Sve to ćeš nekako jednom zaboraviti. Probaj otić na daleko mjesto kojem oluja prijeti,   gdje sve to počinje i gdje vjetar pred oluju odnosi sjećanje tamo gdje sjećanja nestaju.   Onda se vrati niz vjetar prije oluje, al ne zaboravi jednu stvar, a to je   sve to.  


Keopsova piramida je najstarija od svjetskih čuda, sagrađena je prije 4500 godina i jedina je ostala sačuvana.   Lako se spazi, vidi se iz aviona pa je u pustinji u Gizi piramida otkrivena.   100 000 ljudi ju je gradilo. 20 godina se gradila. Uz obalu Nila   sunce je pržilo, ljudima su se od…


Kada iz pomrčine na svjetlo Papa Guede kroči nosi tamne naočale da zaštiti oči,   štap, frak i cilindar šešir. Crn je kao mrak, izgleda kao kavalir.   Sa naočala često desnu leću skine da mu se nešto ne dočepa hrane.   Kad je pun do čepa hranom popije rum sa dvadeset i jednim ljutim…


Jam

Ne zna se koliko je sati. Pola sedam u jutro i na večer su isti pokraj jezera gdje se kampira, a i brda su puna šatora.   Pije se točeno sa šanka, redaju se koncerti rocka, hip hopa, punka… Na nekima se opusti, a na nekima je šutka.   Preko dana je sve šareno. Jata…


Nekad se moglo odmorit na Zrinjevcu, a danas čuješ samo (kinesku) djecu kako vrište na trampolinu iz svega (kineskog) glasa, dok (kineske) mame slikaju fontanu i jedu voćnu salatu iz šupljih ananasa. Ne sviđa mi se to gradsko ljeto puno turista i vrućeg asfalta…


Zanima me kako provodiš ljetne večeri. Kada kraj tebe proleti šišmiš da li se uplašiš ili se nasmiješiš? Što zaželiš kad gledaš nebo, a zvijezda padne i nestane iza planine? Čuješ li kada na mjesečini zavijaju gorski vukovi i kad u travi šuškaju veseli ježevi?


Jutros me živcirala buka od jebenih radova na cesti i otišao sam pisati uz žubor potoka,   let bijelih leptira i miris čiste prirode. Trebalo mi je slobode i malo mira,   a nemiri u meni ostali, i dok lete leptiri bijeli   i potok žubori, nemam ni tu mira, još me nešto živcira.


Usisavao sam paučinu oko prozora, a pauk je na brzinu pobjegao iza radijatora.   Radi se o vrlo brzom pauku jer dok sam ja usisao parket, on je u istom ćošku ispleo mrežu opet.  


Kad loše strane obrišem gumicom, a one, i obrisane, ostanu samnom kao tupi pogled u zidove i ovaj pokušaj da gumicom popravim stihove, da im dam lažni sjaj, onda pomislim da je umjetnost samo obmana jer ni iskrenost ni istina u sebi nemaju umjetnog …a ipak može biti umjetničkog…


Zakopavam kutiju na nepoznatu lokaciju, svima, osim meni. Zakopavam kutiju na poznatu lokaciju, nikome, samo meni. U njoj je nešto, što je nepoznato, svima, osim meni. U njoj je nešto, što je poznato, nikome, samo meni.


Uvenut će u polju od samoće posljednji suncokret u Rujnu dok sanja zalazeće srpanjsko sunce. Vrti se u krug, opet, i opet, a nikad u pravu stranu. Žute latice nisu žute i tučak visi. U polju od samoće, treba te, gdje si, sunce srpanjsko zalazeće?!


Lik od plazme, ljubičasti, jednog jutra odluči odveslati na splavi koja po vodi pluta već danima, privuče ju obali i nakrca palačinkama od marmelade i odvesla. Ljubičasti nikad nikome nije dao da pojede njegove palačinke od marmelade, niti se je njemu ikad palačinka jela. Nakon dugog puta i tisuća zaveslaja, grbavi kit proguta palačinke, splav…


Razbijena glava lutke od porculana. Tamno plava njezina haljina   izblijedila kao krpa. Širom otvorena dva staklena kestena još su lijepa.   Nema uspomena, samo fina prašina porculanske lutke vraća na trenutke.


Kao da su stali sati i minute dok lete golubovi, ali to tako samo izgleda. Venu ruže ružičaste i padaju zidovi sa starih zgrada. Dok golubovi i vrijeme lete, smeđe rozi cvjetovi i zid se raspada, Sunce gledam dok zalazi i slušam cvrkute. To pjevaju čvorci nevidljivi i noć pada.


Sva vremena i sva mjesta sam izabrao sam. Nije mi sudbina, sretna ni prokleta, presudila da nešto moram i nije zapisala neku dušu meni srodnu, a ona što je bila još čeka sudbinu.


Oprosti

Samo oprosti nije dovoljno, ne opraštaj mi tako lagano. Reci da nemaš povjerenja u mene, da moje riječi nisu iskrene, da to što mi fališ tako i treba i fali mi, fali do neba, ako nebo nije granica svega i ima nešto iznad njega.


Na pješčanoj plaži između mostova osim mene nema nikoga. Sunce prži, u jednoj ruci mi je piva, a u drugoj knjiga.   Moj mirni kutak za čitanje Priča iz doba jazza. U jednoj Merlin Grainger je luđak kojemu treba mirna oaza   i mislim da bi mu dobro došlo, samo malo, da se rashladi u…


Putem kući iz Zagreba do Siska sve je puno živih slika ljetnog krajobraza.   Klipovi mladoga kukuruza na povjetarcu se njišu u istom ritmu, lagano, kao da plešu na neki dobar techno.


Za sreću, ljubav, radost i za sve što nije bilo, još par godina je ostalo, dok se mladost ne raspadne, sve u meni i sve moje. To što želim, hoću prije jer stoljeća nisu za mene. Nisam ti ja zmaj ni kornjača, kratka mi je priča i nema sretan kraj..?!