Snovi

Zeljno cekam, noc da dodje,  da umorna glava, snovima podje, da se vinem, na cilimu maste, posjetim, mirisne, cvjetne baste…   Jedva cekam, da letim sa leptirima, postanem dio, rijeke, planine, pozdravim se, sa svojim nemirima, prostranstvom zamjenim, svijeta praznine…   Zelim, da uronim u dugine boje, sa njenim nijansama, pomjesam svoje, da se oslobodim,…


….

Svi smo se rodili, nevini, cisti, placem, pozdravili ovaj svijet, niko od nas, vise nije isti, svako ce, gresan umrijet… Bio si, mali, gugutavi zamotuljak, radoznalih ociju, hartija bijela, sada si, nadobudni, zao coveculjak, nesrecnik, ispod skupoga odjela… Ti si bila, razlog necijeg osmijeha, andjo srece, velikoga srca, sada si, izgubljena u moru podsmijeha, dok…


Proljece milo, proljece drago, ne bih te mjenjala, za svijeta blago, gdje si se, do sada, tako vjesto krilo, otuzno, prazno, bez tebe je bilo… Srcem te grlim, punim nove nade, upijam, mirise, boje, pupoljke mlade, od ljepote tvoje, zasuzi mi oko, bespovratno, za sebe, veza me duboko… Volim, tvoje sarene ulice, parkove, staze, svako…


Cuvam nas, od svih pogleda, daleko od bola, patnje, lazi, od svijeta, prevara, uvrjeda, u skrivenoj, nevidljivoj oazi… Cuvam nas, od ovog vremena, vrtloga poroka, “modernog” morala, od zlobe, pakosti u ljudima, na ostrvu, palmi, skoljki, korala… Cuvam nas, od tebe i sebe, od nerazumjevanja, iluzija, straha, lukave, sumnje ispijene, u moru, ljubavi, strasti, uzdaha……


Tata

Tata Dvadeset godina, proslo je tata, od kako si pokucao, na Bozija vrata, ostavio mamu, da o nama brine, a ti, da bdijes sa nebeske visine… Glasa ti se, dragi oce, ne sjecam vise, oci ne mogu zaboraviti, iste su moje, u srcu tvoji zagrljaji, zauvijek se skrise, licimo, to mi kazuju slike tvoje… Zasto…


Danas je lice zeljno osmeha, umorno telo, zagrljaj trazi, dusi treba ljubavi i podstreha, i lepa rec danas se vazi…   Danas srce drhti od samoce, daleko izgleda sigurna luka, tebi se obracam citaoce, danas znaci i dodira ruka…   Danas je vetar uzburkao vale, misli hoce da odmore od sebe, ocima nedostaju pticice male,…


Jedna rec moze da promeni dan, ostvari neciji skromni san, izbrise sa lica suze i tugu, umesto oblaka nacrta dugu…   Jedna rec moze cudo da stvori, dati nadu da neko se bori, ucini da postane u zivotu bolje, ulije muceniku, snage i volje…   Jedna rec moze da unisti dan, slomi zelju da ostvari…


Sjeta

U moje srce uvukla se sjeta, tiho se usunjala kao lopov stari, nasla mene, mimo cijelog svijeta, krenula po odajama da rovari..   Pritisla me kako stjena more, zarila svoje prste u meko tkivo, misli ne znaju kako da se bore, kao da me kida dio po dio, na zivo…   Sta hoce od mene,…


Dan

I dodje tako dan kad se nebo naoblaci, kad u srcu munje kolo vode, kad se u dusi najednom smraci, kad ladje morima ne mogu da brode… Iz cista mira dan nemir donese, kroz krvotok kao otrov potece, kao da sve nade bujica odnese, umjesto dana svane kisno vece…     Sa tim danom nevjerica…


Kad me neko pita, sto mi oko suzi,zasto lice mi je kad kad blijedo,sta je uzrok mojoj vidnoj tuzi,zasto izgledm kao preplaseno cedo,reci cu mu zasto… Kad me neko pita, sto pogled mi odluta,a osmijeh se rijetko na usni ocrta, zasto mi zabrinutost cesto doluta, zasto mi se oko ociju umor iscrta, reci cu mu…


Neko cudno vreme uvuklo se medju ljude, svi misle pametniji su, mogu drugima da sude, neko cudno vreme narod vinu u visine, misle da dosezu sve tajne, filozofije i sirine… To vreme nadenu im lazna krila moci, veruju da ce nesto promeniti, pomoci, nadaju se da sreca sa neba pada, ocekivanja su im beskrajna, krhka…


Doslo vrijeme nerazumjevanja i svadja,puno price bez smisla i kraja,vrijeme kad je bol od srece sladja,malo ljubavi, puno razocaraja…Doslo vrijeme, kad mane vrline postaju,previse izdaje, premalo srama,vrijeme kad ljudi na sve pristaju, suvisnih rijeci, glumackih drama… Doslo vrijeme kad srca nemaju pravo, kad razumi bez razuma vode zivote, vrijeme kad puno postaje malo, pretjerane lazne…


Kad me neko pita, sto mi oko suzi,zasto lice mi je kad kad blijedo,sta je uzrok mojoj vidnoj tuzi,zasto izgledm kao preplaseno cedo,reci cu mu zasto…Kad me neko pita, sto pogled mi odluta,a osmijeh se rijetko na usni ocrta, zasto mi zabrinutost cesto doluta, zasto mi se oko ociju umor iscrta, reci cu mu zasto……


Posmatram prizor koli ledi krv u zilama, trudim se da ne zaplacem svim silama, naizgled divan, topao, prolecni dan, postaje tuzan, taj idilicni san. U daljini povorka na vetru se njise, otuzna, jednolicna masa, jedva dise, iz gomile nekome se ote jauk boli, cuh zenski glas kako se Bogu moli. Lica bleda, lelujaju kao crne…


Znao sam da sve je prošlo, ništa više za tebe me ne veže, neko novo vreme mi je došlo, obruč tuge više me ne steže. Dugo ništa o tebi ne znam, video te nisam, prošle su zime, nisam više nesrećan i sam, ali kadkad ti spomenem ime. Sretoh te slučajno, u nekom gradu, nisi me…


Cemu ovaj bijedni zivot, cemu ovo sve, kad sudbina kurva samo bol mi pakuje? Zasto da se nadam, kad iznevijere nade sve, zasto da sanjam, kad snovi ne mogu da se ostvare? Zasto se ljudi zavaravaju da bice bolje sjutra, zasto, kad nam svicu ista jutra?! Zar ja vidim, da sve je laz i nistavilo,…


Bilo je proljece kada smo se sreli, rekli smo vise nego sto smo smijeli… Na vijecnu ljubav smo se zaklinjali, a da sudbina ima druge planove, to nismo znali… Bilo je proljece, kada si mi cvijece stavljao u kose, i kada je sreca ličila na kap jutarnje rose… Mislili smo da život u našu korist…


Kao lahor, tvoji prsti mrse mi kosu, svaku njenu vlas njezno ljube, setaju po celu, usnama i nosu, pa se nemirno po tjelu gube. Kao ladja, poljubci po kozi plove, za sobom ostavljaju vjecni trag, tim prostanstvima oni uzdahe love, samo oni smiju preci srca prag. Kao melodija, tvoj glas me opija, sva cula pomiluje,…


Spolja jaka kao stijena, A u duši krhka, nježna žena… Lice joj uvijek osmijeh krasi, A ranjeno srce beskrajna tuga kvasi. Njene oči, dvije zvijezde sjajne, Nepregledne nebeske kriju tajne… Nekad su vatrene, kao ognja žar, A ponekad nemirne, kao mora val… U njenom pogledu ima puno sijete, Iza njega, još se krije nejako dijete……


I opet mi noć sjećanja budi, opet čujem onaj vapaj ludi, ponove me grle njihove ruke, opet me stavljaju na Tantalove muke… O, sjećanja moji pusti jadi, moje ne ostvarene želje, siročići mladi, postali ste samo slike blijede, dokazi nemoći i moje bijede… Plešete slobodne kao ptice, dok mi vrele suze natapaju lice… Bolite me…


Zašto bježite od mene srca gluha, zašto me se bojite kao zloga duha? Zašto zatvarate dušu, kad sam tu, a nijemo me dozivate u nemirnom snu?   Zašto me tjerate kao da sam prokleta, zasto, kad postojim od kad je i svijeta? Zašto mi ne date da Vas vinem u visine, da zadrhtite od moje…


U rukama mi stara, iskrzana slika, na njoj se naziru, dva izbledjela lika, gledam ta zaljubljena lica dva, jedno je on, drugo sam ja.   Prstima dodirujem poznatu kosu, klizim po njegovom čelu, usnama, nosu, znam napamet svaku crtu lica tog, poznajem dušu, andjela mog…   U njemu sam dio sebe prepoznala, Bog mi ga…


Lutamo, tražimo, ustajemo, padamo, vjerujemo, ljubimo, molimo se, nadamo, u klupko života, upetljani smo svi, ali putevi sudbine, nisu nam jednaki… Patimo, volimo, zbog ideala stradamo, letimo visoko, još niže padamo, svi smo drugačiji, niko ne liči, sporedni smo glumci, u životnoj priči… Želimo, gubimo, borimo se, odustajemo, žudimo, osjećamo, nikad ne posustajemo, jurimo iluzije…


Ko si ti što me gledaš iz mraka, pogleda tužnog i koraka laka? Poznato mi je tvoje lice od prije, liči na njeno, al’ isto nije… ?!   -Ja se stvorim kad srca pozovu, zato sam  došla na adresu ovu, opet ćemo se družiti nas dvije, otkriću bol, koja se u tebi krije!   Šta…


Noćas

Noćas bih vrištala na sav glas, nocas bih u čaši potražila spas, noćas mi duša plače od bola, noca mi đavo uzima života pola… Ranjeno srce u krvi se guši, cijeli moj svijet polako se ruši… Suze očaja lice mi prekrivaju u njima mrtve nade plivaju… Dotakla sam dno samoga pakla, slomila sam se kao…