Maločas sam vidjela tvoju poruku , istu onu kao i na odlasku… Reci mi što ljubav znači ako me ostavljaš , što riječi te čine tad ? Prošlo je dugih 10 godina našega natezanja , ostavila sam te ovaj puta zauvijek i znam da za mene ne postoji lijek , živjet ću sa bolom dalje…


Jednom kada isperu me sve proljetne i jesenske kiše, jednom kada ne bude me više hoće li i srce tvoje kucati tiše ? Noć mi nagriza lice korak mi se troši niz ulice, idem uvijek nekuda a ni sama ne znam kuda. Pokušala sam,to nebo zna.Pokušala sam voljeti i biti voljena ali sam na kraju…


Noćas se bude duboko zakopani demoni što mi je to samo znaju oni,a ti što dalje idi jer ono što večeras učinit ću toga se normalan stidi.Opit ću se kao nikad prije makar me to koštalo šije,do ničega mi nije.Nekima je života dosta tuga i bol samo to na kraju osta,i ne ljuti se što…


Opet sam tu gdje uvijek dođem kad nešto stjera me u kut,svatko pribjegne pod svoj spasonosni skut.Znam da ne razumiješ to,ni ne očekujem zato se sama sebi osmjehujem.Čaša je jedino što sada liječi me,žao mi je što to je dio istine oprosti ako time vrijeđam te.Radim ono što je najbolje za mene jer već dugo…


Dok svatko priča svoju priču najtiši su oni odani boli i piću,nitko ne pita zašto i kako gorko se pretvori u slatko.Ne vidim u ljudima da razumiju,ne očekujem više to,odavno shvatih da sama sam u tom.Tolike kiše godinama padaju i ispiru tragove stopa ali ja točno znam na kojemu je mjestu bila koja lokva.Vjetrovi nose…


Dok polako teče vrijeme ništa nije se promijenilo kod mene.Još sam uvijek ona ista,možda malo umornija ali bistra,možda malo starija mrvicu pametnija.Život nije ono što sam očekivala,nisam dobila većinu toga što sam željela ali nije mi žao jer ni drugima nije drugačije svi uvijek mislimo da nama je najgore.I dalje s neba padaju kiše i…


Sada se sjećaš,ja sam te jednom voljela.Ni svi zagrljaji grada sada ne mogu ti vratiti sjaj u očima,iako stalno u tuđim si rukama noćima.Sada znaš,to je ona koja izabrala je mene a mogla je birati bilo koga,ona je ostavila sve i postala samo moja.Dok si to govoriš uspori s pićem kajanje načini čovjeka slabićem.Moram ti…


Svaki kišni dan u meni budi iznova davno zakopana sjećanja,odavno ona su se ohladila baš kao tijelo čovjeka kojeg život je napustio,tko nije volio ne zna što je propustio.Meni je ljubav tisuću puta dala žive rane,al ne bih mjenjala nizašto onaj trenutak kad osjetiš toliko da srce ti na minut stane.Bilo je teško nakon ljubavi…


Slušam kako pričaš jezikom duše,tvoje rječi u meni sve zidove ruše.Tvoje misli,tvoja razmišljanja smiruju moja duhovna stanja,dala bih sve što imam,sva imanja,da mi srce uvijek kao sad u sreću uranja.Dugo se nisam ovako osjećala,da sam više slušala nego pričala,da sam na toliko načina bila voljena a ne dodirnuta,da u jednoj minuti osjetila sam radost bezbroj…


Tama je nad gradom,noć se polako šulja,mene polako čežnja žulja,tijelom prolazi mi neka čudna struja.Vidim tvoje lice u svakom kutku svoga doma,progone me sjećanja sretna i bolna.Znam da i večeras ću leći u postelju sama,dodirnuti drugu stranu kreveta i pitati se što je to s nama…U grudima mi rana,stara rana,koja boli već godinama,a nema lijeka…


Nikada te nisam tražila,tvoja ruka našla je mene i zauvijek me odvela tamo gdje sve vene.Tu sam najviše ja kriva,jer zavelo me to što sam se opet osjetila živa,što dopustih duši u sreći da pliva,ali tu nikada nije ni bilo nekog mira…Otkako te znam,ja bol u sebi prikrivam,jer ljubav tu je uplela svoje prste,radi nje…


Noćas prepun je grad onakvih što ih ne trebam.Prazan je  moj stan,u njemu samo ja i boca nekog jeftinog pića,sada slika sam pravoga slabića.I nema tu nekog posebnog otkrića,svi mi znamo čemu ovo vodi,da je život lijep pijanci ne bi bili na vinu nego na vodi.Samo na jednu stvar sve se svodi,biti voljen i voljeti,biti…


Voljela sam te…Nikada nikog tako kao tebe.Bila sam spremna na sve,spremna žrtvovati sebe.I sada dane provodim sama,na srcu opet živa je rana,sada mislim da je ljubav samo neslana šala.Tvoja duša me je već jednom izdala,ali sam oprostila,vjerujući kako će sve jednom biti bolje,ali sada za to vjerovanje više nemam volje.Meni je samo jedno postalo jasno,kada…


U čudu sada stojim i pred zrcalom si lice gledam,jesam li ja to opet dala ti srce a rekla sam da nikad više ne dam?Jesam li ja to upravo prešla preko sebe i u žvot svoj opet pustila tebe?Čujem tvoje disanje kako odzvanja mi sobom,disanje osobe kojoj odavno sam rekla zbogom.I u nevjerici se okrenem…


Nije meni sada teško moja najveća greško,da ti oprostim sve što onda nisam,zaboravim sve boli koje od tebe dobih,oživjeti sve osjećaje koje u sebi pobih.I tada reći ću ti isto,moje srce oduvijek je bilo čisto,nikad ti zlo poželjeljelo,nikad se od tebe okrenulo,nikad nisam htjela da ti je srce nesretno,voljela sam neoprezno i nespretno,mislila sam da…


Gledam ti lice obasjano večernjim sjajem,tko bi rekao da ova noć naziva se našim krajem.Odlaziš polako niz ulicu,tuga ti na licu,preuzimam za sve krivicu.Naše kule odavno su propale,samo su nam svađe ostale,a mene misli za nečim boljim spopale.Postoji netko za kim me srce jako vuče,s kim imam ono što nisam imala kod kuće.Sada kako smo…


Prije nego ti kapne ta suza iz oka,slana,duboka i topla,nećeš me utopiti u njoj,dokopat ću se kopna.Znam da žališ sebe i svoj neuspijeh,kakav peh.I sada ostaje onaj način koji uvijek na kraju dođe,kada srce nekim drugim putem pođe,prisiljeno svim stazama da prođe.Sada već polako shvaćam da se sama sebi vraćam,i ništa mi ne mogu sve…


Narančasti sjaj sunca na zalasku svijetluca kao kapljice kiše na prozorskom staklu,a ja se krijem da ne vide me slabu.Tišina je oko mene,samoća isto,u glavi mi nije baš čisto,bojim se da više ništa nije isto.Dugo sam bila u svojoj duši sama,duboko zaključana,sa svim brigama zakopana.Nikome nisam dala da tamo dođe,nagrizala me tuga kao hrđa gvožđe,čekala…


Proganjaju me nemiri u mraku moje sobe,srce lupa kao ludo,na čelu kapljice vode.I nema puta iz ove nepogode,i nema za me slobode,jer ovakvi osjećaji samo u ludilo vode.A sve bi bilo lako da nisam zavoljela,da sam sreći leđa okrenula,sada ne bih preboljevala,nego nekim boljim putem krenula.I umjesto da ovu vruću ljetnju noć sa zadovoljstvom provodim,ja…


Gledaj me dok ti okrećem leđa i odlazim sva ukočena od bijesa,ništa mi više neće biti granica pa ni nebesa.Gubi se iz mog života,za tebe više nije moja lijepota,ni moj sjaj za tebe su samo očaj i kraj.Ne zanima me koliko me voliš,niti što me moliš da ne idem.Uz tebe sam nesretna,ne pružaš mi ono…


Večer je kao i svaka,kroz plašt tame probija se tek neka zraka ulične lampe…Vučem se ulicom kao da utege oko nogu imam,bolno zrak uzimam,nastojeći iz misli sve da izuzimam.Tugu neku sada sa sobom na duši nosim,neću naglas ali u sebi za utjehu prosim.Nadajući se da će naići netko ispred mene,reći neke riječi ugodne i smirene,kao…


Noćas,u zveketu čaša nestat će sva sjećanja naša,uz vlacer i šampanjac teško je ne biti pijanac,popit ću više da te piće iz mene izbriše.Gledam sva ta lica okićena smijehom,a ja bih tako rado okitila se utjehom.U  ruku svoju gledam dok držim alkohol,i pitam se je li to stvarno lijek za bol,hoće li me dovoljno opiti…


Tvoje ruke još osjećam oko vrata,iz minute u minutu,od sata do sata…Tako uvijek panika me hvata,kad pomislim na ljubav i sve što ona daje,bolje maknuti osjećaje.To je igra u kojoj nema kraja,svaki dan nove žrtve stvara,i unesrećuje i razara.Draže mi je ostati živa,jer još se vode nisam napila ni dovoljno sunca upila,još toliko toga ostaje…


Polako,u tišini tame,u samoći moje sobe,zakapam i tebe u moje privatno groblje.Mnoge sam prije tebe maknula od sebe,jer moje suze previše mi vrijede,a sjećanja na tebe polako blijede.Od svih vas draži mi je moj spas,i zato kucnuo je čas da ne mislim više na nas.Svaka sekunda pažnje moje dragocjena je kao rubin crvene boje,u mome…


Kiša proljetna niz moj se prozor slijeva,pokoja munja u daljini sijeva,mene grli moja postelja bijela.Misli poput hladnih vjetrova oko mene lete,osjećam se nezaštićeno kao neko djete.Najgore od svega,što duša mira mi treba,a pamet ne da,svake minute odvodi me na moje prošle pute,da se prisjećam da se tebe sjećam.I pitam se jesam li stvarno toliko jako…