In my dreams you carried me Through the streets of daily life. In my dreams, I’ve clung to you, I’ve never wanted to say goodbye.   In my dreams you fed me With sweets to flavor hollow days. In my dreams, I clung to you Missing our quirky ways.   In my dreams, you told…


Što kad zatreperi posljednje svjetlo? Što kad se potpuno ugasi? Kako li ću živjeti? Kako li ću postojati?     Što kad me crnina obuzme? Kad ugriz smrti pobijedi? Hoću li moći živjeti? Kao živi mrtvac postojati?     Hodati – raspadnuta, Hodati i proždirati. Kako i vi žderete, Koji bez duše postojite?     Sa crnicom radije stopit ću se S prašinom radije pomiješati. Samo da ne umrem, Živi mrtvac ne postanem.  


Uspoređujem sadašnje dane i ondašnje ljude, Što je bilo s onim što bude. Jesensku klupu na Gornjem gradu, Našu mladu vampirsku maskaradu.   Uspoređujem popijenu radost i neisplakane suze, Drakulsku glad i pipke meduze. Ljetnu klupu na Donjem gradu, Knjigama začinjenu utorkom paradu.   Uspoređujem vaša lica sa svakim novim, Vaše priče s dosadnim ovim. Naše ideje i naše ideale Sa čašom prepunom gorke reale.   A u sjećanju postojano zabilješka stoji, Sitnim slovima piše sa strane, Fotografija na kojoj vječno ste moji, I spomen na minule dane.  


I wanna be close, Closer to your secret garden. Explore the tended meadow flowers. Smell the roses, daffodils. Understand their secret powers. Breath the scent of morning grass, Attend the garden’s holy mass.   I wanna be close, Closer to your pyramid. Walk the darkest catacombs. Touch the shadows, read the glyphs. Breath the smell…


Malo je teško živjeti ovdje, Biti žar u pepelu. Malo je teško ostati ovdje, Kao čipka na ognjištu.   Odvojiti se, a biti dio. Sačuvati se, a ostat’ cio. Slagati se, a ne slagati. Uklapati se, a ne uklapati.   Malo je teško živjeti ovdje, Biti žar u pepelu. Malo je teško sjajiti ovdje, Kao…


Vilenica vila, zelenih krila, S drvećem je jedno, ta šumska vila.   Cvijeća joj puna kosa, A jedan mali joj izrasao na vrh nosa.   Ruke duge i vitke kao brezine grane, Nekad se uzdigne čak među jablane.   Vilenica vila, pod zelenim plaštem sniva, Na mahovini mekoj, njeno tijelo počiva.     Vilenica vila, smeđokosa i mila. Među drvećem živi, ta šumska diva.   Na ruci joj se rascvjetao mali cvijet. No, mislila je kako nije dovoljno lijep.   Htjela ga je obojati u stotinu boja, I dodati nekoliko ukrasnih slova.   Ali izgubila je magični kist. Možda joj je ispao pod kakav list?     Vilenica vila, kose kao svila. Šumom luta, bez putokaza i puta.   Gdje li se čarobni kist skriva? Možda se izgubio u carstvu gljiva?   Gljive su mrzovoljne, samo sjede i šute, Ne vole vile i stalno su ljute.   A šumske su vile krhka stvorenja, Pred pogledom mrkim, uhvati ih trema.     Vilenica vila, jutros je krenula Šumskim putem u kraljevstvo gljiva.   Potražiti magični kist, Da ukrasi cvijet i njegov list.   Na putu je dočekala nove zore, I vidjela kako nebo ljubi more.   Vidjela je oblake raznih oblika, I kako priroda najljepše prizore slika.     A na drvetu jednom, u krošnji visoko,…


Htjela sam biti žena, Htjela sam biti cijela, Al’ bila sam samo pola. Bila samo još djevojčica.   Htjela sam biti prava, Htjela sam biti svoja, Al’ bila sam samo pola. Bila sam još djevojčica.   Pokazati mi da budem žena, Nisi znala, nisi htjela. Poučiti me da postanem žena, Nisi mogla, nisi smjela.   A ja sam rasla sama, svoja, Dječjom stegom odgajana. Rasla pored kamenog puta, Drvljem i suhom zemljom posuta.   Plašila si se da moja mladost, Muškarcima se ne svidi. Al’ željela sam da se ženska zrelost, Na meni barem malo vidi.   Nisi rekla da sam lijepa, Priznat’ nisi smjela. Da ne bih bila ljepša, bolja, Da ne bih bila povrijeđena.   Pokazati mi da budem žena, Nisi znala, nisi htjela. Poučiti me da postanem žena, Nisi mogla, nisi smjela.   Teško ti kažem sada, Da mnogo sam propustila, Što me bilo samo pola, Što bila sam djevojčica.   Teško ti priznajem sada, Koliko si nedostajala. Da cvasti mi nisi dala, Jer bolom si me vezala.     A sada sam žena,…


Oci su mi zagorski kesteni, Crni sjajni biseri. Kosa mi zlatom protkana, Suncem s krajiskih planina. Lice mi je bijelo purgersko, Proljetnom jasnocom zaogrnuto. A u srcu vatra slovenska, Zubor Soce tece mi na usnama. Ime mi je pravo slavensko. Nosim ga po svijetu ponosno. Marljivost mi slovenska. Borbenost je krajiska. Mirnoca istarska. Ja sam…


Proći ispit… Neki kažu da je lako. Proći ispit… Nekima je stvarno tako.   Proći ispit… Hoće’l ikad biti lako? Proći ispit… Da je barem jednom tako.   Proći ispit… Ima li šta gore? Proći ispit… Kada prođem bit ću bolje.   Proći ispit… Hoće’l ikad kraj doći? Proći ispit… Hoću li snage smoći?  …


Dječicu milu rađati nam ne daju. Kažu siromasi smo Što uzdržavati ih ne mogu.   Dječicu milu Bogataši preziru. Kažu budale samo Prave sirotinju.   Al’ tko nas opljačka? I buduću nam djecu? Upravo isti što vjeru nam preziru.   Siromaštvo je pečat Na putu Njegovom da kročimo. Pred njihovom zlobom Dokaz – pokleknuli nismo….


1. Ispod sata na Trgu Tvoj poljubac čekao me. Na istome mjestu, Sad gledam u tebe.   Jedan dan prođe, Od zadnjeg susreta. Jedan zalazak Sunca, Od posljednjeg poljupca.   Al’ na satu piše, Neka nova godina. Dekada je više. Otkud stvori se jedinica?   Al’ na satu piše, Neka nova godina. Dekada je više….


1. Deset je prošlo godina punih. Pjesnička duša prepoznaje sličnu. Deset je prošlo godina, i više. Pisanju stihova, dušu vičnu. U susretu ovom, očima te pitam: Možda vremeplov jednom te vrati?   Kako sam mogla drugoj te dati? Kako sam mogla – drugoj te dati? 2. Kakvi su to čudni sati, Kad teže se voli,…


Kuham i spremam, Za drugo mozak nemam.   Širit noge znam, Al’ bez para ne dam.   Sapunice me pale, Do’će mi do glave.   Big brother junaci, Miluju me po dlaci.   Baš sam dobra treba, Šta mi drugo treba?   Pojest, popit, dosta je. Drugo za me nebitno je.   Baš sam prava…


Nešto me goni… Da se iskradem… I ukradem želju u grudima zatočenu.   Nešto me goni… Da te ukradem… Uberem bliskost s ramena ponuđenu.   Nešto me goni… Da zaplešem… Prisno bachatu uz tvoja koljena.   Nešto me goni… Da čujem… Još jednom koliko sam voljena.   Nešto me goni… Da ti vjerujem… Priče s…


Nije da ne volim cipele; štikle i sandale, Ali više volim hodati podignute glave.   Nije da ne volim lijepu odjeću, za kišu i sušu, Ali više volim imati čistu dušu.   Nije da ne volim šminku, biti lijepa nije grijeh, Al’ ljepša sam kad me krasi iskren osmijeh.   Nije da ne volim skupocjeni nakit, raznih oblika…


Dječice moja na nebu, Plačete li što život vam odbijaju? Dječice moja na nebu, Plačete li što postanak vam uskraćuju? Što ne dozvoljavaju vam rođenje, Oni što previše mudruju?


Mač će ti probosti dušu, Razdijeliti je na dva dijela. Slabost će postati tvoja snaga, A snaga tvoja slabost.   Uzmi mač, bori se. Ratnik će stati uz tebe! Protivnik postati saveznik, a saveznici ljuti dušmani.   Cvijet će raširiti latice, Nebeskim mirisom zamirisati. Latice neće nikada uvenuti, Ali trnje je ono koje će pasti….


Zvijezdo jutarnja, Sijaš li još, Ili si prestala?   Kišo večernja, Liješ li još, ili si zastala?   Ne gasni zvijezdo, Drži se za mene, Za baklju svoje pobjede.   Ne prestaj kišo, Ulij se u mene, U more svoje pobjede.  


Ovdje sam, a nisam ovdje. Lebdim između jave i sna. Daleko sam, a sasvim blizu. Dižem se u nebo, pa spuštam do dna.   Ne dotiči me, ne osjećam stvarnost. Izgubljena između svjetova sanjam. Dotakni me, ekstazu da osjetim. Vežem konopcima, pa ponovno slamam.   Što postoji, više ne postoji. Sjećanja na obzoru se gube….


Djevojčice… Snivaj snove u mojim mislima – dio si mojih oblaka. Otvori oči drugoj stvarnosti – iskusit ćeš život.     Plesačice… U stopalima lakim – mudrost sakrivena. Pod tankom koprenom – zapleši ples boginja. Drevni pokreti naših prabaka – sjećaju se bedrima. Tajne naših svećenica – utkane su bokovima. Nasljednicama voljnim – beskonačna objava….


Propaliteti balkanskih drzava namjestenih ratova. Unistene generacije suskanja plavih kuverata. Cisti ljubavnici devalviranih vrijednosti i inflacije picaka. Nekonkurentni trgovci slobodnog trzista bezdusnih umova. Protivnici abortusa davno abortiranog morala svijeta. Vjeciti studenti fakulteta borbe za opstanak. Vjernici svojih osobnih pravednih religija. Umjetnicke duse bogatstvom ispunjenih prosjaka. Milostinjom vrijedjani, korupcijom unisteni. Ne-mogucnici napredovanja vlastitim trudom i idejama….


Medju cvjetovima najljepsi, kontrastom paznju plijeni. A njegov opijajuci miris brzo stanom se siri, Kad veliko crno oko iza vrata proviri. Avion nije brzi od tvojih ideja. Leptir nije nestalniji od tvojih nozica. E kad bi zivahan kao ti cijeli svijet bio, Ne bi mu se sjaj nikada urusio. (po uzoru na Pippovu pjesmu)


Plovi, plovi mamin brod, Po plavome moru. Vozi malu djecicu Na dalek put u zoru. Al’ dosla je oluja I brod se jako ljulja. Ljulja, ljulja, ljulja, Snazna je oluja. Pljus, pljus, pljus, Pali su u more! ( djecica se pritom voze na koljenima, koljena se ljuljaju lijevo-desno kad dodje oluja, a zatim se djecica…