TI

Ti – sa očima boje sjećanja i licem boje mraza, kosom boje vjetra, što govoriš glasom nijemog sna i hodiš stazom mojih stajanja… Ti – što vaskrsavaš odavno umrlu radost, kad dotakla je dna na putevima mojih suludih kajanja…   Ti – sa glasom kao tišina nakon oluje, sa licem što svenu na prvom jesenjem…


Za noć jednu, maštanja i snova, izrastoh od djeteta do velikog đaka, što se kraj tebe s poplavom ćutanja k’o umoran vitez borio, pa ćutke, zbunjenim pogledom stidljivog dječaka, najveću tajnu o ljubavi tebi izgovorio…   „Volim te!“ rekoh, gotovo viknuh. Zaječa pusta ulica, začuđene dječačkom vikom zaćutaše brbljive ptice, a dûga ljubavi slapom se…


Ugasi Vatru, Gospodine! Pa zvijezdom zaustavljenom između nas istopi tamjan, zapali svijeću i grešnog, vodi me! Daću Ti dušu – u Tebi, da nađe spas – ili nek’ tone u ognjen, pakleni vir… Samo ugasi ratove Gospodine! I djeci donesi mir…  


Daljine, proklete i daleke! Čuvajte mi prijatelje i dane, naše, neke… Čuvajte oči, snene i zelene, voljenu zelenu rijeku, zbog njih i zbog mene… I riječi ljubavi što davno ih reče neko: Volim te, zauvijek te volim, a tako si prokleto daleko.  


Po ocvalom pejzažu k’o tuga razliven mrak, na horizontu života treperi nerazumjiv lik… Iz nesna svjetlost niče, to novog je dana znak s usana šapat teče – molitva – k’o  bolan krik.   A jutrom – dajem Ti šapatom rečenu riječ, darujem suzu, začetu u besanoj noći, od modrog neba okom kradenu mjesečevu mliječ, pa…


Lavirint

Nad glavom procjep, bojen u snove, pod nogom kamen, k’o sjećanja leden. Na usni usahla mutna kap kiše, u oku vrijeme kog’ nema više: Nisam nigdje – niotkud sam!   Preuski hodnici za moja krila, olovne noge ne počinju let. Lijevo i desno kameni zid steže i guši k’o želju stid: Jesam li igdje, i…