I dok odvraćam pogled Od svakodnevnog sranja U oči mi upada Sitni prah snova Magli mi pogled I odvraća misli Kao droga mi stvara Toliko željen zaborav Vodi me daleko Putem stare čežnje Cestama iz grada Tračnicama samoće Do baranjskih šuma I srijemskih ravnica I tu mi se duša Pretvara u klasje Koje nježno njiše…


Želim ženu koja voli A da ne traži zauzvrat Želim hrabrost ubojice Ludost Hemingvaya Želim mudrost Platona I mirnu ruku Da Vincija Osmjeh anđela Dušu svećenika Spokoj pokojnika I talent Dostojevskog   Želim tijelo Otporno na grijeh Srce veliko za sve Želim da me udari grom I probudi u meni Sve ono što je zaspalo…


Protkane starom čežnjom Jesenskih mirisa Moje misli Vam putuju Ove teške sjećanjske noći   Daleko smo si Uredili život Jedno od drugog Sa drugima Koji nisu kao mi   Nikad nitko kao mi   Nedostajete mi Gospojo iz mojih snova Iako ste u snovima stalno Ko jednom takvu ljubav proba Uvijek želi još   Nikad…


Uistinu je U njemu žive žalosni ljudi Što nasilu se smiju A tvornice radosti Rade punom parom Potražnja raste Sve više Svakim danom Prodajem osmijeh Lažan Polovan Malo korišten Povoljan Kupujem sreću Cijena nebitna Važna je samo Sposobnost kreditna Ljubav na rate Uz niske kamate Žalostan si svijete Jebote!


I tko zna Šta je bilo s tobom Gdje si otišla Prenaglo Prebrzo Ja samo znam Da ostao sam sam Puno godina je prošlo Puno drugih Puno gradova sam Ostavio iza sebe Kako u kojem Ponekad se sjetio tebe Dubrovačka ta ljeta Davna već su uspomena Iako te ne volim više Postelju mi sada sprema…


Sramotno mi se čini Kao čovjeku U ovo grubo vrijeme Tražiti više u životu   Ali moram Kao čovjek Tražiti neumorno Tu ljepotu Koja kao da od mene bježi   Oprezno osluhnut Lišće na vjetru Dah zime na obrazu Poljubac rose Tu ljepotu prolaznu Tintom utisnut u papir   Sa prolaznošću vremena Nikada se nisam…


Gledam slike Svjedoke prošlosti U trenu zarobljeno vrijeme Na slici ti I ja Par kuća u daljini Golo drveće I vjetar u prolazu Slika govori tisuću rijeći Al ova šuti Nijema je I gluha Ti ponosno stojiš Ja ponizno klečim Na podu Kao tvoja sjena Iz mene je život isisan Vakumom svemira U kojem počiva…


Za mene Vrijeme ne prolazi Ne teče Već se gomila Tu u sadašnjosti Moja je prošlost I budućnost   Sada je prilika Za reći Učiniti Za mrziti I voljeti I živjeti danas Bez pogleda u naprijed Bez okretanja natrag Moja prošlost nije lijepa I ne želim da se vrati Budućnost svoju Ne želim ni znati…


Uvukla se ustajala ljubav U zidove našeg stana Što je nekad bila sreća Sad je za nas prošlost davna Hladne su usne tvoje Izustile šaptom Ime moje Tako si daleko Dok ležiš pokraj mene Spavaš mirno Sanjaš uspomene I ne slutiš samoću Na postelji od svile Od tebe me dijele Kilometri Milje Pjesma vjetrom razasuta…


I tko zna Šta je bilo s tobom Gdje si otišla Prenaglo Prebrzo Ja samo znam Da ostao sam sam Puno godina je prošlo Puno drugih Puno gradova sam Ostavio iza sebe Kako u kojem Ponekad se sjetio tebe Dubrovačka ta ljeta Davna već su uspomena Iako te ne volim više Postelju mi sada sprema…


Gledam te i zamišljam Život kakav treba bit O ljubavi razmišljam Dal ju pružit Il ju skrit Nemam ti što dati Što ti drugi nebi dali A izgubit mogu mnogo Što ću otić Ti ne žali Samo spavaj Spavaj vilo Jutro donijet će ti tugu Spusti glavu u moje krilo Sutra ljubav nađi drugu (jer…


Ima u njoj Ono nešto Što samo ja Vidjet mogu Dok izvana Bliješti svom silinom Ta ljepota Obara me s nogu A oko je njeno Kao malo more Udara u mene valom I vjetrom me lomi Na tisuću komada Srce mi slomi I šaljem u boci poruku Malim morem U tvom oku