Kad ponos pokuca

Svaki rastanak me nauči jedno, Da ne mogu bez tebe, Jer i kad ti kažem da mi je svedno, Lažem,želim te kraj sebe. I sada kad ne vidiš ja pišem, Jer znam da pročitati ovo ne možeš, I baš sad sam ovako jak,sam, I mogu da riječima ispišem, Ono što ni zamisliti ne možeš, Bez tebe ne znam ko sam. Iako ću možda da te izgubim zbog tišine, Kojom pletem oko nas veo tmine, Iako će mi možda poslije biti krivo, Što ćeš mi odlaskom dan obojiti u sivo, Neću…

Jedan miris i jedan glas

Cijeli život osjetim, Kad je blizu predosjetim, Jedan miris i jedan glas. U društvu i u samoći, U danu i samotnoj noći, Jedan miris i jedan glas. Došunja se tako kroz tišinu, Svojim svjetlom oboji tminu, Kaže,pokaže i nemir srca utiša, Pusti dušu da ljubav sluša. Taj tremor što venama kola, I oslobađa tijelo nosećeg bola, Daje,pokazuje kao Sunce što sija, Jednu sliku-mjesečina,ti i ja.

Još te volim

Kad bih te mogao pogledati, Pogledati bez straha, Proći kraj tebe bez uzdaha, Proći i kraj tebe ne stati. Kad bih samo mogao, Ostati malo ravnodušan, Samo sebi poslušan, Kad bih samo mogao. Taj tren biti samo svoj, Gospodar želja svojih, A ne biti rob tvoj, Sluga želja tvojih. Kad bih samo mogao, Imati dva lica, Kao ti biti ptica, Rado bih pobjegao. Ali ne mogu kao ti, Sve tako olako zaboraviti, Krenuti putem novim, Kad znam da te još volim.

Mjesto za nas

U ovaj kasni čas, Kroz noć u lagani kas, Dok kazaljke se ne poklope, Ili dok oči se ne sklope. Pratimo ti i ja, Mjeseca stazu što sja, Polusneni i polubudni, Sebi zdravi a drugima ludi. I sanjamo isti ili slične sne, Jednu priliku ili pak dv’je, Šansu što se jednom desi, Riječi što kažu-zdravo,gdje si. Vješto maštom opiremo se snu, Ne dozvoljavamo mu da nas povuče dnu, Niti slušamo umor što na kapcima ronda, Niti želimo ići trenu od šest sekunda. Možda nismo od onih kojim kazaljke se poklope,…

Propuštena prilika

Kad osjetim miris rumen ruže, Misli slete na jedno mjesto, I poškakiljaju me tako vješto, Zatim puste pa opet okruže. Kroz maglu odlutalog pogleda, Kao jutro budiš se u mom sjećanju, I stvaraš neku sjetnu šutnju, Što mi odavdje otić neda. U kovitlacu sopstvenih misli, Na svakom izlazu ti si, Smješkaš mi se i bježiš stalno, A ja lebdim ni tamo ni vamo. Zaobljenik sam svoje mašte, Svojih želja,čežnji i nadanja, I ako se šetkaš putevima tuđe bašte, U meni tvoj osmije odzvanja. Sve tvoje u meni o meni, Oči…

Oči smeđe

U muku nježnog vihora, Mekano i brzo poput sjene, Kroz tišinu starog kolodvora, Našle su put do mene, Tvoje oči smeđe. Kao noćni suton što dolazi kroz zvijezde, Dopro je do mene pjev tvoj, Mekano i brzo poput sjene, Ušetale su u život moj, Tvoje oči smeđe. Kao šapat s druge strane jastuka, Što poput vihora tiho dira, Bezobrazno i smjelo pletući niti nemira, Kroz tišinu noćnog muka, Ušetale su u život moj, Tvoje oči smeđe. S najtoplijim osmijehom niotkuda došavši, I iz ko zna kojeg razloga moj peron izabravši,…

Nevješt s riječima

Pitaš me gdje idem, I gledaš,priželjkuješ, Ćutiš i osluškuješ. Pitaš me gdje idem, Potajno se nadaš, Ali da vidim ne dozvoljavaš. Postojana kao svetionik, Iza svjetla skrivaš svoj lik, Vješto kao pjesnik ili slikar, Koristiš Njegov dar. Ostavljaš nježni otisak svoj, I kažeš mnogo i ništa, A ja bih trebao prepoznati šta, Prepoznati u oku ti lik svoj. Trebao bih znati što znaš ti, U vrtlogu života prepoznati mi, Poljubiti te glasno, Zagrliti te strasno. I reći,ne bih mogao zamisliti sutra, Bez tebe svjetlo novog jutra, Niti bih što je…

Obična

Ti feministička kujo, I podla gujo, Što otrov pljuješ, I dušu mi truješ.   Što praviš se važna, Govoriš  da si snažna, Što misliš da ćeš za cvijet, Pod noge dobiti cijeli svijet.   Što prvo me gaziš, Pa poslije maziš, Što me pogledom mamiš, A onda lagano prašiš.   Što po mom pljuješ, Mene ne štuješ, Ti kujo egocentrična, Samo si još jedna obična.

Čežnja

Kada sam uz tebe, Ja ne znam za sebe, Koliko je sati ni koje je godišnje doba, Cijeli mi svijet postane tvoja soba. Tih tek dvanaest kvadrati, Niz rijeku naših nada, Tih tek par sati, Nježnosti na kraju grada. Samo ti i ja, Podrhtavaš i čujem ti uzdah, Spretno za usne vezujem tvoj dah, Dok nas mjesečina ne obasja. A onda niz hladnoću sokaka, Najtežih 5000 koraka, Od Usorske niz Bosnu do Tesline, Daleko od tebe od tvoga mirisa. Vučem se i mislim na novi dan, Kada ovo naše neće…

Pitanje

Pitao sam te, A šta uraditi kada znaš, Toliko mnogo riječi, A ni jednu, Kojom bi mogao opisati, Ono što uistinu osjećaš, A želio bi taj osjećaj, Pretočit u riječi ??? Odgovorila si mi, Ja znam kada me pogledaš, Pa me onako jako baš jako zagrliš, Svaka riječ je suvišna, I ne treba se ništa reći. Ponovo sam te pogledao, Ponovo sam u njima ugledao, I shvatio da mi je jedan život malo, Da ti pokažem koliko mi je stalo.

Nedosanjani raj

Te decembarske noći, Dok je snijeg škripao pod nogama, Ni slutili nismo da tišina među nama, Gradi rijeku bez mosta. Da poslije te noći slijede godine posta, Da će nam godišnja doba prekriti tama, Da će klupa pod krošnjama ostati prazna, Da će sve nestati u samo jednoj noći. A s tobom sam vidio djecu i dom, Dao ti mjesto u srcu svom, I nisam tražio ništa osim spoznaju, Da osjećaš isto. I nakon toliko godina smijeha, Postadoh zarobljenik u sobi eha, Sa snovima o sretnom kraju, Na Zemlji nedosanjanom…

Pjesma o tebi

U sumrak kad se pomiješa crna i bijela, Sjetim se onog što je duša htjela, I tad prekrije me nevidljivim plaštom, Misao što otvara vrata onom nedosanjanom. I tu me uhvati nostalgija ili šta već, Spoznaja da ćeš uz drugu sjenu leć’, Slika tebe i njega ili pak troje vas, I tu baš tu nevoljko priznam da nema nas. A onda suton i ta plavičasto nježna, Što se prospe poput pokrivača snježna, Prekrije svaki pedalj misli moje, I tad pojavi se opet ona i kaže-sve je tvoje. I tako me…

Samo riječi

Često u suton gledam u nebo, U sve njegove boje sjajne, Među kojima tržim oku boje drage, Među kojima tražim a znam da ne bih treb’o. I što duže gledam osmijeh mi se gubi, Čekam i nadam se a dobro znam, Da negdje u daljini uz svijeće plam, Sjena tvoja te ljubi. Sjediš kao ja i u samoći sniješ. Budna me sanjaš a znaš da ne smiješ, I bole nas i guše te samotne noći, A misli ne tješe da će sve ovo proći. U ruci držiš a u srcu…

Morska stijena

Na obroncima morskih stijena, Ovdje ispod zvjezdanih sjena, Gledam kako Mjesec bojama pjeva, Dok morem sjećanje se presjeva. Promatram kako srebro u zlato se pretvara, I diveći se istinskom Alhemičaru, Prepustih čula Njegovom daru, Te ubrzo mrak vrata mi zatvori. A tako sam želio da me neko obori s nogu, Ne samo odrazom svoga ogledala, Već ljupkošću i gracioznošću, Romantičnom dovitljivošću djevojčice, Pa da se opet mogu iskreno nasmijati. Znam da je ljubav skok, I skačem ali konstantno padam, Iako sam uvjeren da nikad nećeš doći, Ipak ti se još…

Na našem mjestu

Izustio sam, Most je iza mene, Da poletim tražio krila, Tražio i ostao u mjestu. Na kojem te još uvijek čekam, Molim,umirem i zovem, Na kojem samo eho čujem, Ali te ipak čekam. Čekam i umirem nečujno, U kavezu samoće, Što mi ga ti izgradi. Čekam i umirem potajno, U kavezu samoće, Na putu od čežnje ka nadi. Čekam i umirem sam, S dušom koja diše i vene, I uprkos k tomu te volim mila, Volim na našem mjestu.

Decembar

Napolju opet veje kao one noći, Decembar i odjek naših koraka uz Bosnu, Čvrsto čuvam ti ruku a i moja se trese. Iznenađenje,nestrpljenje i pitanje hoću li moći, Hoće li biti sve kao što je bilo u snu, Čvrsto čuvam ti ruku a i moja se trese. A onda si naslonila glavu na moje rame, Prepustila si se ili sam samo ja mislio tako, Kakogod,to svjetlo je prekrilo sve ulice tame, Nisam više razmišljao samo sam te stisnuo jako.

Smrt ili ljubav

Smrt je samo iluzija, I ništa više, Samo još jedan most, I ništa više. O toj iluziji zna se svašta, A ipak ne zna ništa, Osim da je najomraženiji gost, I nepoželjna vizija. Nešto što ruši sve, Zbog čega sve izgleda, Kada te ona pogleda, Kao jedno veliko ništa. I onda upitaš se,čemu sve, Kad znaš da sutra ne dolazi, Jer ona danas pokraj tebe prolazi, I ostavlja jedno veliko ništa. A onda se sjetiš i shvatiš, I konačno čaroliju osjetiš, Pustiš je da tobom poteče, Zgrabiš je čvrsto da…

Obična misao

Misao mi u kutku uma kucka, Proteže se mazno i pucka, Sva je puna tebe i o tebi, Priča s tobom kud bi. Sanja budna i smješka se, S tobom mazno igra se, I ne samo mazno već i vragolasto, Neodoljivo,škakljivo i opasno. Misli,ti i ja sami, Na svjetlosti u tami, Poljupci u nizu, Pogledi što grizu. Eto,to mi se sve mota, Po glavi klizi i luta, Iako ti je danas minuta žuta, Ja bih se s tobom mazio po cijenu života.

Bosni,umjesto himne za rođendan

Ponikla si davno, Još prije mog rođenja, U ništavilu vizira, Iznjedrila nas. Snažna kao Sunce sjajno, Svakom dušmanu rekla doviđenja, Nikad nikom nisi dala da dira, I narušava mir između nas. Bosno moja,Bosno tvoja, Zemljo naša draga, U jedinstvu leži snaga, Naših snova,naših nada. Bosno moja,Bosno tvoja, Zemljo naša jedina, Počuj glas svoga sina, Ti si moj san a ja tvoja java.

Kad prestaneš ti

Kad prestaneš ti, Uz mene disati, Kad prestaneš ti, Mene dirati, Kad prestaneš ti, Meni pisati, Kad prestaneš ti, Meni pričati. O ljubavi i radosti, O vječnoj mladosti, O starosti i nježnosti, O ljepoti i bliskosti, O šetnji na mjesečini, O klupi,rijeci i djeci. Kad prestaneš ti, Mojim šalama se smijati, Kad prestaneš ti, O nama kao jednu sanjati, I zatvoriš vrata meni, Odgurneš i okreneš drugoj sjeni, Kreneš,staneš i pogledaš, Shvatiš ali nastaviš. Kad prestaneš ti, Mene svojim zvati, Kad ostaviš me u vremenu, U kojem ću zauvijek spati,…

Dok izvijaš glavu

Ponekad u sobi i kad sam sam, Obično noću i kad je tišina, Dok se šunjam do prvog sna, Onako vješto i ne iz dosade, Prstima te slikam ja. Drhtavom rukom mazim ti lice, Dok ćutiš moje nježne poljupce, I izvijaš glavu na lijevu stranu, Drhtiš i ljubiš u isti mah. Na dlanu čuvam te poput rijetke ptice, Dok ćutim s tobom nježne poljupce, I izvijaš glavu na lijevu stranu, Kradući mi posljednji dah. U sobi nema nikog samo ti i ja, Poljupcima rosimo naš put nade, Na kojem smo…

Naša noć

Tu sam, Na dahu tvojih usana, Čuvam nježni nemir, Koji nestrpljivo iščekuješ, Da se kao lava prospe tvojim tijelom. Tu sam, Uzdišem od žara strasti sa tvojih usana, I dok mi tijelo obuzima vragolasti nemir, Nježno osluškujem kako podrhtavaš, U ljubavnom naručju naših tijela. Odjeća dio po dio nestaje u hodu, Nevješto i drhtavo šetamo se do oblaka, A požudna nam se tijela oslikavaju, Na blještavilu mjesečeva svjetla. Uzdasi se stapaju s poljupcima, I s nježnim dodirima u tišini sobe, Na svili ružinih latica, Odzvanjaju kao jedno. Drhtavo i nježno…

U potrazi za svjetiljkom

Tiho je tiho, U daljini čujem koraka eho, Ali je to uvijek drugi neko. Tražim te u drugim licima, I svi su tu, Znani i neznani, Samo ti ne. I evo stiže još jedna zima, A ti opet nisi tu, Nižu se sjetni dani, Svi dolaze samo ti ne. Pokušavam uhvatiti tvoj pogled, Makar bio i led, Ali uzalud,nema te. Samo neznana lica, Pjev ptica, Simfonija hladnog vjetra, I umornih koraka eho. I dalje hodim tom ulicom, U potrazi za svjetiljkom, I ako znam da polako padam, Još uvijek tebi…

Da sam sada tu

Da sam sada tu, Zgrabio bih te kao u snu, Strasno i nježno u isti mah, Prekrio bi ti tijelo moj dah, Onako topal i vragolast, Ušunjao bi se u svaku oblast. I dok bi se njegovoj vrelini prepuštala, Nježno rukama kosu mi stiskala, Ja bih drhtavim usnama bedrima ti šetao, Korak po korak do tvoje čednosti išao. I gledali bi smo se u oči sto se od ljubavi sjaje, Osluškivali kako krv rasplamsana strašću struji i ne staje, Podrhtavala bi,a ja lagano pratio ritam tvoga tijela, Uzdisala bi,a ja…

Ljubavnici

Vruće je bilo, U zagrljaju s povjetarcem, Koji je vješto obgrljavao njihova tijela… Dirao ju je tako nježno, Tako vješto,tako… Kao da idući momenat ne postoji, Kao da ničeg nema i ništa ne egzistira, ‘sem njih,’sem nježnosti,’sem tog trena… Uprkos k tomu što je sat bio svjedok, Da taj tren prolazi, Oni su u svežnju nježnosti, Na dahu blagog povjetarca, Disali kao jedno. Znajući da će taj tren imati, Sad i zauvijek ukraden od vremena… Čežnjivi pogledi,nježni poljupci,nespretni dodiri, Miris tajne noći, I riječi te koje su odzvanjale u tišini:…