ZNAK

Lomi se u daljini vjetar, lome se kosti. Žeđ me uhvatila za tobom draga molim te oprosti. Dodiruješ me usnama mekim, poljupcem mi brišeš oznojeno čelo, osjećam tvoje tijelo meko i vrelo. Stavljaš mi ruke kao omču oko vrata, izdižući se visoko na modro nebo, plačeš od uzdisaja. Ne želimo stati, plešemo na vjetru, posljednji…


U blijedoj sobi, iskrivljenoj u bojama mermera. Tupi zvuk slama, ostavštinu davno prošlog vremena.   Zrak,samo zrak nam treba da disajni organi prostruje, i stope se sa sjenama.   Da provirimo kroz sjene povijesti, kroz ključaonicu dna, i da ovaj mali svijet miriše kao ti i ja.