Kao jedno od božjih stvorenja, sa dušom, uzimam si za pravo biti, zadivljen. Ljepotom naručito. Nek ti je neugodno. Ljuti se slobodno. Ljepotom nadahnjen, ispunjen sam ohrabren. Zadivljen. Ali ne zaljubljen. Iskreno… Ja se ne zaljubim toliko koliko se nađem… Zaprepašten. Da mi je… (I vjeruj, koliko stranac strancu može, ne govorim ishitreno.) Da mi je samo…


Noćas ću opet biti izdan od ljubavi, od nikog drugog. Večeras kad Mjesec povješa zvijezde da se suše sjaja u hladnoj tmini noći. Noćas I neće to biti nožem u leđa niti ce Oni kopati jamu. “Tvoje sunce je greška” reći ce I moram da ga rastavim. Zorom Kad zapale moje slomljeno Sunce nadom da…


Bez imalo otpora, bez molitve, u tišini. Kao proljetno cvijeće pred nabujalom rijekom. Skriveni iza obzora, poput zvijezda, u daljini. Predali smo se ljubavi suzama i smijehom. Bez imalo otpora i nije mi žao, biti ću sretan pun čeznje i strepnje, kad ovaj svijet mržnje u potrazi za herojima, pronade nas zajedno poražene, zaljubljene.


Na stolu vruća šalica kave ratuje protiv hladnog jutra. Ugrijati svijet, to tužno hladno mnoštvo ili priznati poraz. Otvorila je vrata u tihom isčekivanju nade da ću ustati, zavrištati ljubav kao da ljubav nešto mjenja. (Kao da srce nije poput one šalice kave.) Tužni pogled, uz još jedan okret i zauvijek izgubljeni šapat. Nestala je…