Na goloj stijeni Sa snježnim pokrivačem Prolazi vuk S jasnom namjerom Naoko ide prema nigdje Povrh njegova puta Stoji jedna kuća Prema kojoj niti da pogleda Kuća u kojoj Levitiraju noževi


Što ga se držiš Budi svoja Izabrao je on svoj put To nije sudbina tvoja Za stvaranje Potrebna je patnja Svako novo rođenje A tebi je do zagrljaja slatka Iritira te Dok strpljivo čeka novu šljaku Svjetlost se najsjajnije Vidi u mraku


Morem okupana Kamena joj kosa A noge bose Učeći od zraka sunca Sklapa svoje oči Sveznajuća Zna da san neće doći Nema sna Jer nema vremena Kako sam sretna Što sam pobjegla Od stvarnosti


Kutijica mala na dnu mora leži Oko nje sav život nećemu teži   Kutijici maloj čvrste su stjenke Ali more je strpljivo I ne zna za vjeke   Jer u mrkom mjesecu oplemenjenog sunca na bolu sluzi u krvi kiše na kravljem izmetu pored višestrukog samoubojstva nikada, ali nikada nije bilo veće obmane doli one…


Život je more valova Ako ga ne smirim Razbijati će se O stine istine   Podnositi to istina može Dok joj razbijeni Komadići tonu Na dno života   A na dnu gdje Tama se nalazi Pa ako dođem tamo naći ću komadiće istine   Neću se zbuniti Ta istina je tamo Da ne bi ostao…


Kako sam mlad i glup bio Kada sam te ostavio Odabrao sam bez ljubavi Zato jer su ljudi gubavi Mislio sam da se spašavam A u biti zidove gluposti ukrašavam Ugodna je sada to sobica u kojoj sjedim Mogu u njoj vene da si sredim Pogledati svaku sliku na zidu Dok jedna kap gađa drugu…


Pa kako si me samo našao Kud baš mene I zašto baš sada i zašto baš tada   Naravno da si me našao Jer što bi trebalo da se desi Ništa?   Kako uopće ništa i može da se desi. Samo dođite sudbonosni trenuci Da ispunim svoju sudbinu


Navika mi je da proizvodim buku O kako te misli jako tuku   Sami gradovi su proizvod toga Odoh malo u šumu gdje je tišina i sloga   Sada jasnije čujem sav taj nered i kaos Dođe mi da se spakiram i preselim u Laos   Nema to nekoga smisla jer Moram povesti i samoga…


Dobro jutro anđele Moja krila rastu Obuhvatiti te mogu I uloviti trenutak   Raširiti se mogu I vidjeti ljepotu Ostati ćeš tu Jer zašto drugdje bi išla   Malo boli Dok i tvoja krila rastu Milujem te svojim perom Dok ne poletiš   Još samo malo I vinuti ćemo se skupa Očiju radosti Dok nas…


Uzbuđenost unutra prema uzbuđenosti vani Plovi prema oluji koja može da me rani   Priroda se našla i došao je mir Prvi ples i naš svadbeni pir   Otplesali smo svoje ti si vodila Tvoje kiše, munje i valovi savršeno su mi godila   Sada si se smirila kod mene ali plešeš negdje vani Tvoja…


Biti dolje, nisko u svoj veličini Postaje sklisko   Uzdignem li se malo više Vidjeti ću mrava I oblak kiše   Pođem li još malo dalje Vidjeti ću oblak Ali kiša nestaje   Sada se moram malo usudit Vidjeti ću točku Zdravo je malo poludit   Prihvatim li ludost u maloj dozi Kao lijek I…


Radi straha čovijek ne osjeća ljubav Ljubav je najveći osjećaj Radi straha čovijek ne osjeća najveći osjećaj   Strah se plaši ljubavi Ljubav pobjeđuje strah Strah se plaši biti pobijeđen   Strah stvara svoj vlastiti strah Strah od straha je panika Strah stvara paniku   Panika je konačni pokušaj straha da pobijedi ljubav Panika je…


Kako da je spasim Pojima nemam Možda da je suzama krasim Plakati se spremam Što je to što tako peče Pojima nemam I sprečava put moje sreće Plakati se spremam Još jedanput da je vidim Pojima nemam Privrženo da se ushitim Plakati se spremam Trenutak naposljetku dolazi Pojima nemam Uvjerenje polagano prolazi Plakati se spremam…


Došao sam do stropa ili do dna ako želim Da konačno tu mogu otpočinuti duhom cijelim Da li su to granice gdje nema dalje i gdje je sve jasno Okviri moje realnosti i sposobnosti, postavio sam pitanje i sada je kasno Sada plutam u svijetu novom, izgubljen, preplašen i ne znam u kojem smjeru krenuti…


Molim te nemoj ništa reći i vježbaj šutit Jer ovaj jastuk u koji guram glavu već me počinje gušit Počinješ govoriti i ne možeš stati Strahovi poprimaju obilježje stvarnosti i duša mi pati Sad opet zoveš upomoć, pa kako ne možeš shvatit Ti stvaraš tog demona i sada svi moramo patit Volio bi da mogu…


Čini se kao da to za običnog čovijeka nije Podnositi stvarnost koja te svakodnevno bije Znaj da ulažem golemi trud da nepoznanica bi ostao Stavljam čitavo biće svoje na kušnju da Bog bi postao Mora da sam blizu kada kažeš da nacrtati me ne možeš Sam sam sebi dovoljan i vrijeme je da umakneš Još…


Reži on kao bijesan pas Prepala se ona i traži spas U razum dolazi zahtijevajući mir Tim činom pokreće nemilosrdan vir Vuće razum u dubine Preko olupina njegove taštine Čini se njemu sada je kasno Jer u dubini toj ništa nije jasno Iz navike pokušava vladati Te samo još brže nastavlja padati Konačno zove upomoć…