Author: Herc

This may look like a love poetry, but it is my requiem for every word which wasn’t more, every prayer neglected and ignored, every verse faded, torn, dispersed… and for her.

Eksplozije protupješačkih mina iz Kotar šume odjekivake su Banovinom, a kada bi iskopali protutenkovsku, ta bi se čula do Velebita i do Slovenije, a ako se je mogla čuti u Sloveniji onda se je čula i u Mađarskoj i u Austriji. Darko i Dalibor, dvojica iskusnih pirotehničara i operatera stroja za razminiranje pred mirovinom, i…

Kad dođe Kolovoz pred zaključan stan da mi doveze voz, nek bude prazan… Neću u njemu neku dobru knjigu, pjesmu, poemu, ni sreću ni tugu… Neću više nikakve slatkiše, ljubavi bivše, ljetne kiše… Ako mi doveze samo uspomene ili jednu, dvije suze – šta će mi one..? Hoću prazan voz… Može i voz pun para….

Priča počinje zavijanjem na mjesec ili možda još u Leonovom djetinjstvu, kad ga je majka plašila vukodlacima ako nije htio odvesti ovce na pašu. Govirila mu je da će, kad se smrači i zasja mjesec nad Alpama, kroz guste šume vitkih ariša vukodlak doći po njega, odnesti ga na proplanak iznad rijeke Rhone i pojesti…

Rana je zora, oroz se oglasio, kos pjeva jer ne mora ići na posao. Rosna trava se talasa, još se suncu na sviće, a oroz iz sveg glasa zove ga, kukuriče. Odjebi orozu, pusti ljude nek spavaju da ne dobiju neurozu, tikove i hipohondriju.

Redu starih jablana, uvečer, pjesmom u krošnjama utišaju ptice ljude i ulice i grad. Svaki put kad pirne vjetar i zašušti lišće, život prolazi kao davnih dana.

Kao što je i sam dao mnogo dobrih savjeta, Sancho Panza, perjanik Don Quijotea, o tome kako fratri nisu čarobnjaci ni stado ovaca da nisu vojnici i nije gorostas, nego je vjetrenjača, tako sam i ja savjetovao Sancha da ne slijedi toga viteza lutalicu i ne jaše u pustolovine na magarcu jer su pustolovine pune…

Jednom ću, kad me život inspirira, napisati strašno lijepu pjesmu da će i oni najtvrđa srca pustiti suzu, a tužni će ljudi pucati od sreće. Svaki čovjek će u njoj pronaći sebe u razapetim jedrima armade dok plovi sredozemljem, nektaru salvie kojeg pije kolibrić ili friškoj balegi svete krave u Indiji. Svaka će kamikaza, kad…

Trinaest ovčica u hladu kitnjaka leži i slinavi Medo, čuvar stada i kuće. Kad su šišali ovce mogli su i njega da mu ne bude vruće… Cijelo ljeto će provest sa stadom na ledini i dok ovce pasu, Medo slini.

Notturno Nebo vedro zvjezdano južnjačke noći, tako blistavo, a mračno, notturno za oči, beskonačno, u beskraj i dotaći se ne da, tako daleko, a pokraj sanjarenja i pogleda. Nocturne Southern summer night with clear and starry sky, so dark, but bright, nocturne for the eye, endless and infinite, far away from touch, so remotely, but…

Uzdahni i reci mi ah, zvučalo bi tako glupo za prvi i zadnji put, al nema veze, znaš da sam već bezbroj puta polomio špiceve i, ah, sve perlice malene šarene bezvrijedne caklene i zube sam polomio, sad ti se ne bih svidio.

Novo jutro, otvorim oči i sija sunce po solarnoj ploči. Entropija i fotosinteza, toplina i svijetlo, energija prelazi sa tijela na tijelo.

Potrošili smo dušu u noći na cajkama i starimo na jutarnjem suncu. Nemamo više vjere u ljubav. Susjed je emotivac i u suza mu ima dva promila, a ja se smijem i pjevam, u ljubav vjere nemam.

Čavli Zabijeni, iščupani Cvile, smotali se, savili Tupi udarci po dasci Terapija

Čavle zabijam, kada sam ljut, u dasku i vadim ih van.

Pjesmice moja, tu ljubavi nema, ali ne bih te napisao bijesnu i ljutu čak ni kad bi onda promijenila stvari, one za koje je sada već kasno. Radije ću u dasku zabijati čavle nego u tebe riječi koje mi otac kaže i ja kažem njemu.

I try to imagine what could have been done, but it ain’t a way to realize a brittle dreams of glass. Things are happening so fast and we should feel, before to know them. I had always thought she’ll make things better. When everywhere are rain and thunder, there is my shelter. Oh, a fallacy,…

The wind blows her name The rain comes again and air is light, perfumed by red rose bloomed in wet garden. The wind blows her name, whispers soft and slowly. Methinks, the wind only wants me to feel blame. Vjetar puše njeno ime Opet past će kiše. Po ružama crvenim u vrtu mokrome što cvatu…

Znam, sve djevojke vole poljsko cvijeće i mislio sam probati s makovima, ali kad sam ih ubrao izgledali su melankolično. Znam, do mene je, nije zbog tebe.

Every night which you may want. The cloudy one, perhaps, you might want… Even if this ain’t a summertime, the night of the fireflies or just the morrow night. I have them, for you.