Ubrao sam tratinčicu Sa neizoranog polja. Trgao sam joj laticu po laticu i razmišljao o čemu razmišlja.   Ne znam, ali znam da sam ju ubio i da ju masakriram. Mislim da misli o čemu sam mislio da joj latice trgam.   Tratinčica misli: “Možda se igra voli me ili me ne voli   ili…


Oko mene je polumrak osvijetljen lampom na baterije. Dosadno, opuštajuće. Evo prošao je plavi ponedjeljak, kažu dan sa najviše depresije. Jeli sada vrijeme za dane sreće?   Po zakonu velikih brojeva sada je onda vrijeme da se riješi teških križeva i olakša svoje breme.   Ipak to ovisi od osobe do osobe i kako kojem…


U šumi gdje rastu najviši jablani jer ništa drugo nema sunca, noći su dosta duže nego dani i noću lovi noćna ptica.   Ako nisu u svojoj rupi nego trče po šuštavoj travi, zečeve noćna ptica pokupi u gnijezdo gdje umru u stravi.   Ta su gnijezda velika, u njima ima prostora za gladne ptiće…


Probudio se prijatelj iz kome! Pišem mu pjesmu, a kome bi drugome nego njemu kad sam sada zbog njega sretan, probuđenim životom sam inspiriran.   Reci mi prijatelju kako je kada zbilju uzmu ti snovi, kada ne znaš o javi, o čemu misliš? Molio sam Boga da se probudiš pa da mi nešto smiješno kažeš,…


Kocka leda u čaši stocka, tek drugi stih na papiru i olovka. Čekam mošćeničko svitanje, kad ga pogledam idem na spavanje.   Za nekih pet minuta sinut će nebom kugla žuta. Pet minuta ću čitati pjesmu i probat ću shvatit njenu temu. Svi su stihovi iste boje, ima u njima nešto moje?!   Svanulo je,…


Moj je svemir bijela plahta i ne želim nikud iz kreveta. Glava na jastuku od memo pjene sanja stvarnost oko mene. Sanja tebe kako spavaš s drugim, u takvoj stvarnosti ja se gubim, a u takvim snovima kao da spavam na noževima.   Na drugom jastuku ti si memorirana, do prozora je tvoja strana kreveta…


Crven bijeli plavi cvijete, ne mogu lakomost i sujete zlih ljudi što se tobom časte uzeti tvoje prirodne ljepote.   Ne može čovjek bez srama ni sa svim Kunama ništa visokim planinama, vjetru i djetelinama.   Sve će gusare utopiti more, a njihove pare raspiriti bure.   Ne mogu ruke dirati oblake, a što mogu…


Na golo drveće sletjele su svrake gledati crvene oblake i slušati vrapca kako cvrkuće. Ljubomorne su, bez sunca jer ostaje oblacima i zavide pticama pjevicama pa svrakću na ljude što se po zemlji kreću teškim koracima, a one lete lakim krilima i još se ljute.


Šuti, ništa mi ne pričaj dok vrijeme leti. Odavno je kraj. Vijeme ko vrijeme, ide, ni samo ne zna koliko je kome ostalo vremena. Za nas ništa nije ostalo, mi nismo stigli. Puno je prošlo od kad smo pričali. Vrijeme ko vrijeme, ide i ne pita trebaš li zbog treme još par minuta. Nekad imaš…


U ovo božićno jutro osjeća se mir i dobro kao niti jednog drugog dana, a i noć je bila tiha i mirna. Ma sve je tako mirno, tako božićno… Sunce je sa istoka obasjalo zaleđenu travu pa se sve bljeska u božićnom blagoslovu. Gledam taj prizor, kako su mirne ulice kroz okićen prozor, kroz ružičaste…


Marijo milosti puna, puna sreće i veselja jer si rodila sina našega spasitelja.   Marijo majko božija, tvome su sinu anđeli dali ime. Sada mu sa glasom kao arija pjevaju pjesme.   Marijo kraljice mira, tvoj sin se smije dok dobiva darove od kraljeva i pastira, a Josip uz vas bdije.   Marijo bogorodice, tvoj…


Probudio sam se prije pola sata. Čuo sam svinje kako skiče i odmah potom pjevca da kukuriče. Cijelo vrijeme laje cucak koji tuda luta i kad padne mrak izgleda kao vuk. Smeta mi zvuk auta. Vozi se tuda po prekopanoj ulici što je normalno, ali nisu moji živci. I tjeram od kuće tog kojota. Moj…


Nike

Crno bijele najkice ekipi sa ulice pristaju uz nogu, ali propuštaju bljuzgu. Asfalt, travu i kamenje u njima ćeš zgazit. Dizajnirane su za klošarenje. Just do it! Te bijele kvačice jesu slične Nikinim krilima, ali ne donose pobjedu u ratovima. Nama su simbol ulice. Samo učini! Zgazi bljuzgu i riječi zgazi, pa u govno stani….


Ja sam izgubljen u prostoru i vremenu, na mašinama sam ostavljen da radim noćnu smjenu.   Ples po paleti, čelik se vrti i ja se vrtim. Normu trpim i ona trpi mene. Kao da se vrime zaplelo u špene… Vrijeme norme u špene u oku. Samo po startu! Pritišćem zelenu tipku, crvenu od krvi na…


Što se to u strašnoj džungli objesilo za granu? Ljudsko meso, mali Mogwli, slastan obrok Sheru Kanu. Čovjekovo mlado, član vučjeg čopora. Prijatelji su mu Baloo medo i Bagheera crna pantera. Pod hipnozom zmije boe Kaa, on se smije i uči riječi zmijskog jezika. Zna i šifre ptica, zna sve tajne strašne džungle. Ima instinkt…


Napušio sam se skunka i dobio inspiraciju, ova pjesmica je bajka o napušenom Pinokiju.   Došao je kući napušen i slagao Gepettu da je pun klora bazen, da nije zapalio futu.   Narastao mu je nos velik kao smotuljak što ga je popušio jutros, a bio je baš dugačak.


Emocije se vide u očima i kad nisu u suzama. Ima nešto što u oku svijetli i tu možeš vidjeti da voli ili da se ljuti. I blista sjaj u oku od iskrenog osmijeha. U očima se čovjeku vidi psiha.


Žuti mjesec u obliku dugmeta usred neba punog zvijezda i kiša kometa. Nebeska bakljada.   Svemir divlja i vrti galaksije. Zvijezda je baklja za ljepotu ceremonije.   Mjesec je dugme na svečanoj košulji gospodinu nazvanome Svemir divlji.   Sunce se udaje za Merkur koji gori od ljubavi. Venera je svadbeni trubadur, crne rupe su kumovi….


Sjetio sam se kako je lijepa. Podsjeća na Legolasa zbog obrva i nosa. Sad mi srce jako lupa, skoro kao kad je bila pored mene. Moja vila. Sve druge su druge žene, ona je meni posebna, jača je od Sarumana. Iako je mlada, na videu joj dobro stoji Gandalfova brada. Njenoj čaroliji se ne mogu…


Kad otvorim prozor vidim golem prostor u kojeg stane 1001 Zemlja i još toliko puta više. Na nebu vidim milijun zvijezda, a u meni je bezbroj želja. Jedna ovdje piše. Ne znam kamo ni kuda, a htio bi svuda. Kao svemirska letjelica, kao nlo. Da prozor nije granica, da imam šareno krilo, a drugo da…


Moj Anđele čuvaru, molim te, suprotstavi se košmaru koji me napada u kasne sate.   Trebam pomoć Anđele da mogu zaspati. Sablasti su me napale, košmar će me buditi. Tvoje riječi bi ga otjerale, bez njih ću poluditi.   Reci mu samo da me pusti, on se tebe boji. Ja ću se moliti jer drugi…


Ja nikad ne gazim snjegove kao moje majka i tetka kad su bile male. Išle su kroz doline i brijegove pet kilometara do škole.   Nema tu više takvog snijega na zimu u Prosincu, ali ostao je još od toga veseli osmijeh na njihovom licu.


Nikome nisu ispravni svi osobni stavovi, pa tako nisu ni meni. Griješiti je u mojoj krvi.   Griješim mišlju, riječju, djelom i propustom. Ni Bogu se ne pokajem za sve, pa kako onda da pred čovjekom kažem uvijek riječi prave?   Kako da se svi složimo? Kako da miss universe ispunimo želju? Mi to ne…


Moja Domovina Hrvatska nije baš slobodna i razvijena zemlja, pa iz moga oka plamti želja   da se poštuju nacionalni interesi i da se plaćaju u kunama Panonska nizina i Jadransko more, a ne da nam život ovisi o stranim bankama i da smo dužni eure i dolare.   Egzistencijalna pitanja su važnija od ideoloških….