Author: Herc
Trčim i cesta je prazna kao red ljuljačka. Ljuljam se i mjesec je pun kao livada uvelih mascačaka.
Igla u veni. Oko ruke traka. Hladno mi je. U mozgu nemam zraka. Epruveta prazna. Zaledila se krv od straha.
Narcis je zapalio sunovrate u lovu na jelene i kada ga je zvala jeka nimfe u gori, odbio Eho. Opijen halucinirao, dehidrirao i ugledao odraz svoga lica kada se sagnuo do jezera da popije vode. Narcis se zaljubio, ali nije se poljubio. Jezero se zatalasa, a opijeni Narcis umre od žeđi.
She’s a cosmic crack, the pollen of the world, atomic attack and she’s a nobby bird like an elf owl… Also she’s an elf under silken cowl, she’ll bewitch thyself with a single word or just with smile. Your minds will be blurred for a while…
Umro sam još sasvim mlad tražeć džunglom mitski grad i cijela je ekspedicija umrla isto kao i ja. Bili smo istraživači, pustolovi, maštali o našoj slavi i da nas čeka bogata nagrada kada dođemo do El Dorada. Hodali smo dugo džunglom i pričali jedan drugom da je El Dorado prepun zlata, od smaragda i srebra…
Buja zelenje, na vjetru se šumarak njiše, čvorci zvižde, cvrče i zveče veseli. U životu za sreću ni ne treba više, samo trebaš razbistriti misli. Ostavi sve što te ne čini sretnim, odmahni rukom, idi dalje i nikad se ne vraćaj putem istim, potraži nešto novo i bolje. Uvijek probaj sve od sebe dati, trudi…
Žubori rijeka plava, bistra. Plava kao nebo, voda se mreška. U daljini se labud bijeli, zeleni se sve na obali osim maslačka. Plavo, vedro nebo bez oblačka. Plavo kao tvoje oči bistre, vedre.
Whole story, fond imagination, seems won’t ever be for real. All I need now is just a caption for happy ending this fairy tale, but I don’t have it yet. Depends on how you’ll make me feel, keep trying or try to forget, doesn’t matter, both I’ll fail.
Nećemo se zaljubit ovog kišnog dana, neki drugi put ćemo, ima vremena… Nećemo se zaljubit, nećemo ni danas… Neki drugi put, ovaj nije za nas. Nećemo se zaljubit ovog dana sivog, neki drugi put ćemo i u nekog krivog.
Probudi se dok ne zaliješ kaktuse i otvori šarapolke prije nego svane jer je kaktusima za cvjetanje mjesečina bitnija od vode.
Preletila ptica pusto polje pa preko potoka u gnijezdo pjevati pjesme ptićima. Sa druge strane potoka, na livadi u krtičnjacima živi krtica bez krila i slijepa.
Zamirisali zumbuli i sunovrat sa vjetrom pleše. Sa zrakom sunca proljeću se jaglaci žuti smiješe.
22 u hladu, dan lijep za piti limunadu i čitati prozu dok mi mačak od mačićka crkava ispod kreveta. Bljuvotina mu je žuta, vodili smo ga veterinaru koji ne zna za panleukopeniju. Vakcinirao mu je vitamine. Ustanovio sam, tužan, dijagnozu bolesti za koju ne postoji lijek, od koje mačke crkavaju i rekao mu, tužno: “Micek,…
Više me nikud ne vodiš, zaglavit ću u realnosti, pisat dnevnike i bit će ko dani dosadni, al neće bit prokleti. Više me nikud ne vodiš, zaglavit ću u alegoriji, brat cvjetove i brojati dane na prste, al neće bit tvoji.
I want to ask you something, and please don’t start laughing because I am really serious, but your smile is welcome, always, of course. Now…you know… These days I feel lonely so would you be mine one and only valentine..?
Amore, sine Marsa i Venere, ti gađaš kao da nisi bog. Mene si opet promašio, strijelom zlatnom u srce pogodio neke druge ljude, Kupide.
I am trying to tame my minds when I remember because of all bad sides and now I have much better, but somethimes I really feel her like some phantom pain, something that once was here and left an error in my brain.
Jesi opazila kako noć uzme dan na nebu u tmurne sutone zime i kako zazebu obrazi rumeni zato što je hladno? Desi se neprimjetno pa i ako nisi, svejedno… Jesi opazila kako dan uzme noć na nebu u vedre zore zime i kako zazebu dlanovi prazni zato što je hladno? Desi se neprimjetno pa i…
Prolazim katarzu kroz špalir suncokreta dok na kraj svijeta joj trčim u zagrljaj.
Poslala mi je sliku porezanog palca i okrivila zloduha za loše stvari koje joj se događaju. Rekla je da se taj podli i prepredeni stvor dobro zabavlja u njezinom stanu. Pozvala me da dođem te večeri da bi joj povjerovao u priču i ja sam došao. Kada je otvorila vrata na četvrtom katu bila je…
Nakon laminata, pločica, lamperije i ormara, na red za demoliranje gradskoga stana u Petrinji došao je još jedan ormar. Njegov je red, kao i red drugih ormara, trebao doći jučer, ali njega jučer kao da nije bilo tu. Danas nisam imao akicu pa sam vijke, zašarafljene u zid kroz ivericu, izvadio šarafcigerom, a samo jednoga…