Uselila se duga ispod moga zimskoga kaputa ne znam kako, i ne znam zašto, al’ svaki put lagano me zagolica kad mi osmijeh padne sa lica.  I uselilo se sunce ispod oboda mog crnoga šešira ne znam kako niti kada, a niti zašto al’ svaki put kad tužna muzika svira ono joj neda da me…


Ruke ukočene bolom niz tijelo joj vise a pogled joj kaže još vatre ima u srcu mome, sjedi kraj mene da ti reknem sve ljubavi svoje i sve ljubavnike i avanture, i kako sam nekada i ja život ispijala do zore. Dok ruke joj drhtave niz skute vise pogledom me pita hoću li, oh reci…


Pronaći, upoznati, spoznati nove ideale, nove parole i nove idole treba jer nestali su oni stari u vrevi života otišli u nepovrat i odnijeli sa sobom sve nade i snove i vjeru u ljude. A kako istinske idole naći u ovim proždrljivim vremenima zagađenim, otrovanim uprljanim glađu za nerealizmom glađu za morbidizmom žeđu za slavom…


Vjetar je pjesmu pjesnika starog rasuo u bezbroj riječi, svuda samo riječi, riječi, isprazne riječi bez značenja i bez smisla u vrtlogu kovitlaju se pučinom pogleda mog. A prostranstvo se skupilo, skvrčilo savilo, ovilo ramena teška, pohvatati bih riječi bez smisla htjela sročiti pjesmu o sreći, pronaći, poći i otići al’ vrijeme mi nekako odmiče,…