AHAB

U konobi sjedim i razmišljam Da li te volim Ispijam piće sam Mislio sam da te volim Ali sanjao sam drugačiji san Kako morima plovim Zauvijek s vjetrom sam Stvarnost mi se prevrće Da li da isplovim? U koži mi je vruće Koji kurac lovim? Ma koji kurac lovim, ma koji kurac lovim. Želim ući u tvoj zagrljaj I učiniti ga svojim I zadržati samo za sebe Nešto što je stvarno moje Nestvarna i opterećujuća Laž

Suština

Još uvijek čujem Bez obzira koliko se trudio Šumove prosuđivanja Bezazleno ili prijetnja Kao crno ili bijelo Dok čitav spektar boja U tom trenutku ne doprinosi ništa Tek na bijelom platnu mogu stvarati Dok crno u bijelo moram obojati I koja je suština djela na crnom platu Efektna je li?

Buđenje

Kako netko može biti sam? Ne u ovom svemiru Možda zaokupljen samim sobom Ali sam ne Izaći van iz vlastitog okvira To je način koji se bira Pustiti svoju energiju van I tako živjeti ovaj san Ples će doći sam od sebe I biti će života oko tebe Proljeće opet će doći I buđenje više nikada neće proći

OPREZ

Potpuno naga Na štrik Madrac baca Dok otac mirno gleda Radost je u zraku Dok sloboda cvate Na madrac naga skače Slaveći život Ali madrac propada Ostavljajući ocu Zadnji pogled strave I dok se prstima Nakratko za štrik drži Otac ne poseže Da je zgrabi I prsti nestaju A otac ostaje.

POZDRAV

Pozdrav jutru i suncu što ga dižem Prolistalo drveće kao zeleno more spušta se i njiše Pozdrav vrano što na vrhu stupa stojiš Želim da mi dan ponovo u noć obojiš Pozdrav situ što čuvam te trajno Da noć prosijem i vidim ono tajno Pozdrav ljubavi što gola ležiš Strahovima svojim kojima životu težiš Pozdrav braći kada dođe vrijeme bijedno Vrijeme je za samoću i spoznaju da smo jedno Pozdrav Bože, šta da tebi kažem Hvala kada me uhvatiš da lažem Pozdrav kratkim nogama jer ne mogu pobjeći Idem u…

BRADAVICA

Naivni čovječe Misliš da možeš mijenjati Vječnost evolucije S ovo malo Intelekta što imaš Zarobljenim u vlastitom Vremenu i prostoru U vlastitoj stvarnosti. Zar nisi samo bradavica Na vrhu Božanskog jezika Kojom Bog kuša Samoga sebe?

AMAZONA

Lagani osjećaj odbojnosti I taj osmijeh TAJ OSMIJEH TAJ OSMIJEH Zvuk amazonskih bubnjeva Zrak ljepljivo povezan Kao rijeka izvan korita Smrad otrovnog znoja Koji se upija u nepoderivu košulju Oslobođenje sluha U harmoniji nebrojenih ptica Slatka zmija od četiri metra A o mački i da ne govorimo

Tiranin

Pokušao je obuzdati svoju gadnu narav Dovesti okolinu u mir i sklad Hrbat je u ove životinje garav A s dahom se širi nesnosan smrad   Stvorio je lijepi prostor slobode Silovao ju je tko god i kako god Taj gorak okus nikako da ode Dok o ćorku razmišlja streljački vod   Glupo očekivanje… Upravo suprotno mogao je vidjet Reflektivno dubliranje Tragikomično mu valja živjet   Vjerovao je da će stvoriti prijatelja Bog mu pomogo Dobio je hrpu neprijatelja I san mu pobjego   Bogatiji je postao i ide nesretno…

zagrebačkim ulicama

Pala je mračna noć Duboko u mrak trebaš poć Nadu si počela gubiti Jer si izabrala ne ljubiti Trulež je prestala smrdjeti Mislila si da ćeš umrijeti Udahnuti nisi htjela Tamnu noć svojih djela Vrije voda dok pripremaš šipak Ali ipak… S prijateljem nisi sama Šetajući zagrebačkim ulicama Sumorno je naposljetku prošlo I proljeće je ponovo došlo Živiš opet za svaki dan Masiram ti pete za lagani san

Louis Daniel Armstrongova truba

Tebe koju sam toliko volio Brata s kojim sam se zajedno rodio Oca i majku i tu nesnosnu buku Zaprepaštenje dok sam gledao kako se tuku Vruća ljeta i hladne zime Valove dolazeće plime Posao koji svakodnevno radim Otvaranje oči ujutro kada najviše patim Kasna i rana druženja u lokalnom kafiću Tijelo svoje kako se odaje piću Padanje lista, vjetrom odnesen Golo granje kasno u jesen Baku svoju kako o prošlosti pripovijeda U zagrljaju neizvjesnosti i sva sjeda Kada bi na puža nehotice stao Svaki relaps kada bi u depresiju…

DOPUSTI

U bardu se kreću Gotovo samouvredljivo jasno Dok se drže za ruke Sumrak obećava mornarima sreću Obojivši početak noći u crveno I malo dijete počinje vrištati Kada se istina nasmiješi Želim biti sam Želim biti sam Želim biti sam Šapat žute zore Nošen proljetnim vjetrom Nadajući se pogodnom mjestu Da ovoga puta uspije

GRLICE

Sami njih dvoje Svake godine novi život stvore   Ni prijatelja, ni rodbine, ni muka Dovoljna su im njihova krila i da su skupa   Ne gledaj ih, ako i ti ne želiš tako Jer u nevinosti se ne snalazi svatko   Na toj ogradi gdje svake godine dođu meni Obnoviti sakrament i odrediti mi život cijeli   Otišao sam daleko od ograde svete Ali kada pogledam u srce, vidim njih i opet sam dijete