ne odmara se Gen ovdje i sada već negdje u području i periodu okupljanja tamo i tada mogu i ovako reći ovaj Gen treći s desna i onaj stosedamdesetsedmi poluljevo gore bili su prije sto i nesto milijardi godina u vrlo bliskom srodstvu a nemaju ni spoznaju ni doživljaj o tome nedostaje im znak raspoznavanja…


vremenskom injekcijom unio sam pola sekunde u sekundu radnja je trajala dvije desetinke sekunde rezultat nije bio jedne sekunda i sedam desetinki več jedna i dvadeset pet stotinki došlo je do vremenskog trenja .   .   . rastegnuo sam komad vremena da bi u njega umetnuo prvobitno veći onda sam pustio da se stegne ili sam…


prasnuo je mali prasak što potraje jedan časak a puklo je vrlo muklo uruši se sve u sebe pa nastaje novo stanje gdje su čestice sve manje kroz sve veće razdaljine brže brzaju brzine a i dalje on se zbiva i u sebi tajne skriva … … kada ovo bude davno postati će jednostavno  …


sve sam bliže nazirem poznato evo i ceste na kojoj sam toliko puta pao i razderao koljena sada je nova i bijela grad je pust duša mi tiho plače gdje ste moji ja vas ljubim i grlim hoću spavati ovu noć dajte mi kolijevku Sisak, 1970. g.


Prišuljan s leđa mirisu straha otvorio sam trula svanuća ključem od nade i drveta i poprskanim ništavilskim ornamentom. Zalazak Sunca. Rumenilo me stegne u leđima i skrati mi ude. Te ih bacim s druge strane. (na banket lešinara) Sisak, oko 1967. g.    


ovdje je i sada …sto i nešto milijardi godina puta još nekoliko i još možete dodati… pa bude buduća budućnost tamo i tada teško je i kako znati što se u tome vremenu-razmaku rađa i događa skriva i sniva stvara i rastvara javlja i ponavlja kako nam je kratak period opservacije    


u najdalje-najdubljem zavijutku Svemira daleko od svakog nemira ne događa se izmjena tvari već tvari od ne-tvari u tome naj-dub-kutku-trenutku nastaje nova informacija kao perspektivna kombinacija da dalje funkcionira to prostranstvo stalnog mira-nemira ne-tvari nemaju svoju sliku a tvari će biti u novom obliku tako to diše Sve-od-Svih


nova matematika je Bioinformatika genetski kodovi njeni su vodovi u hodu Svemira sama sebe programira pojavlja se ispod Neba baš upravo kada treba na kraju bi reći htio ona održava Bio  


i vječno ide ta genska štafeta cilju daleko iza vidika i kako već piše nema uništenja već drugi prostor vrijeme i slika što stvori stvarnost novih oblika jedino ostane kao u snu jedan maleni deja-vu