JA SAM NEKAD TVOJA BILA, SVOJU LJUBAV NISAM KRILA. JA TI LJUBAV HTJELA  DATI , AL ODJEDNOM MI ŽIVOT SVE USKRATI. NESTALO U TRENU  OSMIJEHA I SMIJEHA. NI TVOJIH OČIJU  VIŠE NEMA , VEĆ SE NADAMNOM  NADVILA TEŠKA SJENA. CVIJEĆE CVJETA,  JA GA MIRIŠEM, AL NIŠTA NE OSJETIM, JA GA GLEDAM, AL GA NE VIDIM,…


Došla je noć, a ja sam opet sama. Noći su duge, a velike moje tuge. Sa sjetom se tebe sjetim, i opet tugu osjetim. Da si barem tu kraj mene, da ti svoje ruke pružim, da ti moja duša kaže da si jedan dio mene. Al dani i noći prolaze, al moje tuge ne odlaze,…


I KADA PLOVIM MOREM ŽIVOTA, A VJETROVI ME BIJU, I KADA LJUDI SVOJU ZLOĆU KRIJU, JA DOĆI ĆU K TEBI, JER, TI SI MOJA SIGURNA LUKA. I KADA NEVERE SVE PRED SOBOM RUŠE, I KAD NE ZNAM ŠTO BI, A MOJU DUŠU, POLAKO, ALI SIGURNO GUŠE, JA DOĆI ĆU K TEBI, JER, TI SI MOJA…


Dok u tihoj noći osluškujem noć i ptam se hoćeš li meni doć, samoća mi život ovaj krati, je mi život više nema što dati. Samoća je moja sudbina, prijateljica koju nisam birala, a ona je stalno tu, kao neka sjena.. I na javi i u snu. Uvijek je kraj mene, kada nema dragi tebe….