag… Vode me misli,tako jak0 da nijedna slika mi…

“Savrsenstvo”

Sve sto dolazi s neba bozanstveno je i savrseno i ta kapljica sto pade uz svecani let dodirnu suhu zemlju  i rasprsi se u tisucu dijelova jos manjih,savrsenih oblika poput kristala al cim dodirnu zemlju suhu, ispucalu nestadose kapljice… I sto ih je vise padalo,jedna po jedna igubise se i nisu vise sto su bile! Nisu vise kapljice,samo prljava voda sto popuni pukotine skrte zemlje,suhe i ispucale,gladne i zedne. A taj Mjesec i to Sunce cudesna su bica to… Ah,da i ona su savrsena,uvijek tu daleko iznad nas uvijek na vrijeme…

kisa

I danas je kisa oprala ulice… kako uobicajan dan,kao i onaj prije njega pada vec danima kao da stati nece,oprala je sve ulice… zeli nebo vratiti sjaj,popraviti sve sto se pokvarilo u mislima dok smo bezutjesno hodali ..ponekad zurili ponekad kasnili… I sutra ce kisa kazu, i dan poslije njega treba kisa oprat ulice sad vec blijede,puste ulice a i dalje pljusti,susti i ne staje… razgovara sa mnom i rekla sam neka pada jos danas,sutra i dan poslije njega.. A onda nek stane jer ciste su prazne ulice, popravljeno sve…

Ruka u ruci

Rasulo se krvavo ,crveno nebo dotaknulo je more,obavilo svijet Il’ je dan il’ je noc Jeli san? Ispruzenu ruku da dotaknut mogu Tako blizu ali… Opet bi istim putem krenula da dotaknut mogu… Sladak okusa na usnama u dusi krvav,gorak bez te ruke sto luta negdje u svijetu Kao val sto se rodi, zivi na tren,umire kroz vjecnost Eh to sam ja… I nek se krvavo crveno nebo raspe,preplavi sve Samo da dotaknem opet… ruku sto ispruzena ispred mene stoji i zove me:Zaplovimo zajedno morem,nebom svijetom… Ali dotaknut ne mogu…