Detalji

Trebam te da me stisneš na prsa dok pada kiša i mrak je I da mi sviraš nešto što ni sam ne znaš odsvirati na klasičnoj gitari   Baš je divno spuštati se u podhodnik dok te imam s desne strane rukohvata Pa u sebi vrtim naše susrete i polupustolovine   Čudne li veze Drhtava,…


Gdje počinjem ja a prestaješ ti? Kako i u kojem trenutku se nazire rez između naših misli? U konstanti smo čudovišno, zakržljalo biće a da nikada nismo doživjeli slobodu iskazivanja pred očima prolaznika. Dok stojim kraj prozora u dobrano kasno ili rano jutarnje doba, umjesto portreta prirode, ja vidim neke nepostojeće ulice koje smo stvroili…


Boja se lako prima za moju kožu dok mi mokra kosa hladi leđa Marelice padaju sa stabla desno od mog položaja U krilu Nabokova “Lolita” Tiho je, nema vjetra Ni ptice Ni guštera Prazno dvoriše, Tek susjedova debela, narančasta mačka leži nedaleko mene u travi i pogledava me s vremena na vrijeme Vidim dva bijela…


Znaš kakve su ulice kad padne kiša. Skliske, mokre, sive. Uspon, putevi od kockica i stepenice. Životna priča izgubljenog dječaka i strah. Tad poželim postati liječnik tvojih strahova, utopiti ih u udubini svoje ključne kosti dok mi ponekad naslanjaš glavu na rame. I vlastitim strahovima prišiti krila i otpuhati ih na istok da ih sunce…


U tvojim rukama ja sam zaigrana djevojčica Zločesta Lolita Ti si moj rozi jednorog bjega iz realnosti Moja šećerna vata Moja oluja, moj grom I nisi princ na bijelom konju Nisi pozitivni stanovnik dječje bajke Ni Lolita nije obična djevojčica   Uštipni me za bok Odvuci s glavne u neku sporednu ulicu pa me poljubi…