LAŽ

Neću da mi istina kvari ovu ludu sreću što s tobom je sanjam. Nek počiva mirno u nekom dalekom, završnom činu rađanja i neka živi na drugoj strani naših snova. Neću, neću istinom da kvarim ti osmjeh nek’ kao vino opija nas – laž.


Misli

Putuju misli Neuhvative bježe Dodir sjećanja Blag. Ritam zaborava Udara o srce Tuče Kao lom Prodoran i jak. Nestaješ A još te ima Kao noć Željen kao mrak U svitanje rano Prerano… Kao nitko – željen…


Spoznah svoje postojanje još u rađanju neke nove priče… Zamislih tijek suviše mutan kraj… Da  li poželjeti još jednom ritam tvoga srca na početku svoga bola ili nestati spokojno iz vlastitih želja?  


Vrtuljak

Dotaći pogledom samo jedan cijeli život kao vrtuljak slika po mojoj svijesti Sagledati radosti i boli I boli… I spokojstvo naći od razuma ili htijenja…


Nemiri kao rijeke teku. Čežnjom prikrivam svoju bol. Kaplju po staklu nježne kapi našeg sumraka. A nemiri bezuvjetno teku. Ptice su otišle potražiti sunce a mi ostadosmo u tami naših sjećanja. More je vikalo svojom žestinom a mi smo krčili prolaz kroz pjenu. I sve se ruši… Utabani putevi izgubiše cilj a mi zalutasmo… Srcem…