Čovjek koji pred ljudima ćuti Nije se odbacio od svijeta Samo u svom prostoru sluti Što je oko njega sveto ,a što kleto.   On štuje male stvari kao što Tin kaže Nigdje ćutljiv čovjek ne griješi, ne laže Pod nebom je malen kao čovjek svaki Al duša je jača i veća od drugi,…


Još uvijek nisu mi jasne granice života Ni svijet, ni san, ni ljubav što me guta U ovoj nesanoj noći srce samo zna Da teško je živjeti, teško je disati sam.   Još uvijek nisu mi jasne riječi nekih usta Pričaju mi o životu i nestaju svakog puta Samo slike koje vidim kažu mi istinu…


PUT

U taj tren kad grom udre, A osjećaji bistru vodu zamute, Svi glasi sa dna odjednom zašutiše!   Tad stanu bolni zvuci da se množe, Moju dušu žalost crna prože, Prihvatim sudbinu, drukčije ne može!   Kroz duge, preduge oluje, Pratim brodove što morem plove, I ove stalne vjetrove što struje!   Sav mir odnio…


Prije nego svane zora Čekat ću te kraj jezera Gdje su grane povijene Gdje mi suza uvijek lako krene.   U tihim, burnim, dolazim noćima Nadajući se dolasku tvom Da ne vidiš tugu, bol u očima Da se bliži kraj životu mom.   A kad jednom sav sjaj gasne, Bit će svima riječi moje jasne…