(bio si moj način toplog) Mijenjamo oblike, i tako smo slični jednoj laži davnoj. U statui kuca srce košute. Zatvori vrata. Nikog ne puštaj – u sebe.


Kamen

Sahranim te. Plitko. Da u naletu ludila noktima te izgrebem iz sjećanja. Napukla stijena u grudima. Izasna sam te dozvala. Tijelo se smrvilo pri udarcu o stvarnost. Željela bih, u onu hladovinu da legnem. Da, kao kamen, ostanem nepromijenjena, dok se vrijeme kotrlja preko mene.