Tajna

Ako otkriješ me vjetrovima bojim se odnijet će me šapatom svitanju pod prozore a ja još uvijek želim obitavati među zidinama skrivenog zamka Ako izustiš mi ime dok se zvijezde mrijeste pod nebeskom odrinom pa napuniš grudi mirisom dozrelog nedostajanja skloni uzdah pod rebra noći da skriješ ga od pogleda znatiželjom zavedenih Tajnom ti želim…


Trebao si pripadati meni zrcaliti se u mojoj rijeci ljubljen nevinošću djetinjeg srca Zvati se mojim sve dok ne odsanjaš vrijeme pod trepavicama vlastitih želja Trebao si godinama mojim hoditi okončavajući šutnju zamuklu od isčekivanja Zorama se mojim rađati sve dok ne presuši svemir omeđen bojama tvojih koraka I kad zaplače nebo kišama od neželjene…


Noćas htjedoh pljunuti istini u lice umjesto priznanja objaviti joj stogodišnji rat provući se kroz prste u vrijeme presude grizući nokte do krvi na tisuće pitanja odgovoriti nijekanjem sebe dok mi žila kucavica ne prsne od laži umjesto htijenja naslućeno ostadoh nijema k’o mrtvac izložena pogledima sažaljenja


  Ja nikad ne mogu biti ono što nisam niti mogu ne biti ono što jesam -neodređena u savršenom kaosu postojana izmjerena mjericom nedokučivosti Beskrajno si pristajem uz vrijeme koje me u pauzama slijedi i tjera da vrištim osmijehom djeteta u igri skrivača Silovito ostavljam nemire u tragovima na sve četiri strane svijeta -uključujući i…


Da te objasnim podvalom mitskih bogova u vrijeme vladavine naoštrenih mačeva Il’ kušnjom đavla pri otimanju duše sa prijestolja Kerubina? Ne vjerujem u proročanstva boga Apolona niti dajem važnost strelicama bahatog Amora Đavla sam se svojevoljno odrekla još u doba svog krštenja -pa čemu onda da te pripišem? Igri zloguke sudbine u cipelama za broj-dva…


Ja umijem sasvim neprimjetno prepoznati tvoje kretnje i kad se bezglavo razliješ u bilo kojem smjeru Umijem poput plime uvući u sebe sve tvoje tragove otisnute na poljima obrasle duše Ja umijem na tvome licu prebrojati boje duge i kad ti ognjene kiše oplakuju breme nedosanjanih snova Umijem prepoznati te i kad se mimoilazimo na…


Želiš znati postoji li lakši način da umreš u meni? Trijezno te otpuštam bez iti malo zadrške Pitaš me u kojem si trenutku skrenuo sa mojih puteva i da li si uopće hodio njima? Upravo noćas sagorio si sve želje da potraješ u vremenima mojih slabosti


Još od jučer siroti psi laju na moje tragove ispljuvane od rijetkih vrsta duša (obojane crnim tonovima primirja) Oni isti psi što režu na svoje vlastite čupave njuške rastrgane prije zametka propale potrebe (Ližući šape ljepljivom pljuvačkom) netremice čoporativno preskačući ograde možebitnosti i granice zavađaju već zavedene porive obamrlih nastojanja


Ulaziš mi u snove k’o da su tvoja svojina otimajući me vremenu koje nam ne pripada Utiskuješ u moje slutnje vlažne cjelove obrubljene uplahirenim željama i vezuješ izdajnički drhtaj moje ruke u snopove srebrnog sutona da ne prednem ti uzdisaj zaluđen od isčekivanja I kad se odlučiš onako po svojoj volji otrgnuti me od sebe…


Nije važno jesam li prisutna nijemo il sam opažena vriskom Ovdje gdje jesam postojim u prošlosti i u sadašnjosti titram padam i rastem promatram bljeskove sunca spokoj noći s vječnim početkom i krajem Dužna sam još po koji dan olujama zaprijetiti zagrljajem Jesam tu sam ne pitaj me do kada ne pitaj me zašto znanje…


Noćas te je želja ljubila mojim usnama, onako nježno da iz sna te ne otrgne buntovna Noćas te je čežnja dodirivala mojim prstima, tiho,sasvim tiho da ne ostanu tragovi na tvojim oslikanim snovima Noćas su te zvijezde promatrale mojim očima, da sred tmine utrnuo od pogleda  ne ostaneš skriven od svitanja.


Oslanjam se već odavno o ramena isklesane šutnje obgrljene riječi možda bih i mogla na trenutak utopiti u padove skrivenih obzorja Il’ zaboraviti šapat spremljen pod dokove danonoćnih bdijenja I kad ti razlijem dušu po čulima iskrenih namjera Pogledaj kroz zjenice obamrlih sjenki I ogluši se o tišinu


Ja umijem sanjati otvorenih očiju a da trepnem tek u osvitu zore i ispuniti čekanja satkana od htijenja da noć posije zadnje sjeme nadanja Ja umijem  danu ukrasti  sate da spletem vrijeme u sutrašnja buđenja i zanijemiti u beznađu ogoljele tišine ispraćene samo drhtajem daha Ja umijem  zakoračiti utrnulim korakom a da tragove ostavim na…


Ne otimaj dah za mojim prolazom Ja nisam već odavno Pusti korak da nanovo potone Možda jesam a možda budem sutra ona ista Ja Ako hoćeš zamijeni me za potrebu I šuti ne predaj onaj dio sebe koji ja posjedujem


Ti bar znaš kakvi dušmani lutaju predgrađima mog bivstva I kakvim slovima pišu inicijale mog imena Ti bar znaš koliko gladnih usta zijeva na moje lice I kakvim jezikom prljaju moju čednost Ti bar znaš iz koje se potrebe oštre namjere bezličnih I koliko su krvave ruke onima što gledaju iz tame Ti bar znaš…


Dugo te nema na  pragu moje duše a čeznem za dodirom tvoje nezbrinute ruke Osvani još jednom na razmeđi mojih snova a onda zanijemi da šutnjom ispereš glas I sačekaj me trijezno na rubu svojih misli da ukalupim spoznaju u nadolazeća jutra Kad opet se prepustiš koracima umornih poziva okači o stope znak da opet bježiš izvan…


Tražila sam na crno-bijeloj slici boje tvoga osmijeha I šutke se srela sa slijepcem u ogledalu razapete duše Curiš mi kroz prste Iako šake stiskam do bola Tjeskoba me lomi i kida svaku nadu u oporavak nedužnog srca Okrećeš se k novim jutrima a mene ostavljaš sumornoj prošlosti da zarobi godine hrđavim čavlima Tvoja me…


Jesi li umro prije smrti čovječe Čijim si rukama dopustio da te gurnu duboko u ponor Sjeti se kad si počeo bježati i vrati se na početak Sjeti se zašto si odustao a nisi ni započeo postavljati pitanja Pljunuo si sam sebi u lice negirajući svako “možda” i zabludi dopustio da preuzme tvoju ulogu Zbog…


Na bijelom papiru opijenom uzdasima stoji  izmrljanom tintom ispisana bol jedne duše Pogled mi zastaje na iskrivljenim slovima što me glasno podsjećaju na istinu koju skrivam U tvojim očima suputnik mi je zaborav i vuče me k cilju izgubljenih sjećanja A ja se opirem na raskrižju tvojih misli da uberem još jedan osmijeh s tvojih…


Ne odustaješ da me pokradeš do samog kraja Evo, uzmi i ovo ludilo što me je okaljalo do temelja Zuriš u moj inat bojeći se poraza, nepotrebno Lomi me do kraja neću ti prigovarati Tamo, gdje ja prestajem a ti počinješ utisni pečat da iz bezdana ne izmigolji kolebanje Ja šutjet ću da me glas…


Tiho zacvili duša moja budeći se iz praznine ništavila. Zar fantazijom si se igrala malena moja!? Sad strpljivo čekaj da se iz dojenčeta rodiš u tragatelja za mudrošću. Evo,nudim ti da budeš sa onima što golim rukama trgaju ružin trn i da odstupiš od grijeha svojih poriva. Budeš li lijegala u hladnoj pećini i budila…


Ništa neću učiniti da ti tragove pronađem na stazama purpurnog neba Samo ću sanjati… Sanjati ću vrijeme u kojem si ti i moliti se za čudo da ti osmijeh sačuvam od godina Još nisam spremna odvojiti stvarno od nestvarnog U zbilji nikad nije postojalo ono što sam postala a postala sam ono što nisam Nazovi…


Znaš li da još traješ u meni? Nisu ti se izgubili tragovi Ponekad i odlutaš među zaboravljene stihove al’i dalje ne dopuštaš da odmorim. Miris samoće nagovješta mi još jednu hladnu zimu Slutim ne odustaješ…


Znaš, ponekad ti kroz prozor svoje ogoljele duše dobacim osmijeh i usprkos svome nemiru još imam snage napraviti korak ili dva k tebi. Ne treba meni neko drugi da pali svijeću na pragu noći ja već odavno vidim i u mraku. I znam, da svaki moj pokušaj uspinjanja do hrabrih neće završiti porazom jer Ti…


Možeš mi reći da si na ižuljane dlanove ugravirao moj dah i da si bosim stopalima utisnuo moje ime na ispucalu dušu Možeš mi reći da osmijehom kriješ uzdah vjetrom lomljen na obrazu umornom od vremena i bolnom od sjećanja Možeš mi reći da su ti noći istrošene od pokušaja da oživiš izdajom obilježena svitanja…