mila ne budi tužna budi sretna nina veseli se novom jutru odbaci loše misli i napravi mjesta za mene kraj potoka hladne vode naći ćeš me znam da ti nije jednostavno i lako znam da želiš da te netko zagrli jako znaš li mila da i ja imam ruke i ja ću jednog dana biti…


oprosti što ustajem samo da otvorim bocu vina donijet ću i čaše na visokoj nozi nemoj da te ometem, prekidam, poslužujem te onim najboljim što imam crvenim pršutom sa gorčinom maslina, sobom ili si za kavu, da razbistriš misli jesmo li otišli predaleko? ili te zbunjuje nježnost jednog dalmatinca? ali ipak si sama nezvana došla…


momo

Svi su pjati ostali na stolu s feton kruva bizin na gusternu jer svi su legli a meni se ne spava jer svi su legli a meni se ne spava   plovin sad na duhu maestrala u ditinjstvo pored mora plava da si dušu sićanjem izličim da si dušu sićanjem izličim   nestalo je vrimena…


Kad se moj Zagreb budi, nailaze ljudi koji hudi, napola ludi promatraju zoru kako rudi I gledam ga snenog moj si dragi ne dam te nikom u petak ujutro, tek što prolazim zadnje korake prije nego mi zatvoriš oči i na uho šapneš moj si zauvijek znam da nismo u krvnoj vezi ali se vraćam…


ja bi tebi i ti bi k meni i mi bi skupa vrcali med loše prikrivam želju da ti pod kožu uđem da živim kao prosjak i da ljubav mi daješ da preživim tražiš da ti pričam o pozornici i teatru da se skidam do gola da dugo osjećanje ti nudim netko će reći da…


vrijeme je poderalo sudbine more je raznijelo uspomene naš je čamac ostao bez jedra a mi smo ostali bez svega svakim se danom sve više kajem zbog tebe koja držiš moje srce necu nikad prestati da se nadam da ću opet dobiti tvoje poljupce predugo smo čekali da to vrijeme dođe kad zeleni trava kad…


23:49

neke stvari je lako reći lakše no obući košulju jer ih je teško prešutjeti zbog onih koji trebaju čuti postajući stariji, tako mlad cijenio sam napore za slobodom riječi simpatije i ljubavi cijenio strast za malim stvarima obećanja sa suznim očima lomeći ruke u očaju moleći zbog tebe koji držiš ljestvicu visoko zbog tebe koji…


  moj grad nije umro on se mijenja ali se mijenja u ono što ne bi htio da bude nije znao ostariti sa stilom već se njegova starost u mladost pretvara onu ružnu bezobraznu mladost što se ruga starom i ne poštuje tuđu muku već se sebi divi i svojom drskošću hvali neki kažu da…


maca

MACA Ti si mica maca svakom bitkom si jača ti se noću šuljaš mjaučeš i skitaš gipka balerina jako teka fina i zelene okice drska lutalice ni kuće ni stana dom je gdje je hrana ni gazde ni sluge briga te za druge meko krzno poplun dugi jezik sapun miš pacov ti igra oštre kandže…


bez tebe sam kao mobitel bez signala bariton bez sluha tulum bez pića noćni klub bez mraka bez tebe mi je kao skitnici ispod mosta bačvi bez vina noći bez zvijezda jutra bez kafića


Jesen. Na studentsku novu godinu cekam te u mirnom al zabacenom i prljavom kaficu i nešto slutim kao da te znam, a opet ne znam Ponoc. Opet kao da sumnjam nosim dojmove da ih spremim na tajno mjesto al opet slutim mira nemam natrag trcim nalazim zatvorena vrata kucam al glasa nema sa druge strane…


vozimo se skupa vec cijeli dan nismo progovorili ni rijec tko je razuman ne može shvatiti to stigli smo u sumrak pored radija nigdje drva, drvo ne oprašta ja nisam normalan ja nisam normalan ponekad, kojekad zvijezde se spuste da nam prave društvo jedna je manje gore jedna je više dolje ja nisam normalan ja…


a bit ce da sam poludio sad kad još se toga sjecam ima 20 godina kad još sam bio dijete pamtim još mnoge detalje ali posebno jedan glas iz tmine teško mi je zbog njegove sudbine dali znaš druže kako je biti izdan kad ti kažu nocas ti bit ceš spašen ostali su bez nade…


oprosti

bit ću dobar prema tebi čuvat ću osmijeh i za tebe u kišne dane naći zaklon od nevere bit ću bolji čovjek za tebe raskinut ću lance od sjete slušat nujno tvoje boli pokazati sreću čovjeka koji voli budi dobra prema meni kad lice mračiš osmijeh vene mirna budi, budi snažna za moj svijet ti…


praznina

u prazninu toneš tvoje su misli put do pakla tvoj su riječi, odluke namjerno loše da prikriju narav al narav se teško mijenja i navika je takva da u snu liježeš a budiš se u boli


Donijela si vijesti od liječnika pustila si suzu dočekaj majku na stanici upoznaj je sa tim ni dobrim ni lošim pjesnikom beznadno lošeg daha upravo te seli zar te ne veseli pjesnik ima voljenog strica sa dobrim vezama u općinskom poglavarstvu a ti? gdje je tvoj stric? gdje je tvoj vlak? imaš devet ispita do…