Kako je teško ponekad biti sam, kad te ubija tišina, ubija samoća, kad zvijezde nemaju sjaja, a mjesec kao da je nestao s obzora. Ubija me tišina, ubija me samoća, ponekad toliko boli da je neizdrživo, a ponekad poželim čak i nestati samo da ova užasna bol nestane. Živim iz dana u dan, iz jutra…


Ja sam samotnjak živeći bez tebe, samo sjena čovjeka koji piše pjesme, zaboravljam sve drage ljude kad pomislim na tebe, a mislim stalno. Ja sam takav kakav jesam, a ti me možeš prihvatiti sa svim mojim manama kojih imam tisuću, ali vrlina mi je da znam voljeti, da znam pisati ono što osjećam, da znam…


Danas sam opet s tobom u mislima, zapravo kao i svakoga dana svih ovih proteklih godina. Znam što radiš i gdje si, ali ne mogu do tebe, pa sam samo u mislima s tobom. Tražim te popločenim putovima posutim prvim jesenjim lišćem i praćen sitnom jesenskom kišom. Opet sam u mislima s tobom, a ti…


Volio bih napisati pjesmu koja ne bi bila tužna, ali ja takve pjesme pisati ne znam, jednostavno ne. Volio bih da te ne gledam kako prolaziš ulicom, a ja se skrivam u nekoj praznoj veži i čekam da prođeš. Volio bih da te ne volim sve ove godine, ali to je jednostavno jače od mene….


Plavičasta magla u suton divlje izgleda baš kao i ti, neobuzdana i svijetla kao da će sve zvijezde s neba pasti ovoga trena. Sve me podsjeća na tebe i onu divnu, davnu godinu kada smo hodali stazama tada našega kvarta, danas samo mojega. Ruši se nebo na mene, a ja ležim na mokroj travi čekajući…


Zbog tebe još uvijek noću spavam sam, ponekad prošećem poznatim stazama i hodam nečijim stopama misleći da su tvoje. Zbog tebe još uvijek čujem korake u tišini i mislim da su tvoji, a onda shvatim kako su koraci koje čujem ipak samo moji. To ja hodam prema tebi, tješeći tako sebe kako ću te negdje…


Mijenja nas vrijeme, mijenjaju godine koje su prohujale i koje se nikada više vratiti neće. Mijenja nas sve, mijenjaju nas ljudi koje smo upoznali kroz život i koji su nas naučili da ne vjerujemo jedni drugima. Mijenja nas sve, mijenjaju tužne i sretne stvari koje smo doživjeli za života i onda ono malo što nam…


Brišem sve što me vezalo uz tebe, tvoj glas, lice, čak i tvoj parfem. Ne prepoznajem više niti dodir tvojih nekada dragih ruku. Brišem i ono posljednje što nas je vezalo, držanje za ruke u sumrak, sumrak koji je bio samo naš, jer tada smo se nalazili. Izbrisao sam i ono malo što nas je…


Uzmi mi snove ionako su tvoji, uzmi sve što želiš ionako sve pripada tebi. Uzmi moju prošlost, sadašnjost i budućnost, sve to je tvoje. i kad u mraku sobe potražiš mene, znaj da biti ću tu iako me nema. Uzmi sve što želiš, sve što možeš od ovog tužnog boema koji je povremeno sretan, sretan…


Bio sam s tobom onoga dana kada je kiša bila neodlučna hoće li pasti ili ne. Bila si tako blizu, mogao sam osjetiti tvoj miris, tvoju ruku blizu moje, onako nonšalantno prebačenu preko naslona stolice kafića. Ti nisi znala što mi je u mislima, ti nisi znala što se sve u meni događa, ali bio…


RANJENA

Gledao sam te ranjenu i samu, osjećaje koji su me preplavili ne mogu objasniti, tako nevina, a puna života, sve mi je što trebam da te zavolim. Vidio sam te pomalo nesretnu, kao val si što se o hridi lomi, tako si i ti krhka, koliko god izvana izgledala jaka, duboko u sebi znam da…


Nisam ni slutio da ću zaboraviti sve ono što sam nekada znao, sve ono što me činilo sjetnim, ali me nije činilo sretnim. Zaboravljam sve više i ne želim se sjećati, previše je toga bolnoga bilo i ne želim se sjećati, samo želim nestati što dalje od svega, od prošloga života, života koji mi ništa…


Vani vjetar, pahulje i mrak, baš kao i one godine kada smo grijali jedno drugo i pričali o ljubavi koja nikada završiti neće. Sada se samo podsjećam i sanjam na javi kako smo mogli imati više kako smo mogli imati puno veće toliko potrebne, toliko nužne sreće. Ova me zima podsjeća na tebe, naši tragovi…


Onako iznenada si ušla u moj život, nisam ni sanjao da će se to dogoditi, samo si ušetala kao zvuci tišine koja glasno odzvanja u mom zatvorenom svijetu. Onako iznenada shvatio sam da si ti ona prava, da si ti ono što trebam, nešto kao zrak koji udišem zajedno s tobom noću kada ostanemo sami…


  Kada kreneš bilo kuda ne zaboravi ponijeti moje ime, upakiraj ga u svoj kofer i čuvaj kao da ti život o tome ovisi, čuvaj ga od svih i ne daj da čuju kako se zove onaj koji u tišini za tobom pati, ne daj da znaju kako postoji negdje netko tko čeka da dođeš,…


  Noćas sam sanjao leptire, šarene, bijele, mnoštvo njih. I kao da su me vratili u djetinjstvo kada sam im se divio, kada sam ih beskrajno volio. Ti si kao ti leptiri, malo šarena, malo bijela, ovisno kakvim te očima gledam, ali definitivno si lijepa kao i oni, onako razigrana u vrtlogu života, gdje caruje…


  Tražio sam te u masi ljudi i pronašao napokon, ali nisam se usudio prići, nisam imao hrabrosti izreći niti jednu riječ kad sam te konačno našao, Znam, glupo sam se ponašao, nešto je jače od mene bilo da konačno na javi doživim sve što mi se snilo. Stajala si tamo u gomili, a ja…


Pogled mi seže daleko, tamo negdje si ti, tako daleko od očiju, a tako srcu blizu. I nije daljina važna, bitna je ljubav što nas prožima, bitni su osjećaji koji ne blijede i moji tragovi koji tebe slijede, ti si mi blizu uvijek. Tamo na horizontu koliko god daleko bilo, ti si mi blizu uvijek,…


KIŠA

Kiša noćas caruje, kapi peru ulice, oblaci se lijeno provlače. dok nebom munje paraju i donose nevrijeme ja za tobom tugujem. Pitam se sad kako si i da li ti nedostajem baš kao što meni fališ ti. Snježana, sivo nebo pogledam, bijeli oblak zamišljam i sve je kao san… Poželim da s njime odletim daleko…


Nemam više kome pjesme pisati, barem ne ovoga trenutka, barem ne sada, ali niti ih drugima ne želim posvetiti, jer još uvijek postoji nada. Nemam više kome pričati, onako spontano, što me veseli, ali znam da trebaš shvatiti kako ti i ja ne možemo biti samo prijatelji. Kraj je bio prije početka, baš ništa se…


Htio sam te zaboraviti, sve sam učinio da se to desi, ali opet si se javila iako nisam želio znati ni kako si ni gdje si. Sada opet gazim preko sebe, opet otvaram stare rane, prije sam znao da je nemoguće, ali sada želim natrag one naše dane. Znam da ću opet ostati sam, jer…


Skinuo sam zavoje sa srca, a nisam to smio, nisam to htio, jer bol je prejaka i opet me ostavila na vjetrometini tvoje dobre volje, a moglo je bolje… Skinuo sam sve što je bilo zamotano, čvrsto da ne boli, ali bol je prejaka i rana je preduboka, tako silno bolna i toliko jako samo…


Dok kiša nošena vjetrom udara u moje prozore nedostaješ mi neopisivo, svakom kapi sve više. Htio bih da si ovdje, danas, sutra, zauvijek, moje ti vapaje vjetar nosi i nositi će ti ih uvijek. Svaka kap kiše udara u srce, onako jako, jer nisi ovdje, a htio bih da budeš i da cijeli život bude…


BLOKADA

Pitaš me čemu pjesme, a i sama znaš odgovor, one su ono što jedino mogu dati, a ti moraš znati da drugačije ne mogu osim pisati i maknuti sve blokade koje postoje. Ti ćeš to razumjeti, znati o čemu govorim, o čemu pišem, jer blokade nas razdvajaju, a mi smo na neki način isti, u…


Netko se izražava dugim rečenicama, netko samo jednom riječju, netko čak i psovkama, a ja to radim pjesmama. Njima ti pokušavam prenijeti svoje osjećaje, njima ti pokušavam reći sve što želim, a ti me ne slušaš na takav način, ti misliš da su sve to samo obični stihovi. Ali, nije tako, nije ono što misliš,…