Jednom

Vidiš li dah vjetra kako tiho šapuće sve tajne koje poznaje i kako umilno kroji storije nebrojene sa svih strana svijeta.. I ovo sunce što ti kosu miluje i lice bijelo čuvajući te od svake hladnoće. Vidiš li dodir koji hrli niz noć u snove i miluje dušu umornu.. i te snove koji se tobom poigravaju u slatkom bunilu .. Sa druge strane svijetla ,sasvim na drugom kraju velikog neba stoje sjene nijeme i hladne,zaklete u šutnju beskrajnu.. dodira hladnog..dodira nijemog Jednom..jednom obećanje je dato u bunilu vlastitih ludosti,jednom će…

Niz vjetar

Niz vjetar klize riječi srebrne.. Što ih usne hladne jednom tako bezbrižno šaputahu.. Niz vjetar plovi kap po kap suza izgubljenih od  davnih dana.. I taj korak lagan i tiho odzvanja negdje u daljini.. Sve niz vjetar gdje niti sjene ne žive, Gdje imena polako nestaju..tamo iza i naprijed sve niz dah vječnosti koja prožima svaku poru ovih jadnih biča tiho stoji jedna mala priča ..

Korak za korak

Korak za korak,riječ za riječ svako na svojoj strani svijeta.. i što znače šapati u tiho doba noći ili dodiri nježni .. što znače rime srebrom ispisane ili suze radosnice kad sjene gube sjene, kada vrijeme više ne postoji bez svjetla .. Tišina za korak ,tišina za riječ svako na svojoj strani ogledala ..i suze klize i osmijeh blista ..i ruke grle kamen hladan .. i riječi same izviru sjećajući se kako zvuče kad su nijeme .. Korak za korak ..riječ za riječ svako na svojoj strani svijeta ..svatko sa…

Tišina

Kad noći prekriju sve sjene i kiša im ispere miris sjećanja, kad dijete utihne pretvarajući se da je odraslo i kad sunce ne zalazi na pravoj strani a pjesma zvuči kao zov nekih neprežaljenih dana tek tada..i samo tada sjećanje na ime tajno na dodir nježan uz zvuk tišine niz onaj dol zakorači iz kuta gledajući širom otvorenih očiju. Tko si dječače što tiho koračaš, tko si putniče što lice sakrivaš tko si ljubavniče koji dodir gubi u ovaj važan trenutak.. pitanja se roje jedna za drugom dok se sjene…

Spoznaja

Zadržah dah u suton dok more razbija mi znane obale, i nosi neke sasvim  nove obrise ..to sudbina se poigrava svojim djetetom .. zaluđen od pogleda i dodira ne posustajem u naumu, i vidjeh svoje novo ja i ono staro gdje zajedno stoje i začuh si glas daleki kako me doziva u taj suton … dok more razbija sve moje proklete tišine, zaustih joj ime sveto i ono potpuno je strano, i ne mogah sebe natjerati da volim njeno lice i oči niti usne slatke nit njene ruke drhtave i…

Govori mi ..

Govori mi o nevinima što život ih pregazi,govori o tajnama najvećim tako nerazumnim svima pa i meni samome i možda uspijem jednom,možda samo jednom na tren, usudim se pogledati istim onim očima i čuti istim onim mislima koje tajnu sagradiše tako velikom..i možda jednom ipak razumjet ću zašto nevini padaju tako olako i zašto svaka riječ nakon toga je suvišna i tako prokleto nerazumna.. Jednom vidjeh vjetrove što pušu sa svih strana u isto vrijeme,jednom vidjeh riječi satkane od zlata kako tope se pred suncem što dolazi i ugledah jednom..samo…

Dar

Šutnju svoju meni podari u zalog prošlosti Darivaj me suzom koja ti niz lice klizi i osmijehom koji zaboravljen leži sakriven negdje duboko u nama . I ne obaziri se na ožiljke koji ostaju, zarasli i nikada zaboravljeni. Pokloni mi dodir koji obećava novo jutro , tješi za ono od jučer.. podari mi riječ … cijenit ću je beskrajno, tiho je  šaputati u crnim noćima i ponosno nositi na podnevnom suncu .  

Ovo je vrijeme

Vrijeme spaljenih snova i Spaljenih mostova .. Vrijeme tihih jecaja i najtiših šapata Onaj tren kada nebo ljubi zemlju i zrak iskri kao lud usred siline dvaju svjetova Ono vrijeme kad snovi nestaju u žaru Budućih želja.. I tako proklet smješak na usnama bezimenim…I ruka u pozdravu jednom zaboravljena.. Ovo je vrijeme kad hrabri nestaju i ostajemo samo mi..mi male kukavne sjene nekad gordih riječi  u zlato izvezenih..o da smješak ostaje kao podsjetnik za jučer,pozdrav zaboravu i svakoj pogrešnoj prilici.. Volim uzdah izgubljenog glasa i nježan dodir zraka na umornoj…

Tišina

Zaogrnut vlastitom sjenom ćutim njezinu tišinu, tako umilnu ,tako prirodnu .. I korak jednom davno i korak jednom samo jednom prije svitanja ispod krošnje prastarog drveta .. Zaogrnut vlastitom sjenom gubim svoje ime i svoje putove ..kao kap na prozoru sjećanja .. i topli dodir koji nestaje I ta tišina koja vrišti i dah koji ne šapuće ime bezimeno ….      

Tišinom obasjaj moju sjenu

Tišinom obasjaj  sjenu  ti  nemiru, i sve ove noći u jednu pretvori. Šapat kao kap istine biva obrisana sa nježnih obraza , i ruka u pozdrav uz zvuk tišine .. I taj nemir što nikad ne nestaje .. i sjene što se prostiru u nedogled niz sve prašnjave putove..   Jednom srebrom ispisane tišine ispod zvjezdanoga svoda, topli dah uz umorne oči i sjećanja kao paučina,krhka i gotovo nevidljiva..   Taj košmar kraja nema ,te sjene su prevelike, te riječi niz ulice klize ,prazne i nijeme , bez imalo srama…

Nijemi vrisak

Začuh tišinu kako ispisuje moje ime na vjetru,uz cvilež i taj lavež zvijeri progone vjetrove dalje od sudbine ..niz one ulice,niz one ledine,uz one potoke ..začuh tišinu kako doziva vrisak slomljenih krila i suze odavno isplakanih snova ,uzalud je pomislih,dozivat lovca i čekat lavež tih košmara što nikako ne prolaze … ..tko si ti nemiru što tako mirno uzimaš sve što nije tvoje …taj topot bosih nogu na vrelom  betonu,..tko sam ja pitam se ,tko si ti ime moje nestvarno,ime moje izgubljeno … Tišina opet tišti,tišina opet vrišti,zar mora,zar doista želi…

Volio sam jednom

Volio sam šapat tihog vjetra ispod one stare krošnje i topli dah na grubom licu.. Volio sam jednom tišinu tamnog neba i vrelinu nasred livade.. Volio sam jednom dodir nježan i plah i riječi umilne srebrom okovane .. Jednom voljeh tiho i jako , jednom izgubih sebe u dahu vjetra, izgorih od vreline sunca  i sve riječi, tako srebrne tako umilne nestaše u tren … Volio sam jednom …    

Trun

Stijena sad prašina je,trun na vjetru što tako nespretno u tvome oku završi,ne ne brini vilo malena,trun u oku tvojom suzom bit će isplakana i opet po tko zna koji put vjetrom nošena,preko neba preko svijeta,da nestane da se zaboravi,kao da nikad niti postojala nije.. Ostat će samo sjećanje na jednu trun što suzom isprana je,na jedan osmjeh u predivnom proljetnom danu,sjećanje na tren koji u trenu nestade i pretvori se u sanjivu i daleku izmaglicu,nepovratan nepostojan kao da se i nikad nije dogodio…samo sjećanje na neispunjenu želju..

Misli

Bez riječi bez ijednog šapata sjene me prožimaju sjećajuči me na prošlost..volim svoju prošlost ..i mrzim je iz dna duše ..da sam možda napravio koji pomak udesno ili možda ipak uljevo bilo bi sve sasvim drugačije,da me majka nije proklela tišinom i oduzela mi moje polovice danas bih..pa danas bih bio puno više no što jesam puno manje no što bih htio biti,bio bih ..bio bih sve i ništa ,bio bih bolje možda veseliji..bio bih drugačiji šapat nego što sad jesam ..a onda opet da me nije proklela šutnjom,da mi…

San

Hladne usne ljube uzavrelo tijelo i dodir koji ne priznaje topli dah,grabi i ne posustaje,uzima bez milosti bez prava na nadu..-Dođi,Dođi zaziva topli dah..-Dođi trebam te..oči se sklapaju i tijelo prepušta,i dah vreli struji niz usne meke..-U sjenama me nađi i snovima prepoznaj i moje ruke grle neke druge i usne ljube ove hladne-sklopi ono malo duše oko sebe i nađi me u sjenama… Ime ti čujem u snovima kako zaziva moje-Dođi!! Trebam te!! Preko vremena van svakog prostora odzvanja dok hladne usne ljube uzavrelo tijelo..i strast ne staje dah…

Jesu li ovo ruke muškarca ili oči djeteta

Jesu li ovo ruke muškarca ili oči djeteta Nespretne i nevine,sakrivene ispod svih Onih osmijeha. Da li je ovo crna noč samog postanka I onaj jahač koji nesmiljenom snagom kosi sve Ne mareći niti za tebe niti tebe i niti tebe U grudima razdor stoljeća nakupljenih u jednom trenu,bitka svih svjetova sakrivenih od očiju prokletih.. I taj osmijeh nevinih sa očima što budno motre Sakrivene u riječi,mislima..vrebaju i ne mare za nikoga..oo nesrećo ovo je On,onaj isti On koji kroz vjekove i eone donosi samo istinu i pravdu,sazdanu na krhkim…

Na poljima vječitim

Na poljima vječitim prijatelju čekaj me,na poljima gdje preci žive i tuga ne poznaje dana,gdje sreća svakom je dana i smijehom djete započinje dan.. Na poljima vječitim prijatelju moj čekaj me ..da opet isto kao i nekad hodamo skupa,veselimo se .. I vi preci moji ponosni,duh vas u meni je..dio vas dio mene zauvijek u nama,čekajte me tamo i ja doci cu k vama..na poljima vječitim gdje tuga ne poznaje dana .. I neka ovo ne bude dan tuge i žala,osmijeh na lice i sjećanja draga ..

Bezimeni

Budi svjetlo i budi moja tama, moj spas i moja propast.. Gdje prvi od prvih svoje ime zaboravi da se nikada ne spominje da se zauvijek zaboravi.. Imenuj me moja mala hibrido i završi sa time jednom zauvijek .. ..uzdigni me do neba da bih pao sagori u pepeo da bih opet nastao .. Pogledaj moju nagost da bi sebe spoznala Pristajem na sve.. Neizgovoreno postaje tako očito , grijesi naših očeva sad nas guše ali pristajem na sve.. Imenuj me i završi sa time ..