Pas

Svako pakleno ljetno jutroKad se svak sa sparinom boriBlentavi pas se valja u traviKao da ga baš ništa ne moriI ko mlada srna skače po polju,Ganja ptice i rovkeAli nikako da ulovi kojuPa laje neke pseće psovkeAli ne treba ga ozbiljno shvatitiČak je i mačiću spasio životA znao je da mu za to ne može vratitiI nije uopće mu nije bilo krivoJer je htio da mačić prestane patitiI opet će se valjati, i lajati na miševe i fazaneI uvijek će ustrajati, svima sretnim činiti zemaljske dane

Jež

Noć bijaše duga, šarena u svojoj tminiNešto tapka kroz mrak, gle jež hoda u tišiniI jež hoda ne znajuć kamo ideAl hoda ponosno i polako, kao da želi da ga svi videI u svome svijetu niti ne sluti da smrt iz zraka prijetiI u tom trenu, sivi sokol na njega sletiSokol se s oštrim plijenom vine međ oblake gusteAli odbijajući bol, njegove jake noge malog ježa ispusteJežić shvativši da je kraj zatvori svoje suzne oči,I dve suze stanu u zraku, ježić će skončati ove noćiNoć bijaše duga, šarena u svojoj taminešto pade…

Tiha bol

Ljetna je veče, i mjesec je već visoko gore,A ponestalo mi je sreće, i brige me već opako more.Vjetar me diže, a nisam više maslačak.Dok sudbina me stiže, Zadnje sjaj prekriva oblačakI vjerujte mi, teško je sve,Dok auti razbijaju tišinuA ja u tišini čekam anđeleDa međ oblake me vinuI dobro je reklaStara ruska lijaDa pjesnici nemaju tekaAl da smrt im dobro prijaI da je opet živa,Rekla bi nam istoJer nije večer krivaŠto pjesnici ne žive čisto