Autor: Herc

Her eyes are ocean, though they’re brown. In their deepness I am drown, trying get on surface, catch a breathe, but can’t dive out from underneath, like a wreck I’m sinking down. Her eyes are ocean, though they’re brown. With a bit of sunlight, it’s so cold inside. Her eyes are ocean open wide.

Now, when summer’s over, I wish you’ll be my fall. Undercover, but ardent lover and no one has to know nothing at all. Let me show you autumn, just come around. We could fall in love like a leafs on ground.

Kad dođe Kolovoz pred zaključan stan da mi doveze voz, nek bude prazan… Neću u njemu neku dobru knjigu, pjesmu, poemu, ni sreću ni tugu… Neću više nikakve slatkiše, ljubavi bivše, ljetne kiše… Ako mi doveze samo uspomene ili jednu, dvije suze – šta će mi one..? Hoću prazan voz… Može i voz pun para. Može žut i roz. Može Eura i Dolara.

Rana je zora, oroz se oglasio, kos pjeva jer ne mora ići na posao. Rosna trava se talasa, još se suncu na sviće, a oroz iz sveg glasa zove ga, kukuriče. Odjebi orozu, pusti ljude nek spavaju da ne dobiju neurozu, tikove i hipohondriju.

Redu starih jablana, uvečer, pjesmom u krošnjama utišaju ptice ljude i ulice i grad. Svaki put kad pirne vjetar i zašušti lišće, život prolazi kao davnih dana.

Kao što je i sam dao mnogo dobrih savjeta, Sancho Panza, perjanik Don Quijotea, o tome kako fratri nisu čarobnjaci ni stado ovaca da nisu vojnici i nije gorostas, nego je vjetrenjača, tako sam i ja savjetovao Sancha da ne slijedi toga viteza lutalicu i ne jaše u pustolovine na magarcu jer su pustolovine pune opasnosti i nevolja, ali je sirotom Panzi novac bio želja, a Quijote mu je pričao kako će od perjanika postati vladar kraljevine ili namjesnik otoka i nije me poslušao, sjeo je na magarca, otišao je…

Trinaest ovčica u hladu kitnjaka leži i slinavi Medo, čuvar stada i kuće. Kad su šišali ovce mogli su i njega da mu ne bude vruće… Cijelo ljeto će provest sa stadom na ledini i dok ovce pasu, Medo slini.

Notturno Nebo vedro zvjezdano južnjačke noći, tako blistavo, a mračno, notturno za oči, beskonačno, u beskraj i dotaći se ne da, tako daleko, a pokraj sanjarenja i pogleda. Nocturne Southern summer night with clear and starry sky, so dark, but bright, nocturne for the eye, endless and infinite, far away from touch, so remotely, but imminent for daydream and watch.

Novo jutro, otvorim oči i sija sunce po solarnoj ploči. Entropija i fotosinteza, toplina i svijetlo, energija prelazi sa tijela na tijelo.

The wind blows her name The rain comes again and air is light, perfumed by red rose bloomed in wet garden. The wind blows her name, whispers soft and slowly. Methinks, the wind only wants me to feel blame. Vjetar puše njeno ime Opet past će kiše. Po ružama crvenim u vrtu mokrome što cvatu lagan zrak miriše. Vjetar puše njeno ime, šapta tiha, spora. Čini mi se da i vjetra huk krivi me.

Meadows Some meadows are mown, on some the grass is grown a meter tall and more. Some meadows are shore. Horses graze grass on some meadows, full of mud is other and another of berrystraws. Some meadows are from planets further. Fog is on some meadows, on some are kids or scarecrows to discourage birds. Livade Neke livade su pokošene, a na nekima raste trava preko metar visine. Neke su livade njiva.   Konji pasu travu sa nekih livada. neke su pune blata, a neke jagoda. Neke su livade sa…

In bright noon of May, her wide eyes are occupied by hawk flight.

Her eyes, always rolling, she was always bored, her world was big puff bubble and everything she knew to say was aye… So you know what i asked for, aye, you just know… Cause she’d say aye! I don’t know why, but now I can only blow a bubbles, aye, bubbles in the sky. They fly, aye, fly, high, so high, so you just know, I asked for blow.

Igla u veni. Oko ruke traka. Hladno mi je. U mozgu nemam zraka. Epruveta prazna. Zaledila se krv od straha.

Into the abyss down our love shall fall. By voodoo spellbound, I am pin filled doll. Into the abyss down I can only shout. Like squawk of old crow our love shall fade out. Some gipsyes come and say that we haven’t loved enough and then they fade away with the wind raw and rough, their white teeth and dark skin, like it have never been.

Narcis je zapalio sunovrate u lovu na jelene i kada ga je zvala jeka nimfe u gori, odbio Eho. Opijen halucinirao, dehidrirao i ugledao odraz svoga lica kada se sagnuo do jezera da popije vode. Narcis se zaljubio, ali nije se poljubio. Jezero se zatalasa, a opijeni Narcis umre od žeđi.

She’s a cosmic crack, the pollen of the world, atomic attack and she’s a noble bird like an elf owl… Also she’s an elf under silken cowl, she’ll bewitch thyself with a single word or just with smile. Your minds will be blurred for a while…

Umro sam još sasvim mlad tražeć džunglom mitski grad i cijela je ekspedicija umrla isto kao i ja. Bili smo istraživači, pustolovi, maštali o našoj slavi i da nas čeka bogata nagrada kada dođemo do El Dorada. Hodali smo dugo džunglom i pričali jedan drugom da je El Dorado prepun zlata, od smaragda i srebra su mu vrata, da ima stotine pozlaćenih tornjeva, tisuće vrijednih predmeta i kipova i još mnogo bačenih skluptura, dar bogovima, na dnu jezera. Pričali smo, a pronalazili nismo ništa u surovoj džungli, daleko od svijeta.…

Buja zelenje, na vjetru se šumarak njiše, čvorci zvižde, cvrče i zveče veseli. U životu za sreću ni ne treba više, samo trebaš razbistriti misli. Ostavi sve što te ne čini sretnim, odmahni rukom, idi dalje i nikad se ne vraćaj putem istim, potraži nešto novo i bolje. Uvijek probaj sve od sebe dati, trudi se jako i nemoj odustati čim vidiš da ti baš i ne ide. Pokušaj opet, opet i opet i jednom ćeš sigurno uspjet, ako te vjera i ljubav vode.

Noć, proljeće, zvuci iz daljine, oblaci bijeli, anksiozni poremećaji i pod glavom meka trava. Kao abdomen krijesnici zasvijetli na nebu, kad opazi da gledaš utrne. Dolaze svemirci, a mi smo tako dosadni.