Svaki rastanak me nauči jedno, Da ne mogu bez tebe, Jer i kad ti kažem da mi je svedno, Lažem,želim te kraj sebe. I sada kad ne vidiš ja pišem, Jer znam da pročitati ovo ne možeš, I baš sad sam ovako jak,sam, I mogu da riječima ispišem, Ono što ni zamisliti ne možeš, Bez…


Cijeli život osjetim, Kad je blizu predosjetim, Jedan miris i jedan glas. U društvu i u samoći, U danu i samotnoj noći, Jedan miris i jedan glas. Došunja se tako kroz tišinu, Svojim svjetlom oboji tminu, Kaže,pokaže i nemir srca utiša, Pusti dušu da ljubav sluša. Taj tremor što venama kola, I oslobađa tijelo nosećeg…


Kad bih te mogao pogledati, Pogledati bez straha, Proći kraj tebe bez uzdaha, Proći i kraj tebe ne stati. Kad bih samo mogao, Ostati malo ravnodušan, Samo sebi poslušan, Kad bih samo mogao. Taj tren biti samo svoj, Gospodar želja svojih, A ne biti rob tvoj, Sluga želja tvojih. Kad bih samo mogao, Imati dva…


U ovaj kasni čas, Kroz noć u lagani kas, Dok kazaljke se ne poklope, Ili dok oči se ne sklope. Pratimo ti i ja, Mjeseca stazu što sja, Polusneni i polubudni, Sebi zdravi a drugima ludi. I sanjamo isti ili slične sne, Jednu priliku ili pak dv’je, Šansu što se jednom desi, Riječi što kažu-zdravo,gdje…


Kad osjetim miris rumen ruže, Misli slete na jedno mjesto, I poškakiljaju me tako vješto, Zatim puste pa opet okruže. Kroz maglu odlutalog pogleda, Kao jutro budiš se u mom sjećanju, I stvaraš neku sjetnu šutnju, Što mi odavdje otić neda. U kovitlacu sopstvenih misli, Na svakom izlazu ti si, Smješkaš mi se i bježiš…


U muku nježnog vihora, Mekano i brzo poput sjene, Kroz tišinu starog kolodvora, Našle su put do mene, Tvoje oči smeđe. Kao noćni suton što dolazi kroz zvijezde, Dopro je do mene pjev tvoj, Mekano i brzo poput sjene, Ušetale su u život moj, Tvoje oči smeđe. Kao šapat s druge strane jastuka, Što poput…


Pitaš me gdje idem, I gledaš,priželjkuješ, Ćutiš i osluškuješ. Pitaš me gdje idem, Potajno se nadaš, Ali da vidim ne dozvoljavaš. Postojana kao svetionik, Iza svjetla skrivaš svoj lik, Vješto kao pjesnik ili slikar, Koristiš Njegov dar. Ostavljaš nježni otisak svoj, I kažeš mnogo i ništa, A ja bih trebao prepoznati šta, Prepoznati u oku…


Ti feministička kujo, I podla gujo, Što otrov pljuješ, I dušu mi truješ.   Što praviš se važna, Govoriš  da si snažna, Što misliš da ćeš za cvijet, Pod noge dobiti cijeli svijet.   Što prvo me gaziš, Pa poslije maziš, Što me pogledom mamiš, A onda lagano prašiš.   Što po mom pljuješ, Mene…


Kada sam uz tebe, Ja ne znam za sebe, Koliko je sati ni koje je godišnje doba, Cijeli mi svijet postane tvoja soba. Tih tek dvanaest kvadrati, Niz rijeku naših nada, Tih tek par sati, Nježnosti na kraju grada. Samo ti i ja, Podrhtavaš i čujem ti uzdah, Spretno za usne vezujem tvoj dah, Dok…


Pitao sam te, A šta uraditi kada znaš, Toliko mnogo riječi, A ni jednu, Kojom bi mogao opisati, Ono što uistinu osjećaš, A želio bi taj osjećaj, Pretočit u riječi ??? Odgovorila si mi, Ja znam kada me pogledaš, Pa me onako jako baš jako zagrliš, Svaka riječ je suvišna, I ne treba se ništa…


Te decembarske noći, Dok je snijeg škripao pod nogama, Ni slutili nismo da tišina među nama, Gradi rijeku bez mosta. Da poslije te noći slijede godine posta, Da će nam godišnja doba prekriti tama, Da će klupa pod krošnjama ostati prazna, Da će sve nestati u samo jednoj noći. A s tobom sam vidio djecu…


U sumrak kad se pomiješa crna i bijela, Sjetim se onog što je duša htjela, I tad prekrije me nevidljivim plaštom, Misao što otvara vrata onom nedosanjanom. I tu me uhvati nostalgija ili šta već, Spoznaja da ćeš uz drugu sjenu leć’, Slika tebe i njega ili pak troje vas, I tu baš tu nevoljko…


Često u suton gledam u nebo, U sve njegove boje sjajne, Među kojima tržim oku boje drage, Među kojima tražim a znam da ne bih treb’o. I što duže gledam osmijeh mi se gubi, Čekam i nadam se a dobro znam, Da negdje u daljini uz svijeće plam, Sjena tvoja te ljubi. Sjediš kao ja…


Na obroncima morskih stijena, Ovdje ispod zvjezdanih sjena, Gledam kako Mjesec bojama pjeva, Dok morem sjećanje se presjeva. Promatram kako srebro u zlato se pretvara, I diveći se istinskom Alhemičaru, Prepustih čula Njegovom daru, Te ubrzo mrak vrata mi zatvori. A tako sam želio da me neko obori s nogu, Ne samo odrazom svoga ogledala,…


Izustio sam, Most je iza mene, Da poletim tražio krila, Tražio i ostao u mjestu. Na kojem te još uvijek čekam, Molim,umirem i zovem, Na kojem samo eho čujem, Ali te ipak čekam. Čekam i umirem nečujno, U kavezu samoće, Što mi ga ti izgradi. Čekam i umirem potajno, U kavezu samoće, Na putu od…


Napolju opet veje kao one noći, Decembar i odjek naših koraka uz Bosnu, Čvrsto čuvam ti ruku a i moja se trese. Iznenađenje,nestrpljenje i pitanje hoću li moći, Hoće li biti sve kao što je bilo u snu, Čvrsto čuvam ti ruku a i moja se trese. A onda si naslonila glavu na moje rame,…


Smrt je samo iluzija, I ništa više, Samo još jedan most, I ništa više. O toj iluziji zna se svašta, A ipak ne zna ništa, Osim da je najomraženiji gost, I nepoželjna vizija. Nešto što ruši sve, Zbog čega sve izgleda, Kada te ona pogleda, Kao jedno veliko ništa. I onda upitaš se,čemu sve, Kad…


Misao mi u kutku uma kucka, Proteže se mazno i pucka, Sva je puna tebe i o tebi, Priča s tobom kud bi. Sanja budna i smješka se, S tobom mazno igra se, I ne samo mazno već i vragolasto, Neodoljivo,škakljivo i opasno. Misli,ti i ja sami, Na svjetlosti u tami, Poljupci u nizu, Pogledi…


Ponikla si davno, Još prije mog rođenja, U ništavilu vizira, Iznjedrila nas. Snažna kao Sunce sjajno, Svakom dušmanu rekla doviđenja, Nikad nikom nisi dala da dira, I narušava mir između nas. Bosno moja,Bosno tvoja, Zemljo naša draga, U jedinstvu leži snaga, Naših snova,naših nada. Bosno moja,Bosno tvoja, Zemljo naša jedina, Počuj glas svoga sina, Ti…


Kad prestaneš ti, Uz mene disati, Kad prestaneš ti, Mene dirati, Kad prestaneš ti, Meni pisati, Kad prestaneš ti, Meni pričati. O ljubavi i radosti, O vječnoj mladosti, O starosti i nježnosti, O ljepoti i bliskosti, O šetnji na mjesečini, O klupi,rijeci i djeci. Kad prestaneš ti, Mojim šalama se smijati, Kad prestaneš ti, O…


Ponekad u sobi i kad sam sam, Obično noću i kad je tišina, Dok se šunjam do prvog sna, Onako vješto i ne iz dosade, Prstima te slikam ja. Drhtavom rukom mazim ti lice, Dok ćutiš moje nježne poljupce, I izvijaš glavu na lijevu stranu, Drhtiš i ljubiš u isti mah. Na dlanu čuvam te…


Tu sam, Na dahu tvojih usana, Čuvam nježni nemir, Koji nestrpljivo iščekuješ, Da se kao lava prospe tvojim tijelom. Tu sam, Uzdišem od žara strasti sa tvojih usana, I dok mi tijelo obuzima vragolasti nemir, Nježno osluškujem kako podrhtavaš, U ljubavnom naručju naših tijela. Odjeća dio po dio nestaje u hodu, Nevješto i drhtavo šetamo…


Tiho je tiho, U daljini čujem koraka eho, Ali je to uvijek drugi neko. Tražim te u drugim licima, I svi su tu, Znani i neznani, Samo ti ne. I evo stiže još jedna zima, A ti opet nisi tu, Nižu se sjetni dani, Svi dolaze samo ti ne. Pokušavam uhvatiti tvoj pogled, Makar bio…


Da sam sada tu, Zgrabio bih te kao u snu, Strasno i nježno u isti mah, Prekrio bi ti tijelo moj dah, Onako topal i vragolast, Ušunjao bi se u svaku oblast. I dok bi se njegovoj vrelini prepuštala, Nježno rukama kosu mi stiskala, Ja bih drhtavim usnama bedrima ti šetao, Korak po korak do…


Vruće je bilo, U zagrljaju s povjetarcem, Koji je vješto obgrljavao njihova tijela… Dirao ju je tako nježno, Tako vješto,tako… Kao da idući momenat ne postoji, Kao da ničeg nema i ništa ne egzistira, ‘sem njih,’sem nježnosti,’sem tog trena… Uprkos k tomu što je sat bio svjedok, Da taj tren prolazi, Oni su u svežnju…