razapeo sam bezvremenske strune na razne zvjezdane daljine od prilike kao na harfi kada su počeli zvuci uslijed svemirskog strujanja prvo sam se preplašio a potom obradovao došli su neki dosad neviđeni slušati
Author: joha
ne odmara se Gen ovdje i sada već negdje u području i periodu okupljanja tamo i tada mogu i ovako reći ovaj Gen treći s desna i onaj stosedamdesetsedmi poluljevo gore bili su prije sto i nesto milijardi godina u vrlo bliskom srodstvu a nemaju ni spoznaju ni doživljaj o tome nedostaje im znak raspoznavanja…
na svesvemirskim sportskim igrama izveo sam troskok rezultat je bio 460,314 parseka bio sam 45. od 900 takmičara prvi je bio 23.16 parseka bolji moram još puno raditi da postignem više ima vremena svečano unošenje sjećanja na događaj obavljeno je u bezvremenskoj zoni π/3
pokusao sam izmjeriti brzinu vjecnosti kroz tunel bezvremenske tečnosti negdje je probilo nasao sam se sebi iza leđa
usisavačem za vrijeme pokušao sam usisati dio vremena pa ga ispustiti na drugom kraju našao sam se silno malen u silno velikom vremenskom oblaku znam da ću morati čekati beskonačno minus bar nekoliko godina kako bi izveo pokus na drugi način
vremenskom injekcijom unio sam pola sekunde u sekundu radnja je trajala dvije desetinke sekunde rezultat nije bio jedne sekunda i sedam desetinki več jedna i dvadeset pet stotinki došlo je do vremenskog trenja . . . rastegnuo sam komad vremena da bi u njega umetnuo prvobitno veći onda sam pustio da se stegne ili sam…
prasnuo je mali prasak što potraje jedan časak a puklo je vrlo muklo uruši se sve u sebe pa nastaje novo stanje gdje su čestice sve manje kroz sve veće razdaljine brže brzaju brzine a i dalje on se zbiva i u sebi tajne skriva … … kada ovo bude davno postati će jednostavno …
trgaju se tvari osipa se sjeme oslabi se snaga raspada se vrijeme još brže svjetli svjetlost da dostigne Vječnost
što je Bio bez ne-Bio ali još uvijek nisu trio da bi ovaj život bio
sve sam bliže nazirem poznato evo i ceste na kojoj sam toliko puta pao i razderao koljena sada je nova i bijela grad je pust duša mi tiho plače gdje ste moji ja vas ljubim i grlim hoću spavati ovu noć dajte mi kolijevku Sisak, 1970. g.
Istine su istrčale iz svojih domova. Ostao je samo okvir kuće. A unutra umire dlakavi kostur u pogledu najljepših zrcala.
Prišuljan s leđa mirisu straha otvorio sam trula svanuća ključem od nade i drveta i poprskanim ništavilskim ornamentom. Zalazak Sunca. Rumenilo me stegne u leđima i skrati mi ude. Te ih bacim s druge strane. (na banket lešinara) Sisak, oko 1967. g.
sunčeva zraka danas malo kasni treba izvršiti korekciju putanje da ne bi nastalo lutanje i ne dođe u pitanje novo svitanje
ovdje je i sada …sto i nešto milijardi godina puta još nekoliko i još možete dodati… pa bude buduća budućnost tamo i tada teško je i kako znati što se u tome vremenu-razmaku rađa i događa skriva i sniva stvara i rastvara javlja i ponavlja kako nam je kratak period opservacije
u najdalje-najdubljem zavijutku Svemira daleko od svakog nemira ne događa se izmjena tvari već tvari od ne-tvari u tome naj-dub-kutku-trenutku nastaje nova informacija kao perspektivna kombinacija da dalje funkcionira to prostranstvo stalnog mira-nemira ne-tvari nemaju svoju sliku a tvari će biti u novom obliku tako to diše Sve-od-Svih
nova matematika je Bioinformatika genetski kodovi njeni su vodovi u hodu Svemira sama sebe programira pojavlja se ispod Neba baš upravo kada treba na kraju bi reći htio ona održava Bio
zašto malo dijete često plače nešto ga zasmeta pa nezna što će zašto se malo dijete tako često smije ono u podsvijesti zna da život uzaludan nije
kaže Genu Kod ti i ja smo rod isti tren to potvrdi Gen Priđe im Tvar pa više nisu par šapne im I tek sada smo Mi
i vječno ide ta genska štafeta cilju daleko iza vidika i kako već piše nema uništenja već drugi prostor vrijeme i slika što stvori stvarnost novih oblika jedino ostane kao u snu jedan maleni deja-vu
nije daleko ni visoko ni duboko nije ni naprijed ni iza već tu negdje izbliza tako nekako