U odlomku vremena kad sve spi u neki mali noćni sat riječi pod pero stanu navirat i započne bitka, započne rat Stihovi se za te biju, dok sve spi pa i ti Lahko zaspim poslije, kad je gotov čin brojim tek do dva, tri, il’ pola četir Al’ dok traje pušu svakojaki vjetrovi odnesu sve,…


Odavno te nema u snove da mi dođeš da prošetamo zajednom alejom skršenih nadanja Tiho, bez riječi, da slušamo pločnik pod nogama i da mi onako, kako ti to samo znaš, dah ukradeš Nekako s prvim jesenjim maglama stignu me tvoje oči boje kestena A predugo već nema ozeblih obraza pa se i ne sjećam…


Sjećaš li se prigušenog svjetla fenjera što ostavim ga ispred kapije Pa ko lopov šunjam se avlijom pod pendžere tvoje A ti uvijek kao da ne znaš da ja sam pitaš ko je Samo da čuješ riječi mi, da si dilber duše moje, da si sunce, dunjaluk, sve moje Ja se često pak sjetim pletenice…


Onda kada sunce jače zasja Kada nestane sivih pokrivača oblaka Kada život nanovo probudi se iz sna Hoćeš li biti samnom ili sam da budem ja Onda kada klupe namame mlade Kada vrapci pjesmom svojom već dosade Hoće li biti naših pjesama ili će da stoji gitara, da se raštima Kad u blage zore budem…


Umorilo me čekanje na neke ljepše dane I istrošio se haman sjaj svih onih krupnih riječi Nema tih praznih utjeha koje bi služile svojoj svrhi Kad u sitne sate noći zavapi srce, kad dijete u čovjeku zaječi Jel potrebno reći da medicina ne zasustavlja srčano krvarenje To što nas uče, lažu nas, pa nek bacaju…


Zna se ljubav uvući kroz blago odškrinute prozore Sa proljetnim zrakama u sobu ući, i podsjetit na lijepe prizore Zna se ljubav i sakriti u očima boje kestena Pa zapalit iskre pogledima bez nade da će ikad zgasnuti Zna se ljubav nastaniti u usne okusa ranih trešanja Dodir čiji ostavlja bez pameti, pijanstvo od kojeg…


Čovjek

Život pokušaš proživjeti nevino, kao dijete A kad počnu pogreške da ti se svete i kad ulizica svoju zamku isplete, shvatis da su mnogi samo duše proklete Postane ti jasno, mada možda malo kasno da ljudi ne sude po ćudi, da su ljudi samo ljudi – naprosto ludi, i padnes u očaj, i bude ti…


Sjeti se

Upamti i sjećaj se Zadnjeg u Novembru U noći kad snijega ne bi Da kvari mjesečevu igru Pamti i ne zaboravljaj Zrake mjesečine na zidu Misli koje lutaše umom Put što ne znaju kojim idu Pažljivo vrati u sjećanje Želju srca i žudnju Povrati sliku o njoj U naručju svome voljenu Zamisli njenu kosu Tanane…


Fale mi tvoje oči večeras I osmijeh tvoj mali čarobni Što ljupkošću plijeni i mami I uvijek me iznova zarobi Fale mi tvoje ruke večeras I dodir tvoj nježni naivni Što lagano klizi po meni Pa mi tijelo uvijek zadrhti Fale mi tvoje usne večeras I oni poljupci tvoji lagani Što ovlaš spoje nam usne…


Ne vjeruj mi kad kažem da idem da se nikad vratit neću Noćima tišinu kradem Trošim uzalud još jednu svijeću Ne vjeruj da moje tijelo sito biješe zagrljaja Ne vjeruj da ruke moje site bijehu milovanja Ne vjeruj da pogled blijedi gubi slast, ljepotu svoju Strasti su nam uzrok bijedi Pogled traži ljepšu boju Ne…


Osjećaš li kapljice kiše što nježno na lice se spustiše Čuješ li priču njihovu koju govore lagano milujući ti lice Ili si samo pokisla do kosti, glupe vremenske nepogodnosti Kad ćeš bona da osjetiš više, da svaka kap na mene miriše  Čuješ li simfoniju koju proljeće ti priređuje Vjetar u pozadini a oluk punim glasom…


San

Sanjam te sinoć, kao došla si mi nepozvana Dugo te nije bilo i lagao bih kad bi rek’o da te nisam prizivao, da nisi poželjena da te zaboravih i da te nisam ček’o Ova noć je isuviše mlada i još uvijek mi teško pada da zatvorim oči  i upravim dušu ka carstvu snova a da…


I opet ću se naći kako u mraku noći pokušavam pronaći tvoj lik I u onom stanju kada ne znaš jesi li na javi ili snu, pored usana tik Osjetit ću toplinu daha tvog, proći će me jeza opet, i ove noći I razbudit ću se, neće pomoći. Neće svrhe imati ni ubjeđivanje sebe Nije…


Hvala ti

Prvi put sam je vidio na stanici kod Mejdana. Tu noć prvi put sam uživo slušao Gibbonija. Odmah se upisala u libar mojih želja, nadanja, te napunila koncertnu dvoranu srca mi ehom svoga imena. Sve na njoj imalo je poseban miris, dah i auru. Kušao sam okus njen, okus nečeg uzbudljivo novog. Uvela je u…


Ti

Tama, mrkla noc. Srce nada se tebi doc. Ovako lutam, gubim moc. A valja mi samom, za sad, bez tebe, nekud poc. Za sad. Februarska tmurna noc. Druga moja samoca prati me. Srce tuguje, srece zeljano je. Pahulje na nebu ispisuju tvoje ime, ime ove moje zapecatcene sudbine. Dusa gori, tebe zeljna je, za tobom…


Kad te nema sve mi tvoje lijepo je; Kad te nema poželim tvoje hirove; Kad te nema daljina strašno boli me, i osjetim da cijelim bićem volim te. Kad te nema prisjećam se tvojih osmijeha; Kad te nema od čežnje ostajem bez daha; Kad te nema gase mi se boje dana, i tužna muzika u…


Svima nam je poznat trenutak u kojem zuji tišina; Kada umoran si, sve je mračno, a sna na oči nema, tišina koncert otpočne i zuji, bruji, sve jače, ili prigušeno slušaš pokrete kazaljki što ječe. Tu tišinu slušam ove noći tek nastale jeseni, sa muklom tamom i prazninom drugujem dok još je zeleno vani; I…


Plesali smo bečki valcer u parku, pored ceste, blizu. Rekao sam da fali muzika pa da se trenutak usavrši. Pitala me zar ne čujem, muzika svira načuli uši, jel’ mislila na zvuk kamiona ili ritam srca koji je otkucavao za Elizu? Ne znam, samo sam se prepustio Betovenovim tonovima. Nisam znao ni da mi srce…


Znao sam da sam izgubio. Konačan pokazatelj i znak bio je onaj hodnik tijesan i uzak u ulici dvadesetpetog studenog. Našla si put do mog srca i mojih snova, ali i dugo prije toga, prije mnogo čega slutnja je postojala, ugnjijezdila se u nutrini ega. Tako sad moram sve ispočetka, sve isponova. Ponovo će noći…


Kada progovoriš čujem terce hurijskog avaza, i prije osjećah ovo, ali ne znam što ne kazah. Pogled u tvoje oči nudi mi putovanje do Azurnog mora, nudi mi trans, blaženstvo, poslušnost bez pogovora. Razapet sam na tvoje pažnje gorko – slatkom križu, na muci, na milosti, i evo vizije me već polako stižu. Osmijehni se…


Oslobodite me okova materijalističkog svijeta, pokidajte kapitalizma perde što su mi na očima. Pustite me da miran kušam mirise cvijeta, ostavite me da uživam u mirnim bosanskim noćima. Ne želim te vaše nasilne stavove prihvatiti, ne želim se svoj na svome ikoga od vas bojati. Bit ću slobodan, slobodom ću odisati, nju voljeti, stat ću…


Možda kad noć umiješa svoje prste, kad su moguće priče svake vrste, kad su isti koji uče i koji se krste, kad  su crvene staze srca prostrte; Možda onda kada sat razuma stane pokažu se istine duše duboko skrivane. Možda tada ćeš mi mila reći ono što osjećaš, što će peći, ili što će voditi…


Moja mala zna sve tajne svijeta. Moja mala zna i volit preko neta. Moja mala zna sve, baš sve, samo onaj glupi njemački ne. Zna se ona smijat i u tami. Zna i meni osmijeh da izmami. Zna se ljutit i na mene da galami, a opet, fali mi lik njen nasmijani. I uvijek scene…


Otkad sam upoznao te, ono veče izgubljen sam, ništa više isto nije. Od tada svaka nova pjesma hoće, mada ovoj ne dam, da nosi tvoje ime. Ovog hladnog jutra ka Ilinčici idem, znam da snivaš negdje u toj mahali. I u miru zaspali svoj grad gledam, čekam, ne bi li se kao slučajno sreli. Bože,…


Sviraj mi nešto iz A dura molim te druže uhvati bare. Nek ti srce moje bude tablatura i ne daj da me noćas tuga tare. Neka ritam bude malo brži, 7/8 bi trebao da odgovara. Nemoj da večeras pjesma srce prži pusti nek svira veselo gitara stara. Hvataj žice s osjećajem unesi u glas svoje…