Rođenjem dugujemo Bogu smrt, a nadamo se zauzvrat dobiti krila anđela za zaborav naših niskih pobuda i bolesti što se nezaustavljivo šire kroz zrak. Zla kob zamotana u tami i tišini svemira. Koraci prema ishodištu ne prestaju, samo se u prugasti spektar vraćaju. Nikada neću otići, ja znam tko sam i nisam sam, mene zove…


Ne treba mi lažni spokoj u bezličnim noćima, niti prazne riječi slučajnih poznanika. Neko drugo stanje i shvaćanje puno bolje reže krivo korijenje. Povratak u mrak je neminovan. Početak u tunelu, izazovan. Za ono dalje nemam objašnjenja. No, ipak vjerujem u pokoljenja, njihova rješenja mojih stremljenja.


Na kraju završnog čina nastupa osoba, neponovljiva i jedinstvena kao nitko do sada. Točno na mjestu spajanja dimenzija vremena i prostora postoji točka ništavila, granica originalne riječi koju književni klaun namjerava prijeći. Nije to bijeg, nije to veleizdaja, trud je to golem i uporna predaja. Nema sumnje, alter ego će se uklopiti, originalno pisanje nemoguće…


Stare staze velike slave, prolaznog uspjeha i bolesne ambicije ne želim više da nađem. Nije me briga tko sada po njima paradira i baš mi je drago što mene već odavno glamurozna kurtoazija ne dira. Moj grad me vara pod maskom tuđih zabluda, umotan u prljave plahte niskih požuda. Predah između otpora, sugestivna stanka, pogled…


Na dan kad je stari pokvarenjak umro, obukao sam sve crno, kupio cigarete i vino, ukrao viski i pivo. Ne bi ni on drugačije postupio. Možda bi još i nešto napisao ili nepoznatu ženu na blud naveo. Nepismene uspaljenice i sjedokosi masturbatori, na lovorikama međusobno zahvalni komentatori. Prozirne seksualne aluzije, zamotane u celofan poezije. Na…


Dobrodošli u nametnuto potrošačko društvo, tisuće posrednika da se dobije jabuka iz vlastitog vrta. Svatko uzme sebi puno više nego što mu pripada, smrad prokletog novca je hipnotičan. Ruglo pretvoreno u mjeru uspjeha. Zombiji s nulama u očnim dupljama, trebaju laži duboko ustajale u ego potrebama, ne vide svijest srca koja se budi i polako…


Ti ne znaš sama odgovore, ti gledaš kroz zatvorene prozore. Ja slušam tvoje viđenje mrtve prirode, ja znam za takve primjere nepravde. Pokušavaš oživjeti nemoguće prizore, ja i dalje vidim krvavo samoljublje. Ne znam ni ja na sve odgovore, prešutimo obostrane prigovore. Ne pitaj me manje od onog što ti dolikuje, pravit’ ću se da…


Neprospavana noć budi mnoga pitanja, najljepše je prije svitanja konfuzija nameće teret pisanja. Prošle je noći pala mrvica sa stola Gospodara, ravno u moje ruke ispružene katkada. Dobio sam djelić traženog, izgubio izdržljivost poput životinje u bijegu i otpornost na sve što nije u redu. Očiti znak kako moram odmah u potjeru. Trebalo bi nešto…


Nesvjesni sudbine svojih potomaka, leže u blatu, napola oblikovani, čekajući lažna podsjećanja na dobra stara vremena, samo tupo zure u sutra i postaju lak plijen ljudima s jednom nogom u grobu a drugom na tronu, koji na izmaku života pričaju o vlastitoj budućnosti, a umiru, najkasnije prekosutra, ali sretni u svom grču i puni radosti…


Poznata glazba čuje se oko mene. Komadići himničke melodije pomiješani sa zvukom histerije. Odavno se sinkronizira glas simfonije koji mome uhu najbolje pristaje. Nije to ružan san, nepovezan i rastrgan, slijed riječi i slika naizgled bez smisla. Negdje daleko iznad odzvanja savršen sklad. Noć pripada svima, skrivena u našem ograničenom umu, spava snom pravednika. No,…


Vratit’ ću se na životno raskrižje na kojem sam davno prije pogriješio skretanje. Vratit’ ću se na izmaku snage sa nekoliko atoma nade za buduće, sretnije dane. Vratit’ ću se ponosno pobijeđen, nikad na koljena bačen, uvijek dotučen i nedorečen. Vratit’ ću se da bih bio shvaćen, od dragih ljudi i prihvaćen, divnom životu bit’…


Stjeran u kut da ne pobjegne, moj život bez prisile sam sebi stavlja okove, da se slučajno ne pomakne u igri gdje pravila određuje, netko tko se u igru ne razumije. Početak predaje. Laka ili teška, svejedno, boli me. Ruše se zidovi obrane. Kule iz oblaka padaju kao da ne postoje. Snovi sazdani od zabluda…


Imam neke skromne planove kako uspjeti u svijetu ovome, stvorenom za dvoje. Postoje ambicije koje nisu pretenciozne i ne znače predaju pokvarenom društvu, bolesnom od pohlepe i ljubomore. Meni treba ljubav da me pokrene, ona je središte svijeta, oko nje se sve važno okreće. I uz malo bitne sreće, da me brzo pronađe, (jer rijetko…


S vremenskim odmakom izgledaju smiješno male, nikad proživljene velike životne balade. Ranjavanje pogledima budilo je želju za dodirima. Poljubila me je povodom nekog važnog datuma, tek jedan dodir pijanih usana. Dala mi je utjehu u pokušaju zaborava pune slave moje patnje i žalosti. Dobro odmjerena doza naivnosti i skromnosti, te se odmah vrati monumentalnoj trivijalnosti….


Vrijeme postaje sve dosadnije, tromo se vuče kroz moje područje, lijeno se giba u ritmu kolotečine. Sve to pomalo utječe na mene, pa se i ja kao starac krećem sporije kroz prolaze koji mogu da se zatvore. Sve je manje zdrave ambicije da se svijet mijenja na bolje i pozitivne panike ako se neka vrata…


Čak i prošlost mijenja svoje boje, danas moje srce nije više tvoje. Kao da je jučer bilo pravo vrijeme, nisam vjerovao da će sutra biti bolje. Moj dom je u koracima, lutanjima i oblacima. Potpuna neprisutnost daje neku osebujnost mojoj otuđenosti. Ne posrćem više pred naletom tuge i nježnosti. Tako nemoguće lako preplivam površinu dana,…


Vješto ću sakriti trag koji vodi na moj prag. I neću biti sam jer tako volim, već je to jedini način da postojim. Ponekad dopustim nekom rijetkom gostu, posebnom, da pogleda iznutra moje mračne odaje. I neću ga tjerati da brzo pobjegne, jer se taj izbor odmah sam od sebe nametne. Sam protiv svih koji…


Pronaći ravnotežu nije lako. Između mnogih krajnosti koje privlače neodoljivo, uravnoteženost i nije baš rješenje zavodljivo. Balansiranje može biti pogubno ako nema svrhu, jer svaki čovjek nema uteg oko vrata koji ga vuče prema dnu, koristeći nezaustavljivu energiju, ne dajući šansu davljenicima niti da zadnji put u(z)dahnu. Neuravnoteženost nije privilegija nego težak teret u životu….


Paralelni svijet nacrtao sam svoj. Znam da ti nisi u njemu, ali moj plan je i tvoj. Muka mi je od ovog globalnog zakona u korist hrpice bogatih govana, koji vlada bez reda suvislog, protiv svega normalnog i logičkog. U svakom fragmentu sublimirana poruka. Šira slika je užasan hologram i nezamisliva urota protiv puka. Sutra…


Ciklus propadanja se uspostavlja. Vrtuljak moralnog jada se nastavlja. Poslije razdoblja pritajenog odmora još su veći Sodoma i Gomora. Grijesi nečistoće kreću u pohode. Gmazovi iz mrtvog mora slave zablude. Ambis zla stvara jaz između razuma i osjećaja, instikt i intuicija srca neoprostivo podsjeća na vrijeme kada nismo bili znanost i religija. Već samo empatijska…


Hvala na svakom udarcu u glavu. Čast mi je i zadovoljstvo tući se za slavu. Za kratku slavu koja traje puno manje nego koncentracija i samopouzdanje. Na malom ringu velike se stvari stignu. Od pobjede i poraza do smisla i značenja. Svaka runda nešto novo nosi, osim plemenitosti usađene duboko u meso i u kosti.


Budi se u meni nešto davno pobijeđeno. Opet ću morati mrziti zbog straha. Opet ću morati bježati iz mraka. Raste u meni iščekivanje potresa. Psihoza nemira puna je hendikepa. Čudni znakovi sjaje mi u tami, na putu samouništenja u opasnoj glavi. Vladaju u meni demoni iz pakla, oni su krivi za fobije iz mraka. Od…


Anonimna poruka je upućena. Zvuči kao prijetnja. Uslijedila je brza identifikacija i trenutačna likvidacija. Sve je bilo gotovo prije svanuća. Jedna prazna prijetnja bez pokrića donijela je nestanak još jednog, drugačijeg bića. I dalje se svijet okreće oko slabića, nastavlja se niz tajnih smaknuća. Dokle takva brojna promaknuća? Mi mislimo da se bojimo ali, to…