Ove Jeseni bi te htio vidjeti da sjediš na klupi u parku i smiješ se nečemu bezveze ispod plavog kišobrana ili negdje na cesti, u prolazu, i zapravo nije bitno jel pada kiša nego jesi nasmijana.
Author: Hec420
Na slapu su prošlog ljeta lososi medvjedima skakali u usta. Bilo je super stajati u vodi, Mississippi je bio topliji nego lani i svi mrki medvjedi su bili sretni i nasmijani.
Božiji misionari svijetom putuju, čine dobre stvari i šire ljubav Božiju. Bolesnima i siromašnima, djeci koja umiru od gladi, svoj su život poklonili njima, ti plemeniti i hrabri ljudi.
Vise sa stupa gvozdenog iza klaonice zaklane ovce krvave vune, a jutros su bijele bile i pasle.
Nekad je ljubav lijepa, ali nije uzvraćena, nekad je uzvraćena, a slijepa i glupa, a možda ljubav i nije takva. To onda valjda nije ona prava koja je vrijedna truda. Ljubav ponekad nije poštena i treba joj puno vremena da se dogodi, a ljudi su nestrpljivi, netko do tad poludi zbog ljubavi.
Dvjesto tona pšenice za lukovice sa bolesti boje tulipana sam mijenjao. Posadio ih kod vjetrenjače na ravnici Holandije i u rano Proljeće sam gledao boje, leptire i bumbare.
Blago tebi Petre Pane, svi osim tebe moramo odrasti, a i umrijeti, Petre Pane, i umrijeti… Blago tebi Petre Pane, ti odletiš kad poželiš. Jebi se Petre Pane, jebi se Nigdjezemskom sa Zvončicom u letu.
Gori polje kukuruze požete. U sivilo neba odlaze čestice spaljenih klipova. Gladne vrane za njima krešte, a škanjac vreba legla poljskih miševa.
Miško odlazi. Na staklu autobusa vide se plava kosa, rumeni obrazi i malena ruka. Miško maše seki Miški. Rastanci su uvijek teški, ali njihova je ljubav jaka.
Lakše mi je kada kažem šta mi zvoni, a jedna misao me progoni i cijeli dan mi mira ne da! Zašto je srijeda srijeda ako je četvrtak u sredini?
Negdje u tišini svoje sobe postoji netko poput tebe. Netko tko sluša istu glazbu ili voli istu knjigu poput tebe… Netko tko gleda prema nebu i osjeća tugu istu poput tebe. Postoji netko tko te treba i koga trebaš, ispod toga neba u koje gledaš.
Sa nasukane splavi gledam dok plove Kupom bijeli labudovi. Šaljem im pozdrave i ove stihove o labuđoj ljepoti. Nadam se da su ih čuli i da ću ih opet vidjeti sa splavi, da plove po Kupi, tako bijeli, tako lijepi.
Iza oblaka se sunce sakrilo pa kad je provirilo, zasjalo. Zapuhao vjetar rane Jeseni od sreće. Ispod starog jasena šušti lišće što je palo prije vremena.
Različiti snovi, drugačija mjesta, ona uvijek ista. Lice što se pojavi u snu, svakog puta, ne bih ni sanjao da me noć pita, al ne pita ništa.
Prometej odluči ljudima dati vatru sa Olimpa na što se Zeus jako naljuti i silna ga mržnja spopa. Reče onda svome bratu, bogu podzemne vatre, kovaču Hefestu da napravi lik Pandore. Kada je Pandora bila gotova, Zeus pozove mnoštvo bogova da donesu poklone i daju joj razne osobine. Atena joj pokloni dar…
Svejedno jel mica crna ili bijela i jesu ogledala razbijena ili cijela kad u njima vidiš tužno lice pa okriviš crne mice, što su proklete prešle preko ceste, noćne more, babaroge i ljude druge, one koji, poput tebe, nisu svjesni samih sebe, a sreća baš i je u crnim micama, u drugim ljudima, u stanju…
Otišla si, a da te nikad nije ni bilo, ni mirisa u kosi, nije ništa mirisalo. Sve je smrdilo uzaludno, uvijek na raspadanje. Mi ne možemo zajedno ni u sjećanje i nemamo zbog čega. Zapamtio sam ti samo oči, ne sjećam se dodira tvoga ni lijepih riječi. Ja sam davno zaboravio okus…
U ritmu Indije na leđima slonova udaraju bubnjevi. Visoko podižu surle pametni, mali, debeli slonovi. Teškim koracima lagano koračaju zelenim prostranstvima kroz Indiju, a prostire se Indija od oceana do Himalaja, ali oni idu samo od Kalkute do Bombaja snimiti novi film.
Kad se noć spusti dolaze gladni kojoti do obližnjih livada, a kad divlje guske noću prelete ovuda i lijepo zapjevaju, kojoti zalaju kao da bi, kad bi mogli, sve te guske pozaklali.
Po Savi plovi kopija mjeseca kao da je u nju pao. Plovi bezlično, samo je romantično, nije to ljubav.
Nebom tutnji ognjena kočija, a u njoj Sveti Ilija odapinje strijele ko munje i tjera brže ognjene konje.
Jedna jutra jako svijetla probudila se mala Stela, a jaka svjetlost ju odvede od Mliječne staze do Andromede. Prolazile su svjetlosne godine, Stela se još nije vratila, a onda došla prije nego svane ono jutro kad je ošla.