Ponekad su potrebni samo nježni trenuci Da se čuju ti sretni zvuci Koji proizlaze iz njena glasa Otvaraju srca svakoga časa Jer zbog djevojke crvene kose Mnogi kavaliri tu ljubav prose Jer kako kažu početi nije lako Ali za ljubav i nije baš sva’ko Poput velikih jata ptica I u srcu se pokrene ta ljubavna…


hmmm

I ova mirna noć poput usidrenog broda Ne miriše na ponoć već na rano doba Jer dok mjesec sjaji poput užarenog sunca U usnulim srcima jedna zvijezda kuca Koja će eto snivat, sad najljepše snove Na nebeskim stazama, kroz puteve nove I dok kapci lagano tonu prema mraku Premotavajući još jednom tu dnevnu traku Koliko…


Između ljubavi I rata  nit je tanka Kad nisi voljen ne pomaže ni spasa slamka Svatko od nas voli da ima nekog svoga Nekoga tko ce ga voliti kao samog Boga Možda ponekad čovjek traži puno Da voli, da bude voljen, da ne bude “uno” Ne poželi nikome da ga tako slome Da mu dušu…


Gledaj Bože ti stvorče svijeta Prostranstvoa ova, priroda ova, cijela planeta Ponosno se zovem ja djetetom Tvojim Vjerujući  u Tebe ničeg se ne bojim Moj život je prolazna faza Dođe smrt, možda teža, možda blaža Ti posla sina da otkupi grijehe naše Mnogi vjernici sudnjega dana se plaše. Ti stvorče svijeta, jedan Bože Ljudsko biće…


Plakala je na rastanku  jedna tužna mati suza suzu goni tuga ne može stati dala je posljednji poljubac  svome časnom sinu branio je hrabro svoju domovinu na kraju rata brat je izgubio brata al brat je ušao u boj kako bi branio narod svoj ni sekunde okljevao nije da obrani čast svoje domovine..


I dok kiša neprestano pada svijetle svjetla našeg velegrada noć je bila izuzetno hladna al’ to je sinonim moga velegrada… i kad jednom kiša prestane zemlje plodovi stabla nastane da li će biti proljeće kasno da priroda izgleda tako krasno…


Pošao sam putem Krista vidjeh stazu koja blista ta je staza duga i putevi bjeli svatko se od nas Uskrsu veseli To je blagdan uskrslog Krista na Golgoti trnja kruna blista na tom brdu Ti darova sebe da otkupiš ljudske grijehe kriste Tebi pjevam ja Kriste Ti si naša istina Kriste kličemo ti svi odvedi…


Ti

I dok ti ove stihove pišem još nešto na tebe miriše još pamtim poljubce tvoje to je pečat sudbine moje kao da je jučer bilo a možda bi bolje bilo da se nije dogodilo životj je križ, al nauči se čovjek nostiti s tim.


Pada je kiša toga tmurnog jutra kad će otac doći možda nikad, možda sutra Sin je pitao majke gdje se otac skrio majka zaplakavši reče da će otrac doći, mislila je da to ratno vrijeme nikad neće proći znala je da rat nikoga ne mazi. A taj otac ženu ostavi svom sinu čuvaj svoju majku…


Ta proljetna kiša te dvije kapi sa tvoga lica one ti lice kvare kvare ikao su male bilo jei  ljepših dana sunca i sjećanja ali ta proljetna kiša i cvrkut ptica utiša možda ta kiša opet dođe možda do sljedećeg proljeća prođe ali svejedno ta proljetna kiša i proljeće usporava i sve utiša…


proljetno sunce, jesenje kiše prirodi ne treba ništa više kad proljeće dođe, a zima prođe priroda se budi, zemlju obrađuju ljudi stabla plodove nose šuma je obukla svoje krošnje livadom vlada nemitr prostire se beskonačno, kao svemit prestaje zimski san pred životinjama je novi  proljetni dan.


Nebo

Kao plavo nebo kao oblaci bjeli kao cvrkutu ptica i proljeću se veselim Kao i semafor  i nebo boje mjenja čas plava, čas crna ovisno o vremena Nebo se rasprostire na velikiu površinu bože hoću li ikad dostić tu visinu.


I dok pahuljice snježne djecu vesele taj netko čisti svoj kućni prag bijeli pokrivač je zameo svaki njegov trag Da li će taj netko da opet stazom prođe dok snježna pahulja ponovo ne dođe da zametene tragove ponovo napravi vješto il’ će ga u naumu spriječiti nešto.. Taj netko bezazleno korača dok stabla kao kapi…