Kad noći prekriju sve sjene i kiša im ispere miris sjećanja, kad dijete utihne pretvarajući se da je odraslo i kad sunce ne zalazi na pravoj strani a pjesma zvuči kao zov nekih neprežaljenih dana tek tada..i samo tada sjećanje na ime tajno na dodir nježan uz zvuk tišine niz onaj dol zakorači iz kuta…


Zadržah dah u suton dok more razbija mi znane obale, i nosi neke sasvim  nove obrise ..to sudbina se poigrava svojim djetetom .. zaluđen od pogleda i dodira ne posustajem u naumu, i vidjeh svoje novo ja i ono staro gdje zajedno stoje i začuh si glas daleki kako me doziva u taj suton ……


Govori mi o nevinima što život ih pregazi,govori o tajnama najvećim tako nerazumnim svima pa i meni samome i možda uspijem jednom,možda samo jednom na tren, usudim se pogledati istim onim očima i čuti istim onim mislima koje tajnu sagradiše tako velikom..i možda jednom ipak razumjet ću zašto nevini padaju tako olako i zašto svaka…


Dar

Šutnju svoju meni podari u zalog prošlosti Darivaj me suzom koja ti niz lice klizi i osmijehom koji zaboravljen leži sakriven negdje duboko u nama . I ne obaziri se na ožiljke koji ostaju, zarasli i nikada zaboravljeni. Pokloni mi dodir koji obećava novo jutro , tješi za ono od jučer.. podari mi riječ ……


Vrijeme spaljenih snova i Spaljenih mostova .. Vrijeme tihih jecaja i najtiših šapata Onaj tren kada nebo ljubi zemlju i zrak iskri kao lud usred siline dvaju svjetova Ono vrijeme kad snovi nestaju u žaru Budućih želja.. I tako proklet smješak na usnama bezimenim…I ruka u pozdravu jednom zaboravljena.. Ovo je vrijeme kad hrabri nestaju…


Zaogrnut vlastitom sjenom ćutim njezinu tišinu, tako umilnu ,tako prirodnu .. I korak jednom davno i korak jednom samo jednom prije svitanja ispod krošnje prastarog drveta .. Zaogrnut vlastitom sjenom gubim svoje ime i svoje putove ..kao kap na prozoru sjećanja .. i topli dodir koji nestaje I ta tišina koja vrišti i dah koji…


Tišinom obasjaj  sjenu  ti  nemiru, i sve ove noći u jednu pretvori. Šapat kao kap istine biva obrisana sa nježnih obraza , i ruka u pozdrav uz zvuk tišine .. I taj nemir što nikad ne nestaje .. i sjene što se prostiru u nedogled niz sve prašnjave putove..   Jednom srebrom ispisane tišine ispod…


Začuh tišinu kako ispisuje moje ime na vjetru,uz cvilež i taj lavež zvijeri progone vjetrove dalje od sudbine ..niz one ulice,niz one ledine,uz one potoke ..začuh tišinu kako doziva vrisak slomljenih krila i suze odavno isplakanih snova ,uzalud je pomislih,dozivat lovca i čekat lavež tih košmara što nikako ne prolaze … ..tko si ti nemiru što…


Volio sam šapat tihog vjetra ispod one stare krošnje i topli dah na grubom licu.. Volio sam jednom tišinu tamnog neba i vrelinu nasred livade.. Volio sam jednom dodir nježan i plah i riječi umilne srebrom okovane .. Jednom voljeh tiho i jako , jednom izgubih sebe u dahu vjetra, izgorih od vreline sunca  i…


Trun

Stijena sad prašina je,trun na vjetru što tako nespretno u tvome oku završi,ne ne brini vilo malena,trun u oku tvojom suzom bit će isplakana i opet po tko zna koji put vjetrom nošena,preko neba preko svijeta,da nestane da se zaboravi,kao da nikad niti postojala nije.. Ostat će samo sjećanje na jednu trun što suzom isprana…


Misli

Bez riječi bez ijednog šapata sjene me prožimaju sjećajuči me na prošlost..volim svoju prošlost ..i mrzim je iz dna duše ..da sam možda napravio koji pomak udesno ili možda ipak uljevo bilo bi sve sasvim drugačije,da me majka nije proklela tišinom i oduzela mi moje polovice danas bih..pa danas bih bio puno više no što…


San

Hladne usne ljube uzavrelo tijelo i dodir koji ne priznaje topli dah,grabi i ne posustaje,uzima bez milosti bez prava na nadu..-Dođi,Dođi zaziva topli dah..-Dođi trebam te..oči se sklapaju i tijelo prepušta,i dah vreli struji niz usne meke..-U sjenama me nađi i snovima prepoznaj i moje ruke grle neke druge i usne ljube ove hladne-sklopi ono…


Jesu li ovo ruke muškarca ili oči djeteta Nespretne i nevine,sakrivene ispod svih Onih osmijeha. Da li je ovo crna noč samog postanka I onaj jahač koji nesmiljenom snagom kosi sve Ne mareći niti za tebe niti tebe i niti tebe U grudima razdor stoljeća nakupljenih u jednom trenu,bitka svih svjetova sakrivenih od očiju prokletih…..


Na poljima vječitim prijatelju čekaj me,na poljima gdje preci žive i tuga ne poznaje dana,gdje sreća svakom je dana i smijehom djete započinje dan.. Na poljima vječitim prijatelju moj čekaj me ..da opet isto kao i nekad hodamo skupa,veselimo se .. I vi preci moji ponosni,duh vas u meni je..dio vas dio mene zauvijek u…


Budi svjetlo i budi moja tama, moj spas i moja propast.. Gdje prvi od prvih svoje ime zaboravi da se nikada ne spominje da se zauvijek zaboravi.. Imenuj me moja mala hibrido i završi sa time jednom zauvijek .. ..uzdigni me do neba da bih pao sagori u pepeo da bih opet nastao .. Pogledaj…