Neki su vec davno izgubili smisao da pronadu zajednicki jezik sa stvarnoscu i da, potaknuti tim idilicnim kontaktom, polako odbace imganirane svjetove vlastitih htijenja negdje u dubinama svoje biti da nauce izgubljene kljuceve sretnih prethodnika o jednostavnosti srece da pronadu izgubljene putokaze nekih ljepsih atmosfera oko sebe oni su mladi, plitki i prozracni njihove su…


Mene su moje godine vec naucile Neki stari ranojutarnji sati u agoniji bolesna srca, ranjena srca ubodena kontradiktornostima danasnja zivota srca koje je patilo u hodnicima svojih mladih tama.. Nisam, nisam se predala a mogla sam toliko puta ostala je izmucena dusa pod teretima unutarnjih ratova ona, sada diše ona sada ponovno zivi i grabi…