Što više mislim, Sve mi je nekako jasnije, Da čovjek malo toga zna, Malo šta umije da prepozna. Da li su, recimo, kišne kapi Suze onih što nas gledaju sad od gore, Što još nisu preboljeli naš rastanak, Što možda još nas vole? Da li, recimo, mora Sačinjavaju suze nas od dole, Što tugujemo za…


Gdje ste noćas Prijatelji moji? U kojoj ulici Dočekujete ovaj mrak? Sa mnom, znam, Već odavno niste. Ma baš me briga S kim ste! Naše zbogom izgleda Izmaklo je kontroli Pa sad bježi kud god želi I sve se više miješa međ’ nas. Sad sam saznao, Zbogom ne mora ni da se kaže, Ono samo…


Ne idi za mnom, -Zalutaćeš. Ne idi za mnom Jer nećeš znati Da se vratiš Tamo odakle si pošao. Mojih puteva, znaj Nema na geografskoj karti, Ja još nisam pronašao Svoj sjever i jug. Trag mog stopala Ponekad je veći i od Ove naše planete. Tamo gore, gdje ti Rijetko gledaš, U svakoj zvijezdi, I…


Svake noći U daljine pružim svoje oči I pitam se.   Ko su ti ljudi Što u sitne sate viču, I neke nerazumljive riječi sriču? Da li je to moja ulica utočište takvim, Što iz ludnice pečate nose? Da li ću nekad i ja duž neke ulice Za neka dva uha biti ludo lice? Da…


Ona je voljela Rim A svi drugi gradovi voljeli su nju. Svijet je bio njena ulica, Pa sve pred njom odjednom plane, I sve iza nje začas vene. A za mene tad cijeli svijet krene.. Da, bila je kraljica.   Da li njeno srce neku tajnu odaju krije I za ovo malo moje Venecije ?…


Jutro sam u šest, U aleji, na broju dvadeset i šest, U malenoj kanti za smeće, Pronašao sitno parče sreće. Radovah se, zgledah se, Na kraju čak i nasmijah se, (jer) Ovakvo parče sreće, Rijetko kada čovjek sreće, Pomislih, ta ko je sad toliko lud, Da sreću baca tako svud’, Pa krenuh niz ulicu, Niz…


Svi moji brodovi odavno po moru plove, Svakog od nas tamo negdje čeka pristanište, Svjetionik, časovnik i neki novi svijet. Ne umijem da preskačem valove kao Kolumbo, Svoju sreću tražiću u nekom malom potočiću, I od maltera naše ljubavi već ću napraviti neki zid.* Na vrhu našeg lista povući ću šarenu liniju kista, Kraj tvog…


Zazvonio je sat, Kažu vrijeme je da se pođe, Đavo naše kosti glođe, Tuga zadaje šah-mat. Moja mama često kaže Sine uzdaj se u svoje lađe, Izbjegni valove i beznađe, Bar dok naše srce ne istraže. Život je noćna mora s puno bora, Ni roman, ni ep nit’ ona Troja, Već samo jedna jako ružna…


Nisam Supermen i nemam super moći, Ne izlazim iza ponoći da spašavam ti noći, Ali još uvijek umijem da ukradem ti osmijeh, I da tajno trpim tvoj silni podsmijeh. Nisam Supermen i nemam super moći, Pa po cijeli dan smišljam kako ti prići, Da li do kraja ići ili s planete otići, Razum nikad ne…


Pometen prvim vjetrom, Kao list pod jakim naletom, Bez kompasa, u beznađu bez spasa, S generacijom bez glasa, U stalnoj stisci s vremenom, Na srcu otisci od potrage za snom. Kad mi zatreba ja skinem zvijezde s neba, Čuvam ih u džepu za neku djevojku lijepu, Za neku zvijezdu što spava u nebeskom gnijezdu. Jer…


Već je dvije hiljade i jedanaesta, A mi kao da se nismo pomjerili s mjesta, I dalje nježnog dječijeg lica, Raspjevani kao ptica, Na leđima nam još školska torba, U mislima neka nova borba. Djevojčice već postale su cure, Samo jako vole da se dure, Naš pogled leti u nedogled, Nosimo sad sa sobom i…


Kiša je noćas klepetala po mom kišobranu, Mikrogranule skrile su se u te nanule kiše, Naše šetalište sad je klizalište zaboravljenim sjenama, Nas nema, mi smo svoje korake davno ispucali, Prebrojali pa se oko njihovog broja prepirali I najzad jedno od drugog udaljili. Tako je , valjda, moralo biti ili možda nije, Hrast na kome…


Dođe tako teških dana i novih rana, Znam da je nam fali svijest, to je stara vijest, Mladići brinu kako će u kladionicu stići, Djevojke kako će popraviti svoje uvojke, Kazan pun zla počinje da se kuha, Progresija maloumnosti uzela je maha, Teško čovjek dolazi do daha. Na vijestima slušamo priče o mediokritetima, Svakog dana…


Zamišljam nas u maju, u Veneciji, Stisnuti u gondoli promatramo oblake, Žubor vode ne dopušta mi da čujem tvoje srce, Ali ipak vjerovaću ako kažeš da je dobro. Oko podne ćemo na Trgu Svetog Marka Uz odsjaj sunca na betonskim pločnicima, Promatrati golubove i diviti se njihovom broju, Gledati kako ponosno odlijeću nebu u zagrljaj….


Ovaj svijet je tek pretrpana ludnica Nekog drugog svijeta tamo daleko, I ja se često gubim, ja sam lutalica, Ali bih volio ići tamo negdje preko. Neko je davno umetnuo sivu fioku, U njoj su bile poredane marionete, ljudi, Pa danas dok svima drže pridiku, I dalje ne kontaju da su tu jer su ludi….


Danas je najvažnije biti miljenik mase, Pa čak im dopustit i da te hapse, I da ti cigaru na goloj ruci gase, Nikad takvi neće da te spase, Ali nebitno je sve dok si miljenik mase. Sad ispasti ću glup, ponekad i tup, Reći će da sam prolupala budala, Smijaće se i mojom glupošću zabavljaće,…


Pišem pjesme već nekoliko mjeseci, Ali nijednu ne posvetih njoj, Riječi niz misli tek kao potoci i, Sad već pomalo znam Koju od njih da pošaljem djevojci toj. Najljepše od svih riječi na planeti, Stih po stih će tebi teći, Samo nemoj plakati , jer Uz mene ti suze neće trebati. Najljepši će stih iz…


Dugo smo se gledali, Jedno drugo već odavno željeli, Ali kad srce kaže DA, tu sve zanijemi, Samo još prilike kao zvijezde na nebu Ostanu da blijede na svjetlosti sadašnjosti. Sinoć sam te ponovo vidio, ne znaš ti to, Opet si sama koračala opasnim ulicama, A ja kroz zamagljeno staklo automobila Htjedoh ti iz daleka…


Ovaj je svijet izvrnuta slika u ogledalu, Preslika onog pravog, odbjeglog svijeta. I sve je u njemu već dugo naopako, I ljudi i zgrade i crvena ruža u ruci djevojke. Al’ kasno je sad za ispravljanje krivih stvari. Sigurno bi vjetrovi Haosa odnijeli moj svijet, Kad bi neko pokušao da dovede sve u ravnotežu, Brda…


Da sam ja sat neki mali U svom bih podsjetniku vodio evidenciju, Pisao bih koliko dana već te tražih, Koliko sati, minuta i sekundi, I pomislio bih tada na Švicarsku i neki Rolex, I shvatio da sam jedini sat na svijetu Koji umije ovoliko da te voli. Da sam ja neki digitron, Imao bih ugrađenu…


Da sam ja košulja, Ti bi bila moj deterdžent, Čistio bih se tobom ponekad, I onda bih te tražio i tražio Po policama supermarketa, Na vrhovima velikih paketa. S tobom bih mirisao na lavandu I bio bih onako usput sniježno-bijel. Da sam ja svemir, Ti bi bila moj Veliki prasak, Od čestica dva srca nastalo bi…


Kad bih ja bio doktor, Imao bih svakakvih ljudi za proučit, Neke bih tako rado bacio kroz prozor, A neki bi ostali smrdljivi k’o tvor. Ma morao bih takve hitno liječit. Kad bih ja imao skalpel ili makaze, Odmah bi mi oni na operaciju otišli, Da iz mozgova odstanimo razne prikaze, Pa da ih pustimo…


Uskoro će i prvi januar, Na konto života plus jedan dodaje, Čovjek na pijaci, polovno, prodaje, Jedan prašnjavi san, Tristošezdeset i neki dan. Moja ulica puna je novih lica, Sad šminka i sjaj skrivaju im jad, Kristalići leda tajno izazivaju pad, Ponori spremno čekaju na vas, Dno je izgleda najviši vrh za nas. Na polici…


Niz padinu mog sokaka, Fudbala igra grupica dječaka, S prozora viruckaju curice-sramežljivice, Tajno šalju osmijeh sa mladih lica. Dole još kilometar ili dva pa slijeva, Radnik glasno psuje dok željezo kuje, Gore na cesti,čovjek  počinje krasti, Opet će stradati živci i novčanici. U komšijskoj sobi djevojka srce drobi, Zavjesa se spušta, ljubav se stropošta, Sad…


Planine i rijeke brdovitog Balkana, Skrile su neka Slavenska plemena, Poglavica do poglavice -lopovsko lice A međ’ svijetom životari jad i bijeda. Da, to je njihova zasluga. Znaš, sjetim se riječi mrtvog poglavice, On mi reče kao kroz neke sličice: Rat nije  brat, Metak nije tetak, Mržnja nije bližnja, Sloboda je pobjeda. Historija je poznata…