Gdje si..

Nemogu ti reći što ovo pišem dok šetam i promatram sve oko sebe ljudi, jedno do drugog ptice, iz gnijezda u gnijezdo Krhotine sjećanja počinju se slagati u komade Gdje si? Ne vidim te. Moja duša žudi za tobom, za hladnim dodirom tvoj. Pišem ti svaki dan, dragi a sad ovo pismo kidam na komade. I tako svako. Gdje si? Ne vidim te. Moji stihovi prolazni su poput noći Bijelih noći, u ljubavi i daljini. Pogled s mora je dovoljan da dopre do mene do mojih očiju. Nema istine više.…

Gorki osmijeh

Zar je samo gorki osmijeh Potreban Da bih skliznula jedna sjajna slana kap Niz te rumene obraze Prolazeci kroz labirint Bora i osjecaja Davno potrosenih godina Dugih,toplih ljeta Koliko li daleka Treba biti Plima u srcu Da bih ta ljubav Doprijela do mojega ranjenoga srca Iz daljine januara..

Kišovita jutra

Gleda nekamo u daljinu u noć dok se na prozor nižu kapi kiše Sjećanja s uspomenama su polako počela navirati Staje se smijati. Oblaci prestaju vući sunce pojavila se grmljavina Bljesak u današnjeg danu osvjetlio je njezinu ljubav koja je i dalje bila jaka Dok u daljini on plače Osjeća davno zaboravljene zagrljaje uz tračak nade i ljubavi prema njoj Oprosti..

Bol

Eh, da samo znaš koliko ovo sve boli Pogledaj mjesec ,zvijezde nek ti one šapnu.. Noći tiho i lagano prolaze.. Svakim danom sve veća tišina. Nema više razvućenog osmijeha preko lica Niti onog umiljatog pogleda ostaje samo svjetlo na kraju ovog mračnog tunela punog boli i ljubavi..