Samo mjesečina pada joj na Oči kao safir, Usne kao rubin, Tijelo kao opal. Ne uspijeva se uvući u Srce kao mramor, Ni njene misli poput dijamanata tvrde, što bodu me, bodu.


SOI

Sjene, strahovi Traže, tlače Razloge, ranjene Apsurdne, anonimne Hladnih, humane Okaljanih, ogladnjele Djela, duše I Nemaju, napajaju Tolerancije, tankove Između, intenzivnim Mučenja, mislima Nego, negativnim Ogavno, odavno Strastveno, smješteni Tlače, tiho Ine, iznutra.  


kobalt

Početak ———– Prvo sam uočio njene ruke umrljane kobalt bojom, njenom najdražom. Zamišljao sam da je mijesila nebo tik pred samu noć, istopila ga toplinom svojih dlanova, ili su to vrele zvijezde istopile nebo koje je kapalo po njoj. Jer nešto neba, ali dnevnog, upalo joj je i u oči. Koliko dugo je kapalo po…